REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4231/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. D. iz S. B., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika V. p. d.o.o. iz S. B., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. iz S. B., radi isplate razlike plaće i regresa, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije sa dopunom prijedloga (dalje: prijedlog) protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-592/2022-2 od 26. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Pr-210/2016-34 od 6. travnja 2022., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda:
- „u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke“, u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime razlike bruto plaće 31.497,33 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama (osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće), te na ime razlike bruto plaće po osnovi prekovremenog rada i rada nedjeljom 5.438,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama (osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) - kao i u odluci kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak od 11.437,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 6. travnja 2022. do isplate,
- „u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu regresa pod točkom V. izreke“, u odluci o „preostalom dijelu“ zahtjeva tužitelja „koji se odnosi na isplatu regresa u iznosu od 7.200,00 kuna“.
2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„Ima li sud temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da će sud odluku o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane donijeti na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovlast ne cijeniti dokaznu snagu isprave koja sadrži podatke o odlučnim činjenicama u postupku samo zato što ista nije knjigovodstvena isprava?“
Tvrdi da je „riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda“.
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog i predložio da se ovaj odbaci kao nedopušten podredno odbije kao neosnovan.
4. Prijedlog tuženika nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 26. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,
- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavak 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“
6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem - prema tim odredbama ZPP-a, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.
7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu temeljenom na odredbi čl. 385.a stavka 1. ZPP-a naznačio pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) navodi predlagatelja kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude i postupkom koji joj je prethodio, sve sa uopćenim (ničime konkretiziranim) tvrdnjama da je pitanje važno i da o njemu nema prakse revizijskog suda, odnosno tvrdnjama kojima u biti jedino prigovara postupanju prvostupanjskog suda i ukazuje na postupovne povrede u ocjeni ili vrednovanju dokaza koje je ovaj (kako samo on drži) počinio,
7.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP- a: da o njemu u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),
7.3. da se, sa prethodnim u svezi, postavljeno pitanje odnosi samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to (obzirom na stav iz sadržaja pitanja o ispravi „koja sadrži podatke o odlučnim činjenicama“) kako ih predlagatelj (a ne i sud) “vidi”, na njegovo isticanje kako je po njemu trebalo voditi postupak (glede ocjene ili, kako on drži, propusta da se ocijeni isprava na koju se poziva i smatra je odlučnim dokazom - te njezin sadržaj), sa njegovim pravnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takvo nije adekvatno onom pitanju kakvo bi trebalo biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a,
7.4. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
8. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje:
8.1. da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje odlučno) razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, a nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),
8.2. da, uostalom, drugostupanjski sud nije u predmetu preuzeo ovlast (što predlagatelj uključuje u pitanju) „ne cijeniti dokaznu snagu isprave koja sadrži podatke o odlučnim činjenicama u postupku samo zato što ista nije knjigovodstvena isprava“: ta je isprava u svojoj suštini ocijenjena i na njenom je vrednovanju donesena osporena presuda - a to što u konkurenciji sa drugim dokazima i u situaciji kada tuženik mora snositi i posljedice svoga propusta u dokazivanju onoga što tvrdi, konkretno - propusta da sukladno nalogu suda dostavi „tahografske listiće za razdoblje od mjeseca rujna 2011. do srpnja 2016., iz kojih listića bi se u potpunosti i pravilno utvrdilo radno vrijeme tužitelja“, sve sa svim putnim radnim listovima, drugostupanjski sud (kao i prvostupanjski):
- taj dokaz (u ocjeni dokaza prema odredbi čl. 8. ZPP-a) nije ocijenio kako bi to tuženik htio i sa vrijednošću dokaza koji bi i sam za sebe dokazivao njegovu tvrdnju da tužitelju ništa ne duguje (obzirom i da tuženik „nije dostavio nikakve dokaze“ da je ta isprava evidentirana „u njegovoj poslovnoj dokumentaciji“, slijedom čega je vještak ovu i klasificirao kao ispravu koja se ne „smatra vjerodostojnom knjigovodstvenom ispravom“),
- odnosno, što tuženik tom ocjenom nije zadovoljan,
ne znači da ta isprava nije vrednovana prema odredbi čl. 8. ZPP-a.
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga, budući da nije obrazloženo adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima, nije važno (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako je formulirano i obrazloženo razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a stavka 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbiti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbit će prijedlog za dopuštenje revizije ako na temelju onoga što mu je dostavljeno ocijeni da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona “, u svezi sa odredbom čl. 389.b st. 2. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbija sud će određeno navesti razlog odbijanja upućujući, ako je to moguće, na svoju prijašnju praksu. Iznimno, ako ocijeni da je to u interesu javnosti, sud rješenje može i iscrpnije obrazložiti.“).
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
