Poslovni broj: Us I-8/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. V. iz V. T., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., . OIB: …, radi prava na status roditelja njegovatelja, 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-554-05/22-02/70, URBROJ: 524-11-02/5-23-2 od 7. prosinca 2023.

II Poništava se rješenje centra, KLASA: UP/I-555-05/22-04/28, URBROJ: 2186-79-08/04-22-10 od 23. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II 554-05/22-02/70, URBROJ: 524-11-02/5-23-2 od 7. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja centra, KLASA: UP/I-555-05/22-04/28, URBROJ: 2186-79-08/04-22-10 od 23. svibnja 2022. kojim je tužitelju prestalo pravo na status roditelja njegovatelja za njegova sina A. V. s danom izvršnosti rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da mu je odlukom tuženika prestalo pravo na status roditelja njegovatelja, jer je osuđen za kazneno djelo širenja i prenošenja zaraze, obzirom da u vremenu kada je imao koronu nije bio u izolaciji. Ističe da je naknada koju je primao kao roditelj njegovatelj jedini izvor prihoda koji ima, te je ujedno samohrani otac, udovac i branitelj, te da mu je žao zbog počinjenog kaznenog djela, ali da je ukidanjem naknade njegovom sinu oduzeto pravo na život. 3. Iz tužbenih navoda proizlazi da predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga iznesenih u osporavanom rješenju.

5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sud je spor riješio bez održavanja raspravu na temelju ovlaštenja iz članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), jer stranke ne osporavaju činjenično stanje i nisu izričito tražile održavanje rasprave.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika.

9. Prema podacima spisa predmeta, iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 27. travnja 2022. razvidno je da je tužitelj osuđen za kazneno djelo širenja i prenošenja zarazne bolesti iz članka 180. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) presudom Općinskog suda u Varaždinu K-36/22 od 10. veljače 2022., pravomoćnom 24. veljače 2022., a zbog kojeg razloga je prvostupanjsko tijelo, po službenoj dužnosti donijelo prvostupanjsko rješenje od 23. svibnja 2022. kojim je tužitelju prestalo pravo na status roditelja njegovatelja za njegova sina A. V. zbog promijenjenih okolnosti koje utječu na ostvarenje prava, s danom izvršnosti rješenja, pozivom na članak 64. stavak 4. točku 5. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 18/22 i 46/22), a zbog postojanja zapreke iz članka 261. stavka 1. navedenog Zakona, obzirom da se radi o počinjenju kaznenog djela protiv zdravlja ljudi.

10. Odredbom članka 61. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj ili njegovatelj osposobljen, koja je u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala, ima poremećaj autističnog spektra četvrtog stupnja ili ima više vrsta oštećenja četvrtog stupnja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) zbog kojih je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

11. Odredbom članka 62. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se pravo na status roditelja njegovatelja priznaje roditelju djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

12. Odredbom članka 64. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje roditelju ili osobi iz članka 63. ovoga Zakona koja je punoljetna, ima poslovnu sposobnost, nije lišena roditeljske skrbi, ima psihofizičke sposobnosti za pružanje potrebne njege i pomoći i koja pruža njegu, živi u kućanstvu s djetetom s teškoćama u razvoju ili osobom s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona i ima prebivalište na istoj adresi, koja je osposobljena za pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. točke 1. ovoga Zakona i koja pruža njegu.

Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje ako djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom nije priznato pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja prema ovom Zakonu ili nije osiguran smještaj prema drugim propisima, osim u slučaju osiguranja smještaja žrtve obiteljskog nasilja, ako dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka na temelju ovoga Zakon, ako roditelji ne koriste rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust za isto dijete, roditelju ili drugoj osobi koja nije lišena prava na roditeljsku skrb, roditelju ili drugoj osobi kod koje ne postoji zapreka iz članka 261. stavka 1. ovoga Zakona, ako osoba iz članka 61. ovoga Zakona nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora.

13. Odredbom članka 261. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se ne može primiti u radni odnos kao radnik u djelatnosti socijalne skrbi niti poslove u djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba: koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz KZ.

14. Prema ocjeni suda, pri donošenju osporavanog rješenja, tuženik nije proveo test razmjernosti u zaštiti prava vlasništva tužitelja, a u primjeni Ustava Republike Hrvatske i Protokola I uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a obzirom da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem utvrđen prestanak prava na status roditelja njegovatelja za njegova sina A. V., a koje za tužitelja predstavlja njegov jedini izvor prihoda i omogućuje skrb za drugu osobu s teškim invaliditetom.

15. Naime, u konkretnom slučaju, pri rješavanju o žalbi tužitelja nije bilo dovoljno samo gramatički primijeniti materijalno pravo, već je tuženik trebao provesti test razmjernosti, na način da odgovori na pitanja je li doneseno prvostupanjsko rješenje bilo miješanje utemeljeno na zakonu, je li imalo legitimni cilj, te je li bilo razmjerno i predstavlja li ovakvo ograničenje prekomjeran teret za samog tužitelja.

16. Prema mišljenju suda, prvostupanjsko rješenje je bilo utemeljeno na zakonu i imalo je legitimni cilj da ograniči priznanje prava na status roditelja njegovatelja u svim slučajevima koji su u prethodno citiranoj odredbi označeni kao postupanje iz kojeg proizlazi da osoba ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske.

17. Međutim, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nerazmjernom postupanju javnopravnog tijela koje predstavlja prekomjerni teret za tužitelja i o njemu ovisne osobe, a obzirom da je iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj K- 36/22-2 od 10. veljače 2022. razvidno da je u odnosu na tužitelja donesena uvjetna osuda zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, širenjem i prenošenjem zarazne bolesti, na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, jer je sud uzeo u obzir da je tužitelj protivno mjeri liječenja u kući zatečen od strane policijskih službenika kako upravlja osobnim automobilom u 01,00 sat u noći, u kojim uvjetima je postojala minimalna mogućnost od širenja zaraze kovidom na druge osobe.

18. Stoga je sud na temelju čl. 58. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 4. lipnja 2024.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.