REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2469/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T., OIB …, iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB …, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-765/2022-4 od 29. veljače 2024., u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2289/2018-109 od 15. lipnja 2022., na sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela citirane drugostupanjske presude u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/22 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja (2) za koja on smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Isto tako poziva se da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadu štete jer da je prilikom njegova uhićenja od strane policajaca bačen na pod i da su mu pri poduzetom zahvatu stavljanja ruke na leđa oni slomili desnu ruku na nekoliko mjesta, uz druge ozljede i vrijeđanje.
5. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja vezana za značaj upravljanja postupkom od strane prvostupanjskog suda kada je obnovio vještačenje sa novim vještakom bez da je prethodno saslušao ranijeg vještaka na okolnost primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, te postupanja suda kada odbija dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog, trećeg, vještačenja. Isto tako ističe da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to povreda prava na pravično suđenje, na zabranu mučenja, neljudskog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja (dalje: zabrana mučenja). Ujedno izražava da pobijana presuda nije obrazložena kako zahtjeva nacionalno i konvencijsko pravo.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj iste problematizira na način da ih dovodi u vezu sa povredom prava na pošteno suđenje, prvenstveno pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava, te na ovosudnu praksu vezanu za izvođenje dokaza vještačenjem, te dovodeći ih u vezu s bitnom povredom odredba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava.
8. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je odredio provođenje vještačenja po vještaku medicinske struke, u bitnome, na okolnost zadobivenih povreda i posljedica, a radi valorizacije težine povrede prava osobnosti. U odnosu na to vještačenje određeni vještaci imaju potrebno znanje. Na taj nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a sve to kako obrazlaže sud u drugostupanjskoj odluci, pod odlomkom 9. Zatim, po izvedenim personalnim dokazima, prvostupanjski sud određuje dopunsko vještačenje na okolnost mehanizma ozljeđivanja, te se vještak izjašnjava u pisanom nalazu da su ozljede mogle nastati i prema dinamici kazivanja tužitelja, ali i prema iskazima svjedoka - policajaca, s time da je znatno veća mogućnost da je tužitelj ozlijeđen padom, a ne zahvatom. Potom tužitelj, nezadovoljan takvim nalazom i mišljenjem, predlaže novo vještačenje i to sudskomedicinsko, te je sud taj dokazni prijedlog i prihvatio (sve, kao što je navedeno pod odlomkom 9. obrazloženja drugostupanjske odluke).
9. Stoga vezano za navedena pravna pitanja valja istaći da u situaciji kao u ovoj, kada sud određuje izvođenje dokaza novim vještačenjem, i to sada sudsko- medicinskog, koji sudskomedicinski vještaci, za razliku od ostalih medicinskih vještaka, raspolažu znanjem o mehanizmu povrjeđivanja, gdje su medicinski vještaci prethodno bili određeni radi vještačenja težine zadobivenih povreda, te u situaciji kada upravo podnositelj ovog prijedloga je prigovarao dopunskom vještačenju medicinskih vještaka predlažući sudskomedicinsko vještačenje, koji prijedlog je sud prihvatio kao adekvatan dokaz, onda (i sukladno načelu ekonomičnosti postupka), nije bilo potrebe za raspravljanjem tužiteljevih primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje, jer je očigledno ocijenjeno, s obzirom na dobivene rezultate tog dopunskog nalaza i mišljenja, da se, kod utvrđenja mehanizma ozljeđivanja, radi o složenom vještačenju koje treba povjeriti sudskomedicinskom vještaku, jer je dopunski pisani nalaz i mišljenje dat na razini hipoteze. Sve to odgovarajuće obrazlaže i drugostupanjski sud. Isto tako sud je taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, prema čl. 220. st. 2. ZPP. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke. Stoga se ovdje se ne nalazi razloga za obnovu ili novo sudsko medicinsko vještačenje, jer je sudskomedicinskim vještačenjem pruženo znanje sudu o odlučnim činjenicama, kojim znanjem sud ne raspolaže. Očigledno sada tužitelju konvenira dopunski nalaz i mišljenje te predlaže novo vještačenjem nezadovoljan ishodom sudskomedicinskog vještačenja, ali ne dajući podlogu za zaključak o nepravilnostima u tom vještačenju koji bi doveli do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava ili do potrebe tumačenja odgovarajućih procesnih normi.
10. Stoga, iz navedenih razloga, od odgovara na navedena pitanja tužitelj ne bi ishodio bolju poziciju u sporu, dakle ta pitanja nisu ni važna za odluku u sporu, niti je tužitelj, izražavajući svoje neslaganja sa nižestupanjskim odlukama, učinio vjerojatnim da je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koje se on poziva.
11. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
12. Dakle, u postupku koji je prethodio nižestupanjskim odlukama u ovoj pravnoj stvari te u samim odlukama poštivano je pravo na pravično suđenje. Uočava se da je tužitelj u postupku “saslušan“ i da mu je omogućeno raspravljanje u kontradiktornom postupku. Sudovi su u svojim odlukama dali razloge koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka. Nižestupanjske odluke udovoljavaju uvjetima mjerila dostatnosti i relevantnosti. Pri tome se naglašava da eventualna povreda prava na pravično suđenje zbog propusta suda da se pridržava obveze na obrazloženu sudsku odluku uvijek će ovisiti o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Isto tako s obzirom na činjenična utvrđenja u ovom postupku ne nalazi se vjerojatnim da je došlo do povrede prava zabrane mučenja.
13.1. Za uočiti je i to da tužitelj navodima prijedloga za dopuštenje revizije prigovara arbitrarnosti. S tim u vezi upućuje se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4951/2014 od 10. ožujka 2020., recital 7.1.:
„Ustavni sud podsjeća da bi se utvrđenje činjenica i ocjena dokaza redovnih sudova moglo smatrati proizvoljnim na način da utječe na pravičnost konkretnog postupka, tek kad bi pogrešni zaključci tih sudova o odlučnim činjenicama bili toliko očigledni da se mogu okarakterizirati kao nedvojbena pogreška (manifest error) drugim riječima takva pogreška koju nijedan razuman sud ne bi nikada mogao učiniti (usporedi s predmetima ESLJP-a Khamidov protiv Rusije, br. 72118/01, § 170., presuda od 15. studenoga 2007. i Bochan protiv Ukrajine /br. 2/ [Vv], br. 22251/08, § 62., presuda od 5. veljače 2015.).
13.2. Takvo što ovdje nije učinjeno vjerojatnim u pogledu povrede temeljnih ljudskih prava na koje se poziva tužitelj.
14. Stoga, razmatrajući prijedlog tužitelja u smislu odredbi čl. 385a. st.1. ZPP i 389. st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da pitanja nisu važna u smislu kako to zahtijeva odredba čl. 385.a st.1. ZPP, pa je u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, revizija je u tom dijelu odbačena, te je riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Slavko Pavković, v.r.
