REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-8589/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. PE i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. i 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., i 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. SE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 31. srpnja 2023., broj: 101. Pp-3600/2023, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. SE i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. SE se oslobađa obveze da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka iz čl.138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.

-

-Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 31. srpnja 2023., broj: 101. Pp-3600/2023 proglašena je krivom okr. BE da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora 10 dana i prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je uz primjenu propisa o ublažavanju kazne utvrđena kazna zatvora 14 dana te joj je na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora 24 dana uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenica u roku 4 mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena kazna zatvora (pravilno „za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom“), a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme oduzimanja slobode okrivljenice 19. lipnja 2023. u 20:00 sati do 20. lipnja 2023. u 11:07 sati kao 2 dana zatvora.

1.1.Istom presudom proglašena je krivom okr. SE da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa, izrečena kazna zatvora 10 dana uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenica u roku 4 mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena kazna zatvora (pravilno „za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom“), a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme oduzimanja slobode 19. lipnja 2023. u 20:00 sati do 20. lipnja 2023. u 11:37 sati kao 2 dana zatvora.

1.2.Istom presudom okrivljenice su obvezne na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 14,00 eura/105,48 kuna, svaka okrivljenica.

2.Protiv te presude okr. SE u odnosu na sebe i kćer okr. PE, podnijela je podnesak naslovljen kao „prigovor na rješenje“ iz čijeg sadržaja proizlazi da je žalba protiv presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da se pobijana presuda poništi“ i petnaest dopuna žalbe zbog iste žalbene osnove.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenica povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih žaliteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da u rješenju (pravilno presudi) ima niz iznesenih laži protiv nje i mlađe kćeri PE, budući da je UE izjavila da su ju ona i mlađa kćer fizički napale, što je teška laž. Opisuje događaj od 19. lipnja 2023., spremala je ručak kada ju je UE bacila na krevet i udarala po cijelom tijelu, vratila joj je, a onda stala. Mlađu kćer je UE uhvatila za kosu i vukla od sobe do kuhinje, a mlađa kćer ju je uhvatila za kosu i bacila na pod, u samoobrani. Nastavno žaliteljica iznosi svoje nezadovoljstvo radom policijskog službenika ĐE prilikom intervencije. Žalbom se navodi da UE ima psihičkih problema, protiv nje je bio pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti, sama se ozljeđuje po rukama, iako je pred policijom i sudom izjavila drugačije, navodeći da joj je ona napravila te rane, zbog koje laži je uvjetno kažnjena. Njena majka (Matejina baka) previše štiti UE i nije svjesna njenih zdravstvenih problema, a mlađa kći ima nalaz od doktora da nije agresivna i nasilna.

5.1.U dopunama žalbe žaliteljica u bitnom ponavlja žalbene navode da UE ima psihičkih problema, da je lažno prijavila nju i mlađu kćer, ima sa njom problema od 7. razreda osmogodišnje škole, a sud u Zadru vjeruje psihičko bolesnoj ženi i ženi čiji suprug je bio optužen za pedofiliju na zatvor, a potom oslobođen, čime sud štiti zlostavljače. Ističe da ona i mlađa kćer imaju dijabetes i ovisne su o inzulinu, a UE se štiti jer joj je otac bio djelatnik policije u Zadru. UE je suicidna osoba, prijeti samoubojstvom i potrebno joj je liječenje, a pokušala je ubiti i žaliteljicu bacanjem poklopca prema njoj te joj prijeti ubojstvom, a bacila je i naranču prema njenoj glavi, htjela ju je fizički napasti. Žaliteljica traži da se poništi pobijano rješenje (pravilno presuda), a UE i njena majka kazne zbog fizičkog napada i psihičkog maltretiranja i zlostavljanja i davanja lažnog iskaza, a poduzme nešto u vezi Matejinog zdravstvenog stanja odnosno da se uputi na psihijatrijsko liječenje. Traži odštetu od 200.000,00 kuna zbog lažnog svjedočenja ili stan u [adresa] koji je njena majka prepisala UE. Sa svime je upoznata i pučka pravobraniteljica koja je zatražila očitovanje od CSS i policije, a Matejin doktor smatra da UE treba smjestiti u bolnicu, iako ništa ne poduzima, kao ni CSS, iako su upoznati sa njenim zdravstvenim stanjem i da joj je potrebna psihološka pomoć.

6. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenica osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenice krivim za počinjene prekršaje.

7.Neosnovano okr. SE negira da bi u provedenom dokaznom postupku bila utvrđena njezina krivnja za fizičko nasilje u obitelji prema kćeri UE i krivnja kćeri PE za fizičko nasilje prema sestri UE i baki AE. Da su se u njihovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret prvostupanjski sud je osnovano zaključio iz provedenih dokaza koje je pravilno ocijenio, a za svoju odluku dao argumentirane i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Sud je izvedene dokaze cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju u smislu odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, a svoju odluku obrazložio jasnim i argumentiranim razlozima u smislu čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti iskaza i kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju postoji li prekršaj i krivnja okrivljenica.

8.Okr. SE u obrani pred prvostupanjskim sudom, kao i podnesenoj žalbi sa dopunama osporava svoju odgovornost za prekršaj prema optuženju, navodeći da ju je kćer UE prva napala na način da ju je ničim izazvana počela udarati rukama po cijelom tijelu. Žaliteljica navodi da niti njena kćer, okr. BE nije počinila nasilje prema sestri ošt. UE, nego je postupala u samoobrani, niti prema baki ošt. AE, već je baka nju provocirala i to ne prvi puta. Ističe da kćer ŠE ima psihičkih problema, protiv nje je bio pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti, njena majka (baka) ju previše štiti i nije svjesna da ima zdravstvenih problema.

8.1.Prvenstveno, treba navesti da je ovakva obrana okr. SE u potpunosti suprotna obrani okr. PE, koja je u odnosu na postupanje prema sestri UE pred sudom navela: “Naime, točno je da sam navedene prigode zbog nesuglasica oko kuhanja ručka fizički nasrnula na sestru UE te da sam je uhvatila rukama za kosu i bacila je na pod, a nakon što me ona nekoliko puta molila da je pustim, ja sam je nastavila vući za kosu.“ Dakle, okr. BE jasno je i nedvosmisleno priznala postupanje prema sesrti UE, u cijelosti na način kako joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Stoga je iskaz okr. SE u tom dijelu proturječan obrani okr. PE te ga osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio, kako se to obrazlaže u t. 7. obrazloženja pobijane presude.

8.2.Nadalje, prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinja UE i AE, koje su okolnosno i u bitnom suglasno opisale događaj potvrđujući obranu same okr. PE u odnosu na postupanje prema UE, suglasno navodeći da ju je BE i vičući vrijeđala te bacila kuhaču prema baki. Obje svjedokinje suglasno su potvrdile da je okr. SE nekoliko puta nogom udarila UE po tijelu.

9. Bezuspješan je pokušaj žaliteljice da obezvrijedi iskaz svjedokinje UE navodima žalbe „da je nesposobna i ima psihičkih problema…….misli ako joj je otac bio djelatnik policije može raditi što hoće……..laže jer je zajedno sa njenom majkom pred socijalnom radnicom priznala da si sama nanosi ozljede, a pred sudom i policijom da sam joj ja napravila te rane po rukama i zbog te njene laži sam osuđena na 10 dana uvjetno……..“ Naime, svjedokinja ŠE, u nazočnosti obje okrivljenice, propisno upozorena na posljedice lažnog svjedočenja, jasno je i bez ikakvih kontradiktornosti svjedočila o događaju tereteći obje okrivljenice prema optužbi, a okrivljenice nisu imale pitanja ni primjedbi na iskaz oštećenice, iskreno su se ispričale oštećenici koja je prihvatila ispriku i navela da sa majkom i sestrom može živjeti u miru i ne bi voljela da idu u zatvor. Svjedokinja AE svojim je iskazom potvrdila iskaz svjedokinje UE, a okrivljenice su se ispričale i ošt. AE koja je prihvatila ispriku i obećale da ubuduće neće doći do sličnih situacija. Navodi žalbe o „lažnom“ svjedočenju UE istaknute su na razini paušalne tvrdnje, iako se navedena okolnost može dokazivati samo pravomoćnom odlukom kojom je dotična osoba proglašena krivom za davanje lažnog iskaza. Nadalje, napominje se žaliteljici, da nije ni proglašena krivom da bi UE nanijela bilo kakve ozljede. U izreci pobijane presude jasno je navedeno da je žaliteljica „počinila nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda na štetu svoje kćeri UE.“ Nadalje, u spisu nema relevantnih podataka o psihičkoj bolesti UE, koji bi bili od utjecaja na ocjenu vjerodostojnosti njenog iskaza. Treba navesti, da žaliteljica ni na koji način žalbene navode nije učinila izvjesnim, pa se isti smatraju paušalno iznesenim, a time neosnovanim.

10.Žalbeni navodi u odnosu na postupanje policijskog službenika ĐE nisu predmet razmatranja ovog postupka i ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na počinjene prekršaje, a ukoliko je žaliteljica smatrala da su službenici policije postupali protivno pravilima službe, imala je na raspolaganju podnošenje odgovarajućih pravnih sredstava.

11.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja prekršajne odgovornosti okr. SE i okr. PE a provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako podnositeljica žalbe nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

12. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13.Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na primijenjenu uvjetnu osudu. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okr. SE, ovaj sud smatra da joj je za počinjeni prekršaj izrečena primjerena prekršajnopravna sankcija, koja nije prestroga. Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, vrijednost zaštićenog dobra, obitelj i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, pravilno je žaliteljici izrečena teža vrsta propisane kazne za počinjeni prekršaj. Duljina trajanja izrečene kazne zatvora od 10 dana u okviru zakonom propisanog raspona od 3 dana do 90 dana (pogrešno sud obrazlaže da je primijenio institut ublažavanja kazne), po ocjeni ovog suda, primjerena je stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Međutim, sud je primijenio uvjetnu osudu, ocijenivši da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja. Napominje se žaliteljici da je uvjetna osuda, kao mjera upozorenja, najblaža sankcija koja se uopće može primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji. I po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, a cijeneći da okr. SE do sada nije osuđivana za istovrsne prekršaje, a da se ispričala oštećenicama, postići će se svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se žaliteljici uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

13.1. Iz gore navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud smatra da je osnovano prvostupanjski sud i okr. HE za svaki počinjeni prekršaj utvrdio kazne zatvora (u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kaznu je ublažio) te izrekao ukupnu kaznu zatvora, na koju je primijenio uvjetnu osudu te će se i u odnosu na tu okrivljenicu omogućiti ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

14.Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3 c). Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da bi, obzirom na materijalno stanje okr. SE (nezaposlena, uzdržava je bivši suprug), plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje te je okrivljenicu oslobodio obveze da naknadi troškove ovog žalbenog postupka.

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenice, oštećenice i tužitelja.