Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2476/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković,, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz Z., OIB…, zastupane po punomoćnici S. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7128/2021-24 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika R. A. d.d., Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7128/2021-24 od 1. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I, II, III, IV, VI i VIII izreke
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuju se da su ništetne odredbe čl. 2. i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu, broj: 056-50-4786666 od 26.03.2008., solemniziran po Javnom bilježniku M. B., Z., …, posl. br. OV-13088/08. od 27.03.2008., sklopljen između tužiteljice A. V., OIB…, kao korisnika kredita i R. A. dd, OIB…, kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva temeljem jednostrane Odluke banke o kamatnim stopama, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i sve kasnije Odluke i izmjene te Odluke banke.
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 7. i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 056-50-4786666 od 26.03.2008., solemniziran po Javnom bilježniku M. B., Z., …, posl. br. OV-13088/08. od 27.03.2008., sklopljen između tužiteljice A. V., OIB…, kao korisnika kredita i R. A. dd, OIB…, kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF), odnosno u dijelu u kojem je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica i plaćanje anuiteta po kreditu.
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 056-50- 4786666 od 26.03.2008., solemniziran po Javnom bilježniku M. B., Z., …, posl. br. OV- 13088/08. od 27.03.2008., sklopljen između tužiteljice A. V., OIB…, kao korisnika kredita i R. A. dd, OIB…, kao kreditora, u dijelu kojim se ugovora jednokratna naknada u iznosu od 3,70% od iznosa kredita, naplaćena prilikom prvog korištenja kredita.
IV. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB…, da tužiteljici A. V., OIB…, isplati iznos od 4.743,13 EUR sa zateznim kamatama na: iznos od 9,55 EUR od 01.11.2008. do isplate iznos od 12,79 EUR od 24.01.2009. do isplate iznos od 14,52 EUR od 01.02.2009. do isplate iznos od 15,94 EUR od 06.03.2009. do isplate iznos od 12,45 EUR od 26.04.2009. do isplate iznos od 12,75 EUR od 05.05.2009. do isplate iznos od 10,06 EUR od 04.06.2009. do isplate iznos od 6,34 EUR od 04.07.2009. do isplate iznos od 8,71 EUR od 01.09.2009. do isplate iznos od 8,71 EUR od 01.09.2009. do isplate iznos od 7,87 EUR od 07.10.2009. do isplate iznos od 7,14 EUR od 04.11.2009. do isplate iznos od 9,44 EUR od 05.12.2009. do isplate iznos od 12,24 EUR od 06.01.2010. do isplate iznos od 15,28 EUR od 06.02.2010. do isplate iznos od 14,84 EUR od 07.03.2010. do isplate iznos od 21,00 EUR od 03.04.2010. do isplate iznos od 19,03 EUR od 06.05.2010. do isplate iznos od 33,56 EUR od 07.07.2010. do isplate iznos od 31,53 EUR od 03.08.2010. do isplate iznos od 27,35 EUR od 07.08.2010. do isplate iznos od 41,55 EUR od 06.09.2010. do isplate iznos od 37,60 EUR od 06.10.2010. do isplate iznos od 32,49 EUR od 03.11.2010. do isplate iznos od 43,47 EUR od 04.12.2010. do isplate iznos od 53,21 EUR od 06.01.2011. do isplate iznos od 48,43 EUR od 06.02.2011. do isplate iznos od 49,70 EUR od 03.03.2011. do isplate iznos od 44,94 EUR od 05.04.2011. do isplate iznos od 48,99 EUR od 06.05.2011. do isplate iznos od 64,79 EUR od 04.06.2011. do isplate iznos od 76,99 EUR od 21.07.2011. do isplate iznos od 83,72 EUR od 03.08.2011. do isplate iznos od 76,15 EUR od 02.09.2011. do isplate iznos od 66,37 EUR od 04.10.2011. do isplate iznos od 66,41 EUR od 03.11.2011. do isplate iznos od 63,32 EUR od 10.12.2011. do isplate iznos od 68,33 EUR od 06.01.2012. do isplate iznos od 72,73 EUR od 04.02.2012. do isplate iznos od 72,44 EUR od 05.03.2012. do isplate iznos od 70,50 EUR od 03.04.2012. do isplate iznos od 71,18 EUR od 11.05.2012. do isplate iznos od 73,86 EUR od 05.06.2012. do isplate iznos od 70,70 EUR od 10.07.2012. do isplate iznos od 71,84 EUR od 08.08.2012. do isplate iznos od 69,95 EUR od 07.09.2012. do isplate iznos od 67,36 EUR od 02.10.2012. do isplate iznos od 70,53 EUR od 07.11.2012. do isplate iznos od 68,88 EUR od 07.12.2012. do isplate iznos od 72,00 EUR od 09.01.2013. do isplate iznos od 67,38 EUR od 07.02.2013. do isplate iznos od 2.546,22 EURod 28.02.2013. do isplate i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 89,70 eur.
VI. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB…, da tužiteljici A. V., OIB…, isplati iznos od 562,55 EUR sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku R. A. dd, OIB…, isplatiti tužiteljici A. V., OIB…, na ime preplaćenih kamata (kamatna klauzula) iznos od 2.679,40 kn (355,62 EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to na; iznos od 92,70 kune (12,30 EUR) s kamatom od 26.04.2009. do isplate iznos od 92,14 kune (12,23 EUR) s kamatom od 05.05.2009. do isplate iznos od 90,28 kune (11,98 EUR) s kamatom od 04.06.2009. do isplate iznos od 88,01 kune (11,68 EUR) s kamatom od 04.07.2009. do isplate iznos od 88,30 kune (11,72 EUR) s kamatom od 01.09.2009. do isplate iznos od 87,57 kune (11,62 EUR) s kamatom od 01.09.2009. do isplate iznos od 86,49 kune (11,48 EUR) s kamatom od 07.10.2009. do isplate iznos od 85,47 kune (11,34 EUR) s kamatom od 04.11.2009. do isplate iznos od 85,64 kune (11,37 EUR) s kamatom od 05.12.2009. do isplate iznos od 86,00 kune (11,41 EUR) s kamatom od 06.01.2010. do isplate iznos od 86,49 kune (11,48 EUR) s kamatom od 05.02.2010. do isplate iznos od 85,51 kune (11,35 EUR) s kamatom od 07.03.2010. do isplate iznos od 87,14 kune (11,57 EUR) s kamatom od 03.04.2010. do isplate iznos od 85,50 kune (11,35 EUR) s kamatom od 06.05.2010. do isplate iznos od 90,31 kune (11,99 EUR) s kamatom od 07.07.2010. do isplate iznos od 88,61 kune (11,76 EUR) s kamatom od 02.08.2010. do isplate iznos od 86,16 kune (11,44 EUR) s kamatom od 07.08.2010. do isplate iznos od 90,52 kune (12,01 EUR) s kamatom od 07.09.2010. do isplate iznos od 88,05 kune (11,69 EUR) s kamatom od 06.10.2010. do isplate iznos od 85,24 kune (11,31 EUR) s kamatom od 03.11.2010. do isplate iznos od 88,23 kune (11,71 EUR) s kamatom od 04.12.2010. do isplate iznos od 90,68 kune (12,04 EUR) s kamatom od 06.01.2011. do isplate iznos od 87,94 kune (11,67 EUR) s kamatom od 06.02.2011. do isplate iznos od 87,28 kune (11,58 EUR) s kamatom od 03.03.2011. do isplate iznos od 84,54 kune (11,22 EUR) s kamatom od 05.04.2011. do isplate iznos od 84,82 kune (11,26 EUR) s kamatom od 06.05.2011. do isplate iznos od 89,01 kune (11,81 EUR) s kamatom od 04.06.2011. do isplate iznos od 91,86 kune (12,19 EUR) s kamatom od 21.07.2011. do isplate iznos od 70,07 kune (9,30 EUR) s kamatom od 03.08.2011. do isplate iznos od 67,18 kune (8,92 EUR) s kamatom od 02.09.2011. do isplate iznos od 63,89 kune (8,48 EUR) s kamatom od 04.10.2011. do isplate iznos od 1,78 kune (0,24 EUR) s kamatom od 03.11.2011. do isplate iznos od 1,70 kune (0,23 EUR) s kamatom od 10.12.2011. do isplate iznos od 1,67 kune (0,22 EUR) s kamatom od 06.01.2012. do isplate iznos od 1,57 kune (0,21 EUR) s kamatom od 04.02.2012. do isplate iznos od 1,44 kune (0,19 EUR) s kamatom od 05.03.2012. do isplate iznos od 1,37 kune (0,18 EUR) s kamatom od 03.04.2012. do isplate iznos od 1,25 kune (0,17 EUR) s kamatom od 11.05.2012. do isplate iznos od 1,20 kune (0,16 EUR) s kamatom od 05.06.2012. do isplate iznos od 1,06 kune (0,14 EUR) s kamatom od 10.07.2012. do isplate iznos od 0,94 kune (0,12 EUR) s kamatom od 08.08.2012. do isplate iznos od 0,87 kune (0,12 EUR) s kamatom od 07.09.2012. do isplate iznos od 0,74 kune (0,10 EUR) s kamatom od 02.10.2012. do isplate iznos od 0,62 kune (0,08 EUR) s kamatom od 07.11.2012. do isplate iznos od 0,56 kune (0,07 EUR) s kamatom od 08.12.2012. do isplate iznos od 0,44 kune (0,06 EUR) s kamatom od 09.01.2013. do isplate iznos od 0,37 kune (0,05 EUR) s kamatom od 07.02.2013. do isplate iznos od 0,19 kune (0,02 EUR) s kamatom od 28.02.2013. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period od 01.01.2008. godine do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poen, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VIII. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB…, da tužiteljici A. V., OIB…, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.688,70 eur sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pod stavkom I, II, III, IV, VI i VIII izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.- dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu kojim su ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula i tzv. ulazna naknada kao naknada za obradu kreditnog zahtjeva te posljedično zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.
5. Nije sporno da su stranke 26.03.2008., sklopile Ugovor o kreditu broj 056-50- 4786666 solemniziran po Javnom bilježniku M. B., Z., …, poslovni broj OV- 13088/08. 27.03.2008. kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti 24.767,03 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita za kupnju novog vozila Opel s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 6,75% godišnje, koja kamatna stopa je tijekom trajanja Ugovora mijenjana u više navrata, a korisnik kredita se obvezao otplatiti kredit u 60 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju banke kreditora važećem za CHF na dan plaćanja i da se tužiteljica obvezala prije korištenja kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,70% (čl. 3. ugovora) te da je tužiteljica 28. ožujka 2008. platila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 4.238,56 kn.
6.1. Sud prvoga stupnja je utvrdio ništetnima ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu kojim se promjena istih veže uz jednostranu Odluku kreditora te glede valute obveze uz obrazloženje da se radi o odredbama koje su sadržane u standardnom, unaprijed sastavljenom ugovoru o kreditu, da se o tim odredbama s tužiteljicom kao potrošačem nije pregovaralo, niti je tužiteljici na transparentan način objašnjen način na koji će se mijenjati kamatna stopa te je to bilo prepušteno isključivoj volji i odluci tuženika, uz što da tužiteljica nije bila informirana niti o rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, što sve da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka što sporne odredbe u izreci određenom dijelu čini ništetnima.
6.2. Takvu odluku sud prvoga stupnja temelji na čl. 96., čl. 102., čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine. broj 79/07., 125/07., 79/09., dalje: ZZP), čl. 5. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., čl. 502.c. ZPP-a u vezi s odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.,koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. u vezi koje je donesena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018. od 3. rujna 2019. te čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23 - dalje: ZOO).
6.3. S obzirom da je dijelom utvrdio ništetnima uvodno navedene odredbe Ugovora o kreditu sud prvoga stupnja ocjenom stručnog i obrazloženog nalaza i mišljenja dipl. oec. Darku Prpiću utvrdio da razlika između anuiteta s osnove valutne vještaka
klauzule koje je tužiteljica preplatila iznosi 4.743,13 eur i iste je dosudio tužiteljici pozivom na čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.
6.4. Sud prvog stupnja je iz iskaza tužiteljice i stipulacije sporne odredbe čl. 3 Ugovora o kreditu o pitanju naknade za obradu kreditnog zahtjeva zaključio da se o sadržaju iste nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao suprotno, a posebice se nije pregovaralo niti je bilo moguće pregovarati o sadržaju općih akata tuženika, pa kako odredba o naknadi za obradu i odobrenje kredita nije izuzeta iz testa poštenosti uz primjenu čl. 84. ZZP/03 jer se naknada za obradu kredita ne može smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove, taj je sud, uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužiteljici umanjen iznos kredita koji joj je stavljen na raspolaganje, koji dakle nije primila u ugovorenom nego u umanjenom iznosu, te da ugovorna odredba čl. 3. ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima, pa iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, ta je ugovorna odredba nepovoljno utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu, a ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi, a tuženik je de facto oslobođen obveze iz članka 59. točke 3. ZZP/03 da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 3,70% iznosa kredita to je zaključio da je očito da je tuženik čl. 3. ugovora o kreditu na tužiteljicu prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima što utječe, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njenu štetu značajnu neravnotežu, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. I sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 je utvrdio da je ova ugovorna odredba nepoštena i kao takva ništetna te je na temelju čl. 1111. st. 1. ZOO naložio tuženiku vraćanje isplate koju je tužiteljica učinila na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe čl. 3. ugovora o kreditu o naknadi i to u nespornom iznosu od 562,55 eur.
7. Sud prvog stupnja je ocijenio djelomično osnovanim prigovor zastare zahtjeva za isplatu i to u odnosu na dio zahtjeva za isplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 355,62 eur dok je u preostalom dijelu prigovor zastare odbio kao neosnovan uz obrazloženje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stope te od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu pa do podnošenja predmetne tužbe 10. rujna 2021. nije protekao rok zastare od 5 godina upućujući na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
8.1. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U vezi s time sud prvoga stupnja nije počinio niti povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se, u smislu te odredbe, ne bi moglo ispitati. jer je izreka presude jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima, tako da nije osnovan ovaj žalbeni razlog.
8.2. U odnosu na žalbeni prigovor vezano uz preinaku tužbe valja reći da je tužitelj jasno u činjeničnom supstratu tužbe istaknuo kako od tuženika potražuje preplaćene iznose s osnove ništetnih dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te s osnove ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, i to zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate. Tužitelj je konačnu visinu svoje tražbine, kao i točan iznos preplate svakog pojedinog anuiteta s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te valutnoj klauzuli u CHF saznao tek nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, a na osnovu rezultata vještačenje tužitelj je specificirao visinu, valutu i tijek zakonskih zateznih kamata u podnesku od 30. rujna 2022..
8.3. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem
8.4. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika u postupku nije počinjena relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. ZPP, budući je sud prvog stupnja pravilno dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, a navedeno je i u skladu s odlukom Ustavnog suda RH broj U-III- 4474/19 od 29. ožujka 2022.
9. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Nije osnovano niti pozivanje tuženika na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a jer je presuda sačinjena u skladu s tom odredbom.
11.1. Suprotno navodima žalbe u postupku pred sudom prvoga stupnja nije povrijeđeno niti pravo na procesnu jednakost stranaka. Ovo jer je tijekom postupka prvostupanjski sud proveo dokaze koje su stranke predložile te se u obrazloženju presude i pozvao na sve provedene dokaze koje je analizirao i potom ocijenio, sve u skladu sa čl. 8. ZPP-a, kao što je obrazložio i odgovorio na sve relevantne prigovore stranaka u postupku. Naime, tuženik nije ni predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog kredita (osobnog bankara),pa tako ni učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe dok sud pravilno nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost informiranosti tužiteljice o spornim odredbama ugovora kao svjedok sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao predmetni ugovor jer i prema ocjeni ovog suda saslušanjem javnog bilježnika nije moguće utvrditi relevantne činjenice vezano za obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora s obzirom da javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nema ni zakonske ovlasti niti potrebno stručno znanje da bi mogao potrošaču korisniku kredita objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka. Pri tome treba reći da tuženik u žalbi ni ne navodi koje to dokaze sud, eventulano, nije ocijenio.
11.2 Naime, pravo na ocjenu izvedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP) kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem suda prema toj ovlasti, time što nije izveo neke dokaze ne dovodi nužno do povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. toga Zakona.
12.1. Dalje žalitelju valja odgovoriti da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio i na utvrđenjima iz presuda donesenim u predmetima radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odlukama sudova koje su pobrojane u prvostupanjskoj odluci na osnovi odredbe članka 502.c. ZPP-a, ali isto tako iz pobijane odluke proizlazi da u odnosu na konkretni ugovor s tužiteljicom tuženik ni o jednoj odredbi ugovora pa ni o spornima nije pregovarao.
12.2 Naime, u odnosu na prigovor iznesen u pravcu da bi sud automatizmom, bez sagledavanja okolnosti konkretnog slučaja, prihvatio tužbeni zahtjev, proizvoljno se pozivajući na direktni (obvezujući) učinak pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu ističe se da je, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud ispitao okolnosti konkretnog slučaja kada je saslušao tužiteljicu radi utvrđivanja okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, koja je u svom iskazu navela da se radilo o tipskom ugovoru bez mogućnosti pojedinačnog pregovaranja o pojedinim odredbama i da joj je samo rečeno da je kredit u valuti CHF najbolji kredit u tom trenutku i to sa najmanjom kamatom te da je valuta CHF stabilna, te kada je na temelju tako utvrđenih okolnosti ocijenio da tužiteljica ni prije niti pri sklapanju ugovora o kreditu nije bila obaviještena o naravi osporenih ugovornih odredbi. Stoga je sud pravilno ocijenio da su u takvoj situaciji, i u konkretnom slučaju, primjenjiva shvaćanja iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, za što je sve sud iznio dostatne i relevantne razloge.
12.3. Uz to žalitelju valja odgovoriti da ni jednim dokazom nije ni pokušao dokazati da bi tužiteljica bila potrošač koji nije prosječan i koji je stoga mogao ili morao moći razumjeti općenito napisane sporne ugovorne odredbe. Upravo suprotno, iz iskaza tužiteljice proizlazi da, iako je shvatila da je potpisom pristala na promjenjivost kamatne stope i na vezanje glavnice uz valutu CHF, zapravo nije razumjela kako je stvarno došlo do promjena kamatnih stopa, na temelju kojih parametara, niti ju je o tome kreditor obavijestio, tako da nije razumjela kakve posljedice na njezinu obvezu proizvodi ugovaranje valute obveze kojom se glavnica veže uz tečaj CHF jer joj to nikada nije bilo pojašnjeno.
12.4 U takvoj situaciji tuženik neosnovano problematizira i savjesnost tužiteljice kao potrošača jer, u vezi konkretnog ugovora, iz dokaza u spisu proizlazi samo nesavjesnost tuženika kao kreditora, kao jače strane, koja raspolaže specifičnim stručnim znanjima i koja je nerazumljive ugovorne odredbe iskoristila na štetu potrošača kao slabije strane, ne dajući mogućnost potrošaču da na bilo koji način utječe na ugovorne odredbe o kojima će neposredno ovisiti njegova prava i obveze.
13. Slijedom toga, u takvoj situaciji, brojni žalbeni navodi tuženika kojima pokušava ukazati da ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu ništetne su nepotrebni i neodlučni pa na njih, izvan navedenog nije bilo potrebe odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP-a).
14. Neosnovano žalbom tuženik osporava i pravilnost odluke suda prvoga stupnja vezano uz prigovor zastare. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To znači da kada ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača da tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga, kako je presuda po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba je u ovom predmetu podnesena je 10. rujna 2021. to neosnovano žalitelj ustraje na prigovoru zastare (čl. 225. ZOO).
15. Stajalište tuženika o isključenju prava na isticanje ništetnosti obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen, također je neosnovano. Naime, u situaciji u kojoj je, kao u predmetnom slučaju, tuženik u ugovor unio djelomično ništetne odredbe o valuti obveze i načinu promjene kamatne stope, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravim i obvezama stranaka, nema riječi o nekoj zabrani manjeg značaja u smislu čl. 326. ZOO-a slijedom čega ni ovim navodima zakonitost pobijane odluke nije dovedena u sumnju.
16. Dalje valja odgovoriti da obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).
17. U vezi s tim, u konkretnom slučaju, ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe Ugovora o kreditu s unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
18. Tuženik stoga neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pravilno je sud prvog stupnja odredio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata. Na navedeno ne utječe niti shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik poziva u žalbi.
19. Zbog navedenog je odluka glede odluke o glavnoj stvari potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.
20. Glede odluke o troškovima postupka valja reći da neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo glede vrijednosti boda prema kojem je računao trošak. Sud je pravilno prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22), koja je objavljene 24. listopada 2022., a stupila je na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema Tbr. 48/3 Tarife, kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 14. ožujka 2023. u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda od 15,00 kn umjesto 10,00 kn te se ne radi o retroaktivnom djelovanju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka sukladno uspjehu u sporu.
21. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 18. srpnja 2022. kao potreban i nužan podnesak radi vođenja ove parnice, a kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje financijskog vještaka u skladu s kojim je specificirala tužbeni zahtjev tako da je navedeni podnesak i po stavu ovog suda bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st.
1. ZPP.
22. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer nije uspio s podnesenom žalbom (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu, 4. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić, v.r.
