REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-748/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Đ. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 132/2022-2 od 8. lipnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2753/2016-86 od 14. prosinca 2021., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju točka II. presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-132/2022-2 od 8. lipnja 2022. i točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2753/2016-86 od 14. prosinca 2021. tako da se prihvaća žalba tuženika i odbija zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata na iznos od 23.292,85 eura tekuće od 22. rujna 2015. pa do 17. lipnja 2020.
II. Odbija se revizija tuženika u preostalom dijelu kao neosnovana.
III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 468,75 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 875.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2015. do isplate, iznos od 12.400,00 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 4.400,00 kuna teku od 10. ožujka 2016. do isplate, na iznos od 4.000,00 kuna od 9. travnja 2016. do isplate i na iznos od 4.000,00 kuna od 5. svibnja 2016. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 174.337,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2021., a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 19.712,50 kuna kao neosnovan.
2. Drugostupanjskom presudom I. djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je djelomično točka I. prvostupanjske presude u dijelu zateznih kamata na iznos od 12.400,00 kuna, tako da zatezne kamate na taj iznos teku od 27. svibnja 2016. pa do isplate, dok se u pogledu ostalog dijela zatraženih zateznih kamata (na iznos od 4.400,00 kn od 10. ožujka 2016., na iznos od 4.000,00 kn od 9. travnja 2016. i na iznos od 4.000,00 kn od 5. svibnja 2016., sve do 27. svibnja 2016.) odbija tužbeni zahtjev tužitelja. Pod točkom II. izreke u preostalom dijelu odbijena je žalba tuženika i potvrđen je preostali dio točke I. prvostupanjske presude. Pod točkom III. djelomično je prihvaćena žalba tuženika, preinačene su točke II. i III. prvostupanjske presude tako da je naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 164.102,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2021. do isplate, a pod točkom III. (ispravno bi bilo točkom IV. izreke) odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 109.477,50 kuna.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4367/2022-2 od 3. siječnja 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-132/2022-2 od 8. lipnja 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Jesu li izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa Vrhovnog suda RH za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesene u ožujku i lipnju 2020. godine okolnosti zbog koje je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete i nakon zaključenog prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 190. ZPP, te jesu li pogrešno primijenjene odredbe čl. 190. ZPP kada je u opisanim okolnostima (nakon zaključenja prethodnog postupka) takva preinaka dopuštena?,
2. Da li tužitelj u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za traženjem neimovinske štete pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruje u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je postavio taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev, a sve imajući na umu stajališta sudske prakse izražene u presudama Vrhovnog suda RH Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Županijskog suda u Slavonskom Brodu st.sl. u Požegi Gž-1066/2021-3 od 20. travnja 2022., Županijskog suda u Puli Gž-1216/2020-2 od 22. prosinca 2020.?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda ili ukine drugostupanjsku presudu.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je djelomično osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet revizijskog stadija postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete na ime duševnih boli zbog ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći prema povećanom tužbenom zahtjevu koji je tužitelj zatražio tužbom koju je preinačio nakon zaključenja prethodnog postupka zbog donesenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020., kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev odnosno preinačio tužbu podneskom od 17. lipnja 2020. nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija VSRH te da je prvostupanjski sud rješenjem od 14. prosinca 2021. dopustio preinaku tužbe.
10. Nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj sukladno čl. 190. st. 2. ZPP nije mogao bez svoje krivnje preinačiti tužbu prije zaključenja prethodnog postupka jer je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo zbog promjena Orijentacijskih kriterija donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. i koji se prema obrazloženju pravnog shvaćanja primjenjuju na sve parnične postupke od dana prihvaćanja na sjednici, a tužitelj iz iste činjenične osnove potražuje drugu novčanu svotu.
11. Mjerodavne odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) glase:
(1) Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
(3) Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
12. Prema shvaćanju ovog suda, donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP. Takvo pravno shvaćanje je izraženo i u odluci revizijskog suda broj: Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024.
13. Naime, do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o novim Orijentacijskim kriterijima od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelji su na temelju prevladavajuće prakse mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka u odnosu na povećane iznose ako bi tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosima većim od onih koje su sudovi dosuđivali primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.
14. Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelj je tužbenim zahtjevom opravdano mogao tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužitelju ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.
15. Stoga se tužitelju ne može staviti na teret njegov propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nije tužbenim zahtjevom tražio povećani iznos naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bio odbijen.
16. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi: Tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku.
17. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO kada su tužitelju dosudili naknadu štete u povećanom iznosu odnosno u iznosu od 1.175.500,00 kuna te je valjalo primjenom čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu u dijelu koji se odnosi na glavnicu te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
18. Nižestupanjski sudovi su zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske štete pa tako i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva tužitelju dosudili primjenom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 22. rujna 2015.
19. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:
"Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva."
20. Stoga, kada je sud dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom, tada zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji je veći od onoga koji je potraživao tužbom, ne mogu početi teći prije preinake tužbe.
21. Budući da je tužitelj podneskom od 17. lipnja 2020. preinačio tužbeni zahtjev povišenjem zatražene naknade neimovinske štete, valjalo je na preinačeni (povišeni) iznos neimovinske štete odnosno na iznos od 23.292,85 eura (175.500,00 kuna) tužitelju zatezne kamate dosuditi od 17. lipnja 2020. te je valjalo nižestupanjske presude preinačiti u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva neimovinske štete i odbiti zatezne kamate za razdoblje od 22. rujna 2015. pa do 17. lipnja 2020.
22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
23. Budući da je tuženik uspio u revizijskom postupku u omjeru od 50% s obzirom na to da je uspio samo u odnosu na jedno od dva dopuštena pitanja, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude (23.292,85 eura/ 175.500,00 kuna) po Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje: OT) u iznosu od 750 bodova što uz uspjeh od 50% i PDV od 25% po Tbr. 46. Tarife iznosi od 468,75 eura (18.281,25 kuna), dok u odnosu na sudsku pristojbu nije sukladno čl. 164. st. 1. ZPP određeno naveo iznos koji traži pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
