REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2312/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja GI-MA STONE S.R.L., Via Dorsale 23A, 54100 Massa, Italija, OIB 45265321911, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika PETRO STONE d.o.o., OIB 71993787741, Metković, Stjepana Radića 16/2, kojeg zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, radi isplate iznosa od 3.284,00 EUR, odlučujući tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-57/2020 od 12. travnja 2022., 4. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-57/2020 od 12. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-57/2020 od 12. travnja 2022. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.284,00 EUR sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2015. do isplate, kao i naknaditi parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud, na temelju računa i podataka o prijenosu novčanih sredstava u valuti EUR, nije mogao zaključiti da je upravo tuženik uzrokovao tužitelju štetu u vidu troškova transporta, skladištenja i ležarine za robu. Sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da je robu koju je tuženik naručio dostavio u vrijeme i na mjesto kako su ugovorne strane dogovorile, te da tuženik robu koju je naručio po dogovorenoj isporuci nije preuzeo. Nadalje, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao je li tu istu robu prodao drugima i po kojoj cijeni čime bi se eventualna šteta umanjila. Dakle, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik štetnik niti da je počinio štetnu radnju u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) pa je odbio tužbeni zahtjev.
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi tvrdi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama čime je počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju čega je zaključio da tuženik nije robu preuzeo odnosno da tužitelj robu nije isporučio. Ističe da je robu naručio radnik tuženika Andrej Prskalo, da je roba isporučena u luku Ploče 15. travnja 2020., a tuženik robu nije preuzeo do 10. lipnja 2020. pa je tužitelj društvu Express d.o.o. platilo troškove skladištenja, prijevoza te ležarine u iznosu od 3.284,00 EUR. Tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom zbog pogrešne primjene odredbe članka 461.a stavka 2. ZPP-a jer sud nije uzeo u obzir dopunu tužbe podnesenu 31. svibnja 2021. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
8. Predmet spora je naknada štete za koju je tužitelj tvrdi da mu je nastala tuženikovom povredom ugovorne obveze koja se sastoji u preuzimanju s ugovorenog mjesta isporuke naručene robe, uslijed čega je tužitelj robu koju tuženik nije preuzeo morao prodati trećoj osobi pri čemu je imao troškove skladištenja, ležarine i transporta robe do drugog kupca.
9. Po ocjeni ovog suda neosnovano tužitelj navodi da mu je onemogućeno raspravljanje na sudu jer sud nije prihvatio navode i dokaze dostavljene u podnesku od 31. svibnja 2021. Naime, odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a (ne stavak 1. kako navodi prvostupanjski sud) propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
10. Tužitelj je tužbu podnio 13. srpnja 2020. i u toj tužbi je trebao iznijeti sve što je naknadno iznio u podnesku od 31. svibnja 2021. neovisno o pravilima iz odredbe članaka 190. i 194. ZPP-a koji uređuju preinaku tužbe i postojanje parnice. Naime, odredba članka 461.a ZPP-a uređuje postupanje stranaka u sporovima male vrijednosti, u kojima se u tužbi i odgovoru na tužbu trebaju iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze.
11. Nadalje, u konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava ( članak 467. stavak 1. ZPP-a).
12. Odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu odredbe članka 370. ZPP-a, provjeriti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koje je uz tužbu dostavio tužitelj i odgovoru na tužbu tuženik, zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik uzrokovao štetu u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a, jer nije dokazao da krivnjom tuženika morao platiti troškove skladištenja i ležarine. Naime, sud je utvrdio da su stranke bile u dogovoru oko isporuke robe, ali tužitelj nije dokazao sve elemente tuženikove odgovornosti za štetu posebno da je tuženik štetnik, jer robu nije preuzeo kako je ugovoreno.
14. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku.
15. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Sutkinja
Nevenka Marković
Broj zapisa: 9-30868-927ec
Kontrolni broj: 0a27e-33234-e131d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
