Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-697/2023-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Plešea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tomislava Zorića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, iz članka 140. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog D. B., izjavljenoj po branitelju D. Đ., odvjetniku iz B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-478/2021- 5 od 6. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-478/2021-5 od 6. veljače 2023., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi D. B. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, te je optuženi D. B. na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom je izrečena uvjetna osuda te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) dužan je optuženi D. B. u roku 15 dana po pravomoćnosti presude u državni proračun naknaditi trošak kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 39,82 eura (trideset devet eura i osamdeset dva centa).

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i preinači na način da se optuženika primjenom načela in dubio pro reo oslobodi optužbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženog nije osnovana.

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, a koje žalbene osnove ne obrazlaže već ih samo naznačuje, pa je stoga ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i povrede zakona na štetu optuženika.

8. U odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da nema govora o ustrajnom praćenju i sličnom, budući da sa izvanbračnom suprugom ne kontaktira, osim vezano za viđenje djeteta. Živi u neposrednoj blizini bivše izvanbračne supruge u malom mjestu i gotovo da je nemoguće svakodnevno pri izlasku u dućan i slično ne susresti je, osim ako nisu istovremeno vani. Drži da se život u njihovom mjestu odvija praktično u krugu od stotinjak metara, te da nema niti jednog navedenog datuma kada ju je navodno pratio i uhodio i to dulje vrijeme, s tim da je i sama B. J. izjavila da od prekida veze 2015. do 2018. nije imala nikakve probleme s optuženikom, pa je čudno da odjednom optuženik počeo nametljivo se ponašati u inkriminiranom periodu. Radi takvog ponašanja nije potražila stručnu pomoć kako je navela, već je imala osjećaj uznemirenosti, te je takvo ponašanje optuženika prestalo nakon travnja 2019.

9. Žalitelj ističe da nekoliko kontakata koje je navela B. J. kroz tih desetak mjeseci ne predstavljaju ustrajno ponašanje optuženika, jer kako je navedeno žive u malom mjestu, a optuženik nije dužan živjeti u takvoj sredini po modelu da prestane izlaziti samo zato jer bi se izlaskom u mjesto izlagao riziku da susretne bivšu izvanbračnu suprugu, koja bi to opet mogla prikazati kao uhođenje, pa stoga drži da je iskaz oštećene nevjerodostojan i nelogičan.

10. Navod žalitelja da su susreti oštećene i optuženika bili neminovni jer oboje žive u malom mjestu nisu od utjecaja na opstojnost kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11.

11. Naime, izvedenim dokazima je utvrđeno da je optuženik imao usmeni dogovor sa oštećenom, da viđa jedanput tjedno dijete u njezinom stanu, a unatoč tome pratio je oštećenu po gradu, ulazio s njom u trgovinu, zvao je na kavu što je odbila, kao što je i nakon što bi sina ostavila u G. P. u vrtiću, u čijoj blizini je parkirao automobil, krenula prema V., dio puta vozio se iza njezinog automobila, te je učestalo čekao u blizini kuće njezinih roditelja znajući u koje vrijeme se vraća s posla i slična ponašanja, a sve pod izlikom da se radi o viđanju djeteta, zapravo predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik u odnosu na oštećenu poduzeo radnje koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja, jer, iako mu je oštećena s kojom je bio u vezi jasno i određeno dala do znanja da je njihova veza gotova, te da su imali usmeni dogovor oko viđanja sina, unatoč činjenici da je oštećena izričito odbila kontakte s optuženikom, upravo upućuje na zaključak da optuženi namjerno, ustrajno i učestalo prati oštećenu, te s njom uspostavlja neželjene kontakte, a što sve nije prestalo dragovoljno, već je oštećena uslijed osjećaja uznemirenosti i straha za vlastitu sigurnost obavijestila Centra za socijalnu skrb G. P. 4. travnja 2019., iz koje službene zabilješke proizlazi da je inzistirala da se reguliraju kontakti druženja sa sinom, a upravo iz razloga da optuženik ne bi te kontakte zloupotrijebio za neželjene kontakte sa oštećenom.

12. Dakle, optuženik je ostvario neželjeni kontakt sa oštećenom, što je kod nje izazvalo osjećaj nesigurnosti i tjeskobe, pa slijedom iznijetog iskaz oštećene ničim nije doveden u sumnju, a nadasve je u suglasju sa službenom zabilješkom od 4. travnja 2019. kada je oštećena u telefonskom kontaktu djelatnici Centra opisala postupanje optuženika koje je uzrokovalo kod oštećene osjećaj tjeskobe i nesigurnosti, a upravo zbog ustrajnosti optuženika da prati oštećenu, te da na različite načine i na različitim mjestima pokuša stupiti s njom u neželjeni odnos, iz čega nedvojbeno proizlazi da je optuženik ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11 za kojeg ga je prvostupanjski sud proglasio krivim.

13. Slijedom iznijetog, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.

14. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni kojom se žalitelj zalaže za blaže kažnjavanje, ocjena drugostupanjskog suda je da su pravilno utvrđene sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne po prvostupanjskom sudu, te da je pri odabiru vrste i visine kaznene sankcije prvostupanjski sud uzeo u obzir kao olakotno da je optuženik otac jednog maloljetnog djeteta, dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti kod optuženika sud nije našao.

15. Slijedom toga, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci sa rokom provjeravanja od jedne godine na koju je optuženik osuđen primjerena svim utvrđenim okolnostima po prvostupanjskom sudu, te će utjecati na optuženika, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela, te jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika.

16. Slijedom iznijetog, žalba optuženika nije osnovana, te je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Lidija Vidjak