REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-775/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica mr.sc. A. K., odvjetnica iz R., protiv prvotuženika T. d.d., Z., OIB: … i drugotuženika A. d.d., C., OIB: …, koje zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-573/2018-7 od 7. rujna 2021. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-573/2018-11 od 24. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-255/2017-10 od 2. veljače 2018., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke naloženo je prvotuženiku i drugotuženiku isplatiti tužitelju solidarno iznos od 37.212,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2018. do isplate. Pod točkom 2. izreke naloženo je prvotuženiku i drugotuženiku isplatiti tužitelju solidarno iznos od 23.104,08 kuna i iznos od 1.760,59 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te iznos od 238,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja kako je to pobliže opisano u točki 2. izreke, pod točkom 3. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan kao i preostali dio zateznih kamata, a pod točkom 4. izreke naloženo je prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi tužitelju solidarno parnični trošak u iznosu od 42.717,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2018. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem o ispravku pod točkom I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki 1. izreke u dijelu kojim je I. i II. tuženiku naloženo isplatiti tužitelju solidarno iznos od 21.688,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2. veljače 2018. do isplate. Pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki 1. tako da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.524,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 2. veljače 2018. do isplate. Pod točkom III. izreke odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke u dijelu kojim je I. i II. tuženiku naloženo isplatiti solidarno tužitelju po osnovi terenskog dodatka isplate iznose naznačene u točki 2. izreke prvostupanjske presude sa zateznim kamatama. Pod točkom IV. izreke odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke u dijelu kojim je I. i II. tuženiku naloženo isplatiti tužitelju solidarno po osnovi devizne dnevnice u EUR-ima iznose naznačene u točki 2. izreke prvostupanjske presude sa zateznim kamatama. Pod točkom V. izreke odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke u dijelu kojim je I. i II. tuženiku naloženo tužitelju solidarno po osnovi devizne dnevnice u CHF isplatiti iznos od 220,48 CHF sa zateznim kamatama. Pod točkom VI. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke tako da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi devizne dnevnice u CHF iznos od 17,61 CHF. Pod točkom VII. izreke preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu kojim po osnovi razlike u plaći i naknadi plaće za razdoblje od prosinca 2005. do siječnja 2009. za isplatu iznosa od 5.465,72 kn, zajedno sa zateznim kamatama. Pod točkom VIII. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki 3. izreke tako da je naloženo I. i II. tuženiku po osnovi nematerijalne štete solidarno isplatiti tužitelju daljnji iznos od 27.072,00 kn sa zateznim kamatama od 2. veljače 2018. do isplate. Pod točkom IX. izreke u preostalom dijelu žalba tužitelja protiv točke 3. izreke je odbijena te je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke 3. izreke potvrđena. Pod točkom X. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki 4. izreke te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2241/2022- 6 od 21. veljače 2024., tuženicima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-573/2018-7 od 7. rujna 2021. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-573/2018-11 od 24. travnja 2023. zbog sljedećih pravnih pitanja:

„Je li dopušteno drugostupanjskom sudu, povodom prijedloga za ispravak presude, preinačavati ranije donesenu presudu istog suda, na način da se u obrazloženju navodi potpuno drugačija materijalno pravna odluka odnosno utvrđuje kao pravičan sada veći iznos naknade štete od iznosa koji je sud našao kao pravičan u presudi koju ispravlja, i ako se pri tome ne mijenja izreka presude?

Smatra li se materijalno pravna odluka o povećanom iznosu pravične naknade štete ispravkom greške u računanju i pisanju?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženici su podnijeli reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsko rješenje o ispravku presude.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći.

9. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) uz doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 20% prema čl. 177. st. 2. i čl. 192. st. 1. ZOO dosudio: na ime fizičkih boli iznos od 14.500,00 kuna koji je umanjio za već plaćeni iznos od 6.840,00 kuna te za 20% doprinosa zbog čega su naložili tuženicima isplatiti daljnji iznos od 6.128,00 kuna, na ime pretrpljenog straha iznos od 8.000,00 kuna koji je umanjio za već plaćeni iznos od 5.200,00 kuna te za 20% doprinosa zbog čega su naložili tuženicima isplatiti daljnji iznos od 2.240,00 kuna, na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 30.000,00 kuna koji su umanjili za već plaćeni iznos od 15.200,00 kuna te doprinos od 20% zbog čega su naložili tuženicima isplatiti daljnji iznos od 11.840,00 kuna, na ime naruženja dosudili su tužitelju traženi iznos od 800,00 kuna, a na ime tuđe pomoći i njege dosudili su iznos od 2.064,00 kuna što uz putne troškove liječniku i troškove liječenja ukupno iznosi 37.212,00 kuna, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako da je: na ime fizičkih boli dosudio iznos od 26.000,00 kuna koji je umanjio za 20% doprinosa i već plaćeni iznos od 6.840,00 kuna zbog čega smatra da je tužitelju pravilno dosuđen traženi iznos od 13.160,00 kuna, na ime pretrpljenog straha dosudio je tužitelju iznos od 14.800,00 kuna koji je umanjio za 20% doprinosa i već plaćeni iznos od 5.200,00 kuna zbog čega smatra osnovanih traženi iznos od 14.800,00 kuna, na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti dosudio je iznos od 40.000,00 kuna koji je umanjio za 20% doprinosa i već plaćeni iznos od 15.200,00 kuna zbog čega smatra osnovanim iznos od 20.000,00 kuna, na ime naruženja smatra osnovanim traženi iznos od 800,00 kuna, a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 680,00 kuna. Drugostupanjski sud pod točkom I. izreke potvrđuje prvostupanjsku presudu u iznosu od 21.688,00 kuna, a u izreci pod točkom VII. preinačava prvostupanjsku presudu i dosuđuje daljnji iznos od 27.072,00 kuna s pripadajućim kamatama.

11. Nakon što su tuženici podneskom od 7. prosinca 2021. zatražili ispravak točke VIII. presude zbog pogrešnog izračuna u dijelu koji se odnosi na obračun naknade štete na ime pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a podredno su podnijeli i prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude (ako sud odbije njihov prijedlog za ispravak presude), drugostupanjski sud je rješenjem od 24. travnja 2023. odbio prijedlog tuženika za ispravak presude u točki VIII. izreke.

11.1. Drugostupanjski sud je, međutim, istim rješenjem ispravio drugostupanjsku presudu u obrazloženju i to tako da je za strah umjesto odmjerenog iznosa od 14.800,00 kuna ispravio u iznos od 25.000,00 kuna te za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti odmjereni iznos od 40.000,00 kuna ispravio u iznos od 50.000,00 kuna pri čemu su ukupno dosuđeni iznosi naknade štete na ime pretrpljenog straha (iznos od 14.800,00 kuna) i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti (iznos od 20.000,00 kuna) ostali isti. Izreka presude je ostala neizmijenjena.

12. Odredbom čl. 342. st. 1. ZPP propisano je da će pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispravljanje obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja. Nadalje, stavkom 3. istog članka je propisano da ako između izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost u pogledu kakve odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. U takvu slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude.

13. Prema čl. 338. st. 3. ZPP izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333).

14. Izreka presude (dispozitiv) je glavni dio presude i samo izreka stječe svojstvo pravomoćnosti. Njome sud izražava svoj stav o tužbenom zahtjevu, a učinci presude u bitnome se vežu uz izreku i određuju njezine objektivne, subjektivne i vremenske granice pravomoćnosti.

15. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, kada je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ispravio iznose dosuđene na ime pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a da pri tome nije izmijenio izreku presude, ispravio je svoju pogrešku u matematičkom izračunu, odnosno pogrešku u računanju počinjenu u obrazloženju presude.

16. Odgovor na postavljena pitanja glasi:

"Drugostupanjski sud je ovlašten povodom prijedloga za ispravak presude, ranije donesenu presudu istog suda ispraviti tako da u obrazloženju navede drugačiji pravičan, sada veći, iznos naknade štete od iznosa koji je sud našao kao pravičan u presudi koju ispravlja ako se pri tome ne mijenja izreka presude.

Odluka o povećanom iznosu naknade štete smatra se ispravkom greške u računanju i pisanju ako je ispravak izvršen u obrazloženju, a izreka presude je ostala neizmijenjena odnosno u istom, neizmijenjenom iznosu."

17. Slijedom navedenog, budući da je drugostupanjski sud ispravak presude izvršio samo u obrazloženju, a ne i u izreci presude koja je ostala neizmijenjena, pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 342. st. 1. ZPP kada je donio rješenje o ispravku presude.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.