REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2492/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz Č., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. H. & G. u Z., protiv tuženika S. d.d., O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. N., odvjetnik u O., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Splitu poslovni broj Gž R-564/2023-3 od 11. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 394/2020-39 od 16. svibnja 2023., na sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda (u afirmativnom dijelu izreke).
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja (dva), a koje on ocjenjuje kao važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je istakao da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava.
5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora te s tim u vezi daljnji akcesorni zahtjevi. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužiteljice, a drugostupanjski potvrdio takvu odluku, uz obrazloženje, u bitnome, da u situaciji kada kod tužiteljice kao radnice tuženika postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo (na radnom mjestu na kojem radi), da poslodavac, tuženik, nije postupio u smislu odredbe čl. 41. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14. i 127/17. - dalje: ZR), osobito jer nije donio odgovarajuću odluku u kojoj bi obrazložio poslove koje će prilagoditi sposobnostima tužiteljice, iznio raspored radnog vremena odnosno poduzeo sve radnje koje bi odgovarale njenoj radnoj sposobnosti.
6.1. Prijedlogom za dopuštenje revizije tuženik iznosi utvrđenja iz postupka, svoje shvaćanje predmeta spora te svoj pristup njegovu rješavanju te u tom smislu postavlja pravna pitanja.
6.2. Ujedno predlagatelj ističe da su mu u postupanju nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna ljudska prava na djelotvoran pravni lijek i pravo na pravično suđenje.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
8.1. U navedenom smislu valja naglasiti da kada se zahtjev tužiteljice prihvaća iz razloga jer u odnosu na ponuđeno joj radno mjesto recepcionera tuženik nije donio odluku odgovarajućeg sadržaja (navedeno pod odlomkom 5. ove odluke), onda pitanja koje postavlja tuženik (o radnikovoj dužnosti dokazivanja slobodnog radnom mjesta koje odgovara radnim sposobnostima ili dokazivanja mogućnosti prilagodbe poslova sposobnostima radnika, te o nezakonitosti otkaza kada poslodavac zbog nemogućnosti raspoređivanja radnika sukladno odredbi čl. 41. ZR iz humanih razloga ponudi radno mjesto koje ne odgovara radnim sposobnostima radnika), nisu pitanja koja su važna za odluku u sporu, jer ta pitanja ne korespondiraju razlozima pobijane odluke vezano za odlučne činjenice i razlozima o (ne)ispunjenju pretpostavki iz materijalnopravne norme.
8.2. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na koje se tuženik poziva valja istaći da navodima iz prijedloga nije učinjeno vjerojatnim da je tuženiku u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa tako ni ona na čiju povredu se on u prijedlogu poziva. Vezano za navedenu osnovu on u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, ističući svoje viđenje činjeničnog stanja kao neutvrđenog, svoje viđenje ocijene dokaza, primjene materijalnog prava i bitnih povreda zbog njegove ocijene o izostanaku pravilnih razloga drugostupanjske odluke. Za naglasiti je da se uočava da je drugostupanjskom odlukom sud dao dostatne i relevantne razloga s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.
9. Stoga kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je odbačen, sve kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
