REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 80/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. N., OIB …, S., koju zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & P., S., protiv tuženika A. H. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1247/2022-3 od 12. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-407/2021-20 od 8. srpnja 2022., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1247/2022-3 od 12. siječnja 2023. u točki II. izreke i u dijelu točke I. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 407/2021-20 od 8. srpnja 2022. i odbijen tužbeni zahtjev, pa se za navedeno predmet vraća Županijskom sudu u Bjelovaru na ponovno suđenje.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-407/2021-20 od 8. srpnja 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 93.744,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.478,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate (točka II. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1247/2022-3 od 12. siječnja 2023. presuđeno je:
„I.) Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-407/2021-20 od 8. srpnja 2022.:
- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 4.079,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2017. pa do isplate, te u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev,
- preinačuje u točki I. izreke u preostalom dijelu, tako da se sudi:
"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 89.664,40 kuna, sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
-15.624,00 kuna počevši od 1. kolovoza 2011., pa do isplate,
-15.624,00 kuna počevši od 1. kolovoza 2012., pa do isplate,
-15.624,00 kuna počevši od 1. kolovoza 2013., pa do isplate,
-15.624,00 kuna počevši od 1. kolovoza 2014., pa do isplate,
-15.624,00 kuna počevši od 1. kolovoza 2015., pa do isplate,
-11.544,40 kuna počevši od 1. kolovoza 2016. pa do isplate, te na iznos od 4.079,60 kuna počevši od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2016.
II.) Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.
3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, tužiteljica je temeljem dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2120/23 od 12. srpnja 2023. podnijela reviziju radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Da li se posjednik može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba, a ako je pošteni posjednik tužen vlasničkom tužbom, smatra li se nepoštenim posjednikom od trenutka dostave tužbe?“
4. Tuženik u odgovor na reviziju ističe da se koristio samo „promatračnicom“, a ne i zemljištem na kojem je izgrađena promatračnica, pa da je irelevantno tko je vlasnik zemljišta na kojem se promatračnica nalazi, jer je tuženik na „promatračnici“ imao samo montirane antenske sklopove, koji predstavljaju pripadak „promatračnice“. Tvrdi da postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava u sudskoj praksi. Traži trošak sastava odgovora na reviziju u iznosu od 1.285,75 Eur.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je naknada koristi koju je tuženik kao nepošteni posjednik ostvario montiranjem antenskih sklopova na tužiteljičinom zemljištu.
7. Drugostupanjski sud je odbio tužiteljičinu žalbu i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu temeljem tuženikove žalbe zauzevši stajalište da je tuženik postao nepošteni posjednik tek nakon pravomoćnosti okončanja postupka koji se vodio u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Pst-701/14.
8. Stajalište drugostupanjskog suda je pogrešno i u suprotnosti sa ustaljenom praksom ovog revizijskog suda (Rev 1158/10-2 od 31. kolovoza 2011.) na temelju koje pošteni posjednik postaje nepošteni najkasnije u trenutku primitka vlasničke tužbe pod pretpostavkom da je parnica uredno nastavljena i da ju je vlasnik zaista i dobio.
9. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda da pošteni posjednik postaje nepoštenim tek nakon pravomoćnog okončanja postupka povodom vlasničke tužbe, nije ispitivao sve žalbene navode tužitelja, a zbog čega nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 3. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
10. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju, jer je taj trošak bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Slavko Pavković, v.r.
