Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-608/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Danijela Bebića iz Splita, Vinkovačka 51, OIB: 97491877614, zastupanog po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Jadroplov d.d., Split, Obala Kneza Branimira 16, OIB: 54431828108, zastupanog po punomoćniku Zdravku Kačiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. travnja 2024. uz prisutnosti punomoćnice tužitelja Anite Juretić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković & Partneri d.o.o. iz Splita i punomoćnika tuženika Nikolice Brbore, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora j.t.d. iz Zagreba, na ročištu za objavu presude 3. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Jadroplov d.d. da tužitelju Danijelu Bebiću isplati iznos od 3.055,27 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. siječnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 29. siječnja 2018. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Danijela Bebića u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku Jadroplov d.d. da mu isplati iznos od 3.055,27 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 26. veljače 2016. pa do isplate, kao i za više zatraženi tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos iz točke I. izreke od 3.055,27 EUR-a od 26. veljače 2016. pa do 28. siječnja 2018. III Nalaže se tuženiku Jadroplov d.d. da tužitelju Danijelu Bebiću plati 4.797,50 USD u protuvrijednosti u eurima prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. listopada 2021. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 20. listopada 2021. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Danijela Bebića u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku Jadroplov d.d. da mu isplati iznos od 1.919,00 USD u protuvrijednosti u eurima prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 26. veljače 2016. pa do isplate, kao i za više zatraženi tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos iz točke III. izreke od 4.797,50 USD u protuvrijednosti u eurima prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 26. veljače 2016. pa do 19. listopada 2021.

V Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Jadroplov d.d., Split, Obala kneza Branimira 16, OIB:54431828108, da tužitelju Danijelu Bebiću OIB:97491877614 iz Splita, Vinkovačka 51, isplati iznos od 15.068,60 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 397,60 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 30. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.094,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 31. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.094,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 30. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.094,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 31. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.094,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 31. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 2.059,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 30. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 2.059,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 31. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 2.059,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 30. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 2.059,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 31. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 2.059,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 31. siječnja 2016. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

VI Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. siječnja 2018. Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je isti bio zaposlenik tuženika te da je 16. ožujka 2015. prilikom obavljanja poslova mornara na motornom brodu tuženika "Trogir" u Brazilu, uslijed pripremanja dizalice broda za isplovljavanje, isti zadobio ozljedu lijeve šake i to otvoreni prijelom trećeg prsta. Tužitelju da je pružena liječnička pomoć u Brazilu, međutim kako je utvrđeno da tužitelj nije sposoban za rad, tužitelj da je upućen u Hrvatsku. Po povratku u Split, tužitelj da je primljen u KBC Split, Hitni kirurški prijem, Zavod za plastičnu kirurgiju, gdje mu je propisana fizikalna terapija koju je tužitelj obavljao u četiri vremenska perioda. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je isti zbog navedene ozljede trpio bolove, strah, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, kao i da mu je predmetna ozljeda uzrokovala smanjenje životne aktivnosti, odnosno da je uslijed ozljede došlo do povrede prava osobnosti kod tužitelja. Kako sukladno odredbi članka 145. Pomorskog zakonika brodar odgovara za štetu koja nastane zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade, tuženik da je tužitelju dužan naknaditi štetu koja mu je nastala uslijed povrede prava osobnosti, kao i štetu koja se sastoji u izgubljenoj zaradi. Naime, iako je tužitelju ugovor na temelju kojeg je bio ukrcan na brod "Trogir" istekao 29. srpnja 2015., tužitelj da je primao naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja je bitno manja od njegove plaće (2.069,00 USD) pa tužitelj potražuje razliku koju je mogao ostvariti da je bio sposoban za novo zaposlenje.

2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz tužbu, da provede dokaz vještačenjem po vještacima psihijatru i ortopedu te da provede dokaz saslušanjem tužitelja pa da donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju isplati 52.000,00 kuna na ime naknade za povredu prava osobnosti, kao i iznos od 15.068,60 USD, u kunskoj protuvrijednosti, na ime izgubljene zarade, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tuženom zahtjevu te je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, prigovor promašene pasivne legitimacije te je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik je naveo kako tuženik nije poslodavac tužitelja za vrijeme rada na m/b "Trogir" nego da je ugovor o radu pomorca od 29. studenog 2014. (na temelju kojeg je tužitelj bio ukrcan kao mornar na m/b "Trogir") sklopljen između tužitelja kao pomorca i upisanog vlasnika m/b "Trogir" kao poslodavca. Prema tome, tuženik da nikada nije bio poslodavac tužitelju. Tužitelj da je navedeni ugovor o radu pomorca s m/b "Trogir" potpisao u svojstvu agenta za upisanog vlasnika m/b "Trogir", a što je jasno naznačeno u ugovoru. Prema tome, kako je tuženik nastupao u svojstvu agenta, isti da ne može biti odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala uslijed ozljede na radu. Pored navedenog, tuženik je istaknuo kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo krivnjom samog tužitelja koji je zadržao prst na stazi po kojoj dizalica klizi te da mu je ista prignječila prst lijeve ruke. Prema tome, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tuženika da tužitelju naknadi trošak postupka. Tuženik je predlagao da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da po potrebi provede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.

5. Općinski sud u Splitu se raspravnim rješenjem poslovni broj Pr-51/2018 od 5. studenog 2018. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari te je riješio da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

6. U postupku koji je nastavljen pred ovom sudom tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu te je naveo kako je tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala uslijed ozljede na radu jer da isti u odnosu na brod "Trogir" predstavlja kompaniju u smislu odredaba Pomorskog zakonika, a što znači da je sudionik plovidbenog pothvata. Prema tome, kako je upravo tuženik kao nositelj plovidbenog pothvata s tužiteljem potpisao ugovor da je jasno kako se radi o ugovornoj odgovornosti tuženika, međutim, tužitelj da bi od tuženika mogao zahtijevati naknadu štete i iz razloga što tuženik nije osigurao sigurne uvjete za rad (izvanugovorna odgovornost). Dodatno, tužitelj je predložio da sud provede dokaz financijskim vještačenjem te da provede dokaz saslušanjem svjedoka Milije Tajsića na okolnost nastanka štetnog događaja.

7. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima i dokaznim prijedlozima iznesenim u odgovoru na tužbu te je dodatno predložio da sud provede dokaz vještačenjem po vještaku pomorske struke na okolnost nastanka nezgode i uvjeta za rad na siguran način, kao i da izvrši uvid u isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu.

8. Podneskom od 20. listopada 2021. tužitelj je preinačio tužbu pa je ovaj sud raspravnim rješenjem od 27. siječnja 2022. dopustio preinaku tužbe sukladno tom podnesku tužitelja, dok je na ročištu održanom 27. siječnja 2022. tužitelj naveo kako ispravlja tužbu u dijelu kojim potražuje od tuženika isplatu na temelju Nacionalnog kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi tako da potražuje s tog osnova 6.716,50 USD umjesto 5.755,00 USD. Rješenjem ovog suda, poslovni broj P-490/2021-16 od 30. kolovoza 2022. dopuštena je preinaka tužbe.

9. Ovaj sud je 30. kolovoza 2022. donio presudu i rješenje pod poslovnim brojem P-490/2021-16. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan, dok je rješenjem dopuštena preinaka tužbe (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 42.062,50 kuna, dok je zahtjev tužitelja na naknadu troškova postupka u iznosu od 5.572,50 kuna odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

10. Protiv te presude tužitelj je izjavio žalbu te je povodom izjavljene žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-4804/2022-3 od 27. rujna 2023. ukinuo prvostupanjsku presudu i rješenje pod točkom II. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da postoji odgovornost tuženika jer da nije dokazano da je ozljeda nastala isključivo radnjom oštećenika i to u smislu članka 145. stavak 2. Pomorskog zakonika, a da je i tužitelj doprinio nastanku štete jer nije postupao u skladu s pravilima o sigurnosti pa kako presuda ne sadrži razloge o visini štete da je istu trebalo ukinuti.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je tužitelju nastala uslijed ozljede koju je pretrpio kao mornar ukrcan na brodu "Trogir" 16. ožujka 2015., a koja šteta se sastoji u povredi prava osobnosti i izgubljenoj zaradi, pa tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje 6.110,55 EUR-a / 46.040,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime pretrpljenog straha, bolova, naruženosti i straha, 6.716,50 USD, u protuvrijednosti u eurima, na ime trajnog umanjena životne aktivnosti (invaliditeta) sukladno Nacionalnom kolektivnom ugovoru za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi te 15.068,60 USD, u kunskoj protuvrijednosti, na ime izgubljene zarade.

12. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Ugovor o radu pomorca od 29. prosinca 2014. (list 6 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika liječničkog izvješća broj Ov-530/2015 od 31. ožujka 2015. (listovi 7-10 spisa), specijalistički nalaz Ambulante za plastičnu kirurgiju i opekline od 27. listopada 2016. (list 11 spisa), specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split od 30. ožujka 2015. (list 12 spisa), specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Ambulante za plastičnu kirurgiju i opekline od 13. travnja 2015. (list 13 spisa), specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju od 25. travnja 2015. (list 14 spisa), specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju od 3. svibnja 2016. (list 15 spisa), preslik bolesničkog terapeutskog kartona Kliničkog bolničkog centra Split, Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju (listovi 16-17 spisa), nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka prof. dr. sc. prim. Šimuna Anđelinovića od 11. prosinca 2017. (listovi 18-20 spisa), liječničku potvrdu od 24. siječnja 2018. (list 21 spisa), odštetni zahtjev povodom ozljede na radu od 25. veljače 2016. (list 22-24 spisa), status lista pregleda i primjedbi Hrvatskog registra brodova (listovi 33-35 spisa), izjavu vođe palube Milije Tajsića (list 36 spisa), prijavu ozljede na radu (listovi 37-40 spisa), Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi od 20. lipnja 2013. (listovi 48-80 spisa), specijalistički nalaz Zavoda za plastičnu kirurgiju od 19. ožujka 2015. (listovi 81-82 spisa), Ugovor o upravljanju brodom od 15. veljače 2011. (listovi 85-96 spisa), godišnje izvješće i konsolidirani financijski izvještaji za godinu koja je završila 31. prosinca 2015. s izvješćem neovisnog revizora (listovi 99-108 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika Ugovora o radu pomorca poslovni broj Ovr-209/2020 od 28. veljače 2020. (listovi 109-113 spisa), izjavu o obiteljskoj doznaci od 29. prosinca 2014. (list 114 spisa), Nacionalni kolektivni ugovori za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi od 20. lipnja 2013. (listovi 211-243 spisa), proveo je dokaz vještačenjem po pravnoj osobi Psihijatrijska vještačenja dr. Sanja Batina iz Splita, sudskom vještaku ortopedu dr. Ivici Bandaloviću i sudskom vještaku pomorske struke dr.sc. Srećku Favri, dipl.ing. te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

13. Raspravnim rješenjem poslovni broj P-632/2018-5 od 5. ožujka 2020. ovaj sud je odlučio da će, pored tih dokaza, izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka Milije Tajsića, kao i da će provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

14. Raspravnim rješenjem od 20. studenog 2020., poslovni broj P-632/2018-21, ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka Milije Tajsića s obzirom na to da je tužitelj povukao dokazni prijedlog za njegovo saslušanje, a raspravnim rješenjem od 8. srpnja 2022. ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Naime, ocjenom svih materijalnih dokaza sadržanih u spisu, vještačenjima koja su provedena tijekom postupka, kao i saslušanjem tužitelja, utvrđene su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari pa kako izvođenje tog dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke suda, a utjecalo bi na nepotrebno odugovlačenje postupka (članak 10. stavak 1. ZPP- a), ovaj sud je odustao od izvođenja tog predloženog dokaza.

15. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u navodima koji su izneseni u tužbi te kao tijekom dosadašnjeg postupka, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je isticao da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja pa je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

13. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

14. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj kao pomorac i tuženik kao agent vlasnika plovila m/b "Trogir" sklopili Ugovor o radu pomorca 29. prosinca 2014., kao ni to je na temelju tog ugovora tuženik ukrcan kao kvalificirani pomorac na m/b "Trogir" 29. prosinca 2014., a razdoblje zaposlenja da je ugovoreno kao "6 mjeseci plus/minus 1 mjesec, prema odluci poslodavca".

15. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj za obavljeni rad imao pravo na plaću u visini od 1.869,00 USD mjesečno, uvećano za 190,00 USD, pa da njegova primanja ukupno iznose 2.059,00 USD.

16. Među strankama nije bilo sporno ni to da je m/b "Trogir" u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasništvo Trogir Maritime inc., a tuženik da je bio agent (kompanija) vlasnika broda.

17. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj prilikom obavljanja poslova mornara na m/b "Trogir" pretrpio ozljedu, kao ni to da je do ozljede došlo uslijed pripremanja dizalice broda za isplovljavanje pri čemu je tužitelj dobio ozljedu lijeve šake i to otvoreni prijelom trećeg prsta.

18. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je o ozljedi na radu sastavljena prijava o ozljedi na radu, kao ni to da je tužitelj zbog posljedica ozljede na radu bio privremeno nesposoban za rad i da je išao na fizikalnu terapiju.

19. Nakon toga, s obzirom na to da je tuženik osporavao pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik kao agent vlasnika plovila pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari ili je to vlasnik plovila.

20. Aktivna legitimacija predstavlja određeni pravni odnos tužitelja prema predmetu spora koji ga ovlašćuje da pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva prema predmetu spora (legitimatio ad causam activa), dok tuženiku daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija – legitimatio od causam passiva).

21. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj s tuženikom kao agentom vlasnika plovila sklopio ugovor o radu pomorca 29. prosinca 2014., pa da tuženik smatra kako tužitelj ne može osnovano od tuženika tražiti naknadu štete koja mu je nastala uslijed ozljede na radu nego da pravo na to može ostvarivati prema vlasniku plovila m/b "Trogir", dok tužitelj smatra kako je upravo zbog toga što je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o radu na strani tuženika postoji ugovorna odgovornost za štetu, a podredno da je tuženik odgovoran tužitelju za izvanugovornu štetu.

22. Odredbom članka 145. stavak 1. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19. – dalje: PZ) propisano je da za štetu nastalu zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade ili zbog narušenja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u svezi s radom na brodu, odgovara brodar ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz stavka 2. istog članka proizlazi kako za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu od opasne stvari ili opasne djelatnosti brodar odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, kao i za takvu štetu koju član posade pretrpi na radu ili u vezi s radom na brodu zbog nepostojanja uvjeta za siguran rad. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štete iz stavka 1. i 2. tog članka solidarno odgovaraju vlasnik broda, brodar, poslovođa, kompanija i poslodavac.

23. Prema tome, kako između stranaka nije bilo sporno to da je tuženik bio agent (kompanija) vlasnika m/b "Trogir" prilikom sklapanja ugovora o radu s tužiteljem, suprotno shvaćanju tuženika, isti je, sukladno odredbi članka 145. PZ-a, pored vlasnika broda, odgovoran za štetu koja nastane članu posade na radu ili u svezi s radom na brodu.

24. Dakle, kako nije sporno da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja poslova mornara na m/b "Trogir", čiji agent (kompanija) je u vrijeme sklapanja ugovora o radu bio upravo tuženik koji je s tužiteljem i sklopio ugovor o radu pomorca od 29. prosinca 2014., isti je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

25. Nakon toga, kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala uslijed ozljede koju je pretrpio na radu.

26. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - dalje: ZOO) propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se predmnijeva obična nepažnja, dok je člankom 3. istog članka propisano da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

27. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

28. Odredbom članka 1063. ZOO-a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je člankom 1064. ZOO-a propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

29. Dakle, sukladno naprijed citiranim odredbama tuženik odgovara na štetu po načelu objektivne (pretpostavljene) krivnje.

30. Međutim, tuženik se može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je isti postupao u svemu sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. - dalje: ZZR), kao i ako dokaže da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu.

31. Prema tome, kako je tuženik tijekom postupka isticao da je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo zbog njegove krivnje, trebalo je utvrditi na koji način je došlo do nastanka nezgode i što bi u konkretnom slučaju podrazumijevalo rad na siguran način.

32. Iz iskaza tužitelja Danijela Bebića, koji je saslušan na ročištu koje je održano 24. rujna 2020., proizlazi da je isti radio kao kormilar na brodovima tuženika te da je na dan kad je pretrpio ozljedu radio od 4-8 sati ujutro, a u 8 sati da ga je na palubi trebao mijenjati Milija Tajsić koji mu je oko 7:45 sati rekao da moraju pripremiti dizalicu za morski vez. Pripremanje dizalice da znači da se sve dizalice moraju "zaricati", a što bi zapravo značilo da se moraju osigurati. To da je posao kojeg trabaju obavljati dvije osobe, jedna na mehaničkim dijelovima, a druga na uputniku. Dizalica da se kreće po kliznoj stazi. On da je radio mehanički dio, a Milija Tajsić da je obavljao svoj dio posla na uputniku te da su bili na udaljenosti od oko 3 metra, pri čemu je on bio na visini, a Milija da je bio dolje. Milija da je lijevo-desno vozio dizalicu i kad je došao do pozicije on da mu je rekao da stane. On da ga je pitao je li stao, a Milija da je i dalje držao uputnik u ruci i da je razgovarao s nekim od članova posade. Da se ne može sjetiti je li mu nešto odgovorio, ali da je bio siguran da ga je čuo što je pitao i da ga je u tom trenutku pogledao. Nakon toga da je Milija opet pokrenuo dizalicu i to baš u trenutku kada je on stavljao pinove u dizalicu i da mu je u tom trenutku dizalica uhvatila ruku.

33. Uvidom u izjavu Milije Tajsića, vođe palube, utvrđeno je kako je "kod spremanja dizalice provijanta u morski vez Bebić (ovdje tužitelj) slučajno zadržao ruku na stazi po kojoj dizalica klizi te mu je ista prignječila prst lijeve ruke".

34. Uvidom u prijavu ozljede na radu koju je sastavio Frane Juranović, 2. časnik palube, utvrđeno je da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom pripremanja dizalice za isplovljavanja i stavljanja sigurnosnog pina u dizalicu, pri čemu je ozlijeđeni (ovdje tužitelj) držao ruku na stazi po kojoj klizi dizalica.

35. Radi utvrđivanja okolnosti nastanka nesreće i radi utvrđivanja što bi u konkretnom slučaju podrazumijevalo obavljanje rada na siguran način ovaj sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku pomorske struke, dr.sc. Srećku Favri.

36. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr.sc. Srećka Favre proizlazi kako je za vrijeme rada tužitelj Danijel Bebić koristio osobna zaštitna sredstva, u skladu s propisima o sigurnosti i zaštiti na radu te da je bio osposobljen za rad na siguran način. Staza po kojoj se kreće pokretni dio (kotač) dizalice da je jedno od nesigurnih (opasnih) mjesta na kojem je zabranjeno staviti ili držati ruku (ili bilo koji dio tijela) prilikom bilo kakvog rada ili rukovanja dizalicom te da se na to članove posade redovito upozorava tijekom školovanja i za vrijeme rada. Naime, prilikom bilo kakvog rada ili rukovanja dizalicom, pa tako i prilikom pričvršćivanja dizalice u "morski vez", član posade da ne smije nikada staviti ni držati ruku (niti bilo koji dio tijela) na samoj stazi po kojoj se kreće pokretni dio (kotač) dizalice. Stoga, zaključak je sudskog vještaka da tužitelj nije obavljao rad na siguran način nego da je držao ruku na stazi po kojoj se kretao pokretni dio (kotač) dizalice.

37. Odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

38. Sukladno odredbi članka 68. stavak 1. ZZR-a propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da, između ostalog, pravilno koristi sredstva rada i posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

39. Ocjenom svih izvedenih dokaza, a posebno ocjenjujući iskaz tužitelja, prijavu o ozljedi na radu i izjavu Milije Tajsića koji je bio nazočan prilikom ozljeđivanja tužitelja, utvrđeno je kako je tužitelj, obavljajući poslove kormilara (mornara) na m/b "Trogir", prilikom pripremanja dizalice za "morski vez" pretrpio ozljedu na radu, a do ozljede da je došlo na način da se drugi član posade (Milija Tajsić) prilikom pokretanja dizalice nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge članove posade, kao i da je tužitelj postupao protivno pravilima zaštite na radu kada je ruku stavio na stazu po kojoj se dizalica kreće. Navedeno upućuje na zaključak da postoji podijeljena odgovornost tuženika i samog tužitelja za ozljedu koju je tužitelj pretrpio prilikom nastanka štetnog događaja.

40. Naime, i sam tužitelj u svom iskazu, kojeg ovaj sud u većem dijelu ocjenjuje kao vjerodostojnog, navodi kako su on i Milija Tajsić pripremali dizalicu za morski vez, pri čemu je on obavljao mehanički dio posla, a Milija Tajsić da je radio na uputniku. Milija da je vozio dizalicu lijevo-desno i kada je došao do pozicije on da ga je upitao je li stao. Na tom pitanje da se ne sjeća je li mu Milija Tajsić odgovorio, ali da se sjeća da je Milija s "nekim razgovarao, ali da je siguran da ga je čuo i pogledao" pa da je on nastavio stavljati pinove u dizalicu, a tada da je Milija Tajsić pokrenuo dizalicu te da je došlo do njegovog ozljeđivanja.

41. Ovaj sud nema razloga ne povjerovati tužitelju da je do ozljeđivanja istog došlo upravo na način na koji je to tužitelj u svom iskazu naveo, ali, suprotno shvaćanju tužitelja, činjenica da je tužitelj krenuo stavljati pinove u dizalicu bez da se uvjerio da je Milija Tajsić uistinu zaustavio dizalicu, odnosno bez da mu je isti odgovorio na pitanje koje mu je tužitelj postavio ("je li stao"), upućuje na zaključak da je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed toga što je Milija Tajsić, drugi član posade, pokrenuo dizalicu bez da se uvjerio da to može učiniti na siguran način, odnosno bez da se uvjerio može li na taj način nekoga ozlijediti i bez dodatnog upozorenja drugim članovima posade o pomicanju dizalice. Stoga, sukladno članku 145. stavak 2. PZ-a tuženik odgovara za predmetnu ozljedu prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari.

42. Međutim, kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj "krenuo stavljati pinove u dizalicu" bez da se prethodno uvjerio da je dizalica zaustavljena i da ista neće biti ponovno pokrenuta, tužitelj se nije pridržavao pravila sigurnosti na radu te je isti također doprinio nastanku štete (1092. ZOO-a).

43. Po ocjeni ovog suda, doprinos tužitelja kao oštećenika predmetnoj nezgodi iznosi 50%. Naime, tužitelj je suprotno uputama za siguran rad s dizalicom stavio ruku na stazu po kojoj se dizalica kreće, a drugi član posade, Milija Tajsić, je pokrenuo dizalicu bez da se uvjerio da to može učiniti na siguran način, odnosno bez da se uvjerio može li na taj način nekoga ozlijediti i bez dodatnog upozorenja drugim članovima posade o pomicanju dizalice pa je stav ovog suda da su tuženik koji odgovara za štetu po općim pravilima o odgovornosti za štetu od opasne stvari (članak 145. stavak 2. PZ-a) i tužitelj podjednako odgovorni za štetu.

44. Nakon toga, trebalo je utvrditi visinu štete koja je tužitelju nastala uslijed predmetnog štetnog događaja.

45. Tužitelj potražuje štetu s osnova povrede prava osobnosti te s osnova izgubljene zarade, kao i isplatu zbog nastanka invaliditeta sukladno Nacionalnom kolektivnom ugovoru za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi.

46. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.mr.sc. Ivice Bandalovića, dr.med., proizlazi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju koja je sadržana u spisu te kliničkim pregledom tužitelja utvrđeno da je tužitelj uslijed ozljede na radu zadobio otvoreni (komplicirani) prijelom srednjeg članka trećeg prsta lijeve šake sa udarno- gnjiječnom ranom. Nakon završenog liječenja kod tužitelja da postoji umanjenje životne aktivnosti od 7% koje se očituje u umanjenoj pokretljivosti DIP-a u lakom stupnju, umanjenoj pokretljivosti MCP-a u jakom stupnju i nepokretnosti (ankiloze) PIP- a u položaju fleksije tj. u tzv. povoljnom položaju prsta. Tužitelj da će imati trajne poteškoće kod svih poslova kod kojih je potrebna preciznost obavljanja rukom, a također i kod bolova gdje je potreban jači stisak šake kao što je prenošenje i podizanje težeg tereta te kod rada s alatom u lijevoj šaci. Nakon ozljede tužitelj da je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od dvadeset dana te lakog intenziteta u trajanju od dva mjeseca.

47. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Sanje Batina, psihijatra, proizlazi kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od jedne do dvije minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri do četiri dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva do tri tjedna te strah slabog intenziteta u trajanju od šest do osam tjedana. U skladu s tim činjenicama da je kod tužitelja došlo do povrede duševnog integriteta u lakom stupnju, privremenog karaktera.

48. Člankom 1100. stavak 2. ZOO-a propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

49. Prema tome, uvažavajući jačinu i trajanje povredom izazvane fizičke bolove, duševne bolove i strah, o kojima su se u svojim nalazima i mišljenjima izjasnili sudski vještaci prim.mr.sc. Ivo Bandalović, dr.med. i dr. Sanja Batina, tužitelju je na ime pravične novčane naknade valjalo dosuditi iznos od 6.110,55 EUR-a.

50. Međutim, kako doprinos tužitelja iznosi 50%, istom je dosuđeno 3.055,27 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od podnošenja tužbe, a ne od dana nastanka štetnog događaja, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

51. Ovdje je za navesti kako je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/16) održanoj 30. svibnja 2016. zauzeto pravno shvaćanje da obveza plaćanja neimovinske štete, sukladno članku 1103. ZOO-a, dospijeva s danom podnošenja tužbe pa slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga.

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke.

53. Tužitelj je postavio zahtjev i za isplatu iznosa od 6.716,50 USD, u protuvrijednosti u eurima, sukladno članku 25. stavak 1. Nacionalnog kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi.

54. Odredbom članka 25. stavak 1. Kolektivnog ugovora propisano je da ako pomorac za vrijeme trajanja ugovora o zaposlenju kod poslodavca, što uključuje i putovanje od njegova stalnog prebivališta do broda i obrnuto, doživi nezgodu od čijih je posljedica nastupio invaliditet u određenom stupnju sukladno Općem dodatku (4.), poslodavac će isplatiti pomorcu naknadu navedenu u Općem dodatku (3.) tog Kolektivnog ugovora. Razlike između postotaka invaliditeta i stupnja u Općem dodatku (3.), uključujući invaliditet manji od 10%, obračunavaju se pro rata.

55. Iz stavka 3. istog članka proizlazi da stupanj invaliditeta utvrđuje liječnik kojeg je odredio poslodavac. Ako se liječnik imenovan od ili u ime pomorca ne slaže s nalazom, tada je odluka trećeg liječnika kojeg će zajednički nominirati poslodavac i pomorac obvezujuća za obje strane.

56. Općim dodatkom (2) propisano je koliko iznosi visina naknade koju je poslodavac dužan isplatiti pomorcu u slučaju invaliditeta pa je tako propisano da za stupanj invaliditeta od 10% pomorcu pripada naknada u iznosu od 9.595,00 USD; za stupanj invaliditeta od 20% da mu pripada naknada od 19.190,00 USD, za 30% da mu pripada naknada od 28.785,00 USD, itd.

57. Općim dodatkom (3) propisana je visina naknade u postotcima za tjelesno oštećenje pa je tako propisano da pomorcu za ozljeđivanje srednjeg prsta s ukočenim metakarpofalangealnim zglobom u ispruženom položaju pripada naknada u postotku od 5% od naknade propisane člankom 25.

58. Kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prim. mr.sc. Ivice Bandalovića, dr.med., proizlazi da je tužitelj uslijed pretrpljene ozljede zadobio otvoreni (komplicirani) prijelom srednjeg članka trećeg prsta lijeve šake sa udarno-gnjiječnom ranom te da nakon završenog liječenja kod tužitelja postoji umanjenje životne aktivnosti od 7% koje se očituje u umanjenoj pokretljivosti DIP-a u lakom stupnju, umanjenoj pokretljivosti MCP-a u jakom stupnju i nepokretnosti (ankiloze) PIP-a u položaju fleksije tj. u tzv. povoljnom položaju prsta, tužitelju sukladno članku 25. Kolektivnog ugovora i Općem dodatku (3) pripada 4.797,50 USD na ime naknade u slučaju invaliditeta. Naime, Općim dodatkom (3), u svezi s člankom 25. Kolektivnog ugovora, je izričito propisano da se u slučaju ozljeđivanja srednjeg prsta ostalim članovima posade (kao što je tužitelj) priznaje invalidnost od 5% pa sukladno tom postotku tužitelju pripada i naknada.

59. S obzirom na to da tužitelj po toj osnovni potražuje naknadu s osnove ugovorne, a ne izvanugovorne odgovornosti, tužitelju prilikom naknade s tog osnova nije uzet u obzir doprinos za nastanak štete.

60. Tužitelju je na dosuđeni iznos priznata i zakonska zatezna kamata koja teče na taj iznos od dana postavljanja tog zahtjeva (20. listopada 2021.) pa do isplate.

61. Naime, kako se tužitelj tek postavljanjem tog zahtjeva zapravo obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu po tom osnovu, tužitelju su zakonske zatezne kamate priznate od dana kada je taj zahtjev postavljen, a ne od dana nastanka štetnog događaja.

62. Stoga, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

63. Nadalje, tužitelj s osnove izgubljene zarade potražuje iznos od 15.068,60 USD, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

64. Člankom 1095. stavak 1. ZOO-a propisano je da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

65. Izgubljena zarada zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja predstavlja onaj iznos kojeg bi oštećenik, prema redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, ostvario.

66. Uvidom u ugovor o radu tužitelja utvrđeno je kako je tužitelj na brod tuženika ukrcan 30. prosinca 2014., kao i da trajanje ukrcaja iznosi 6 mjeseci +- jedan mjesec. Dakle, tužitelj je prema tom ugovoru mogao biti ukrcan najduže do 1. srpnja 2015., odnosno do 1. kolovoza 2015. ako bi tuženik iskoristio mogućnost da tužitelju produži ugovor za jedan mjesec. Mjesečna plaća tužitelja iznosi 2.059,00 USD.

67. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj od 16. ožujka 2015. do 9. prosinca 2015. bio na bolovanju, kao ni to da je u tom razdoblju tužitelj primao naknadu za bolovanje u iznosu od 975,00 USD mjesečno, odnosno ukupno da je primio 8.775,00 USD.

68. Naime, da tužitelj nije pretrpio ozljedu na radu na m/b Trogir te da isti zbog pretrpljene ozljede nije bio na bolovanju, isti bi umjesto naknade za bolovanje primio plaću za travanj, svibanj i lipanj 2015. u ukupnom iznosu od 6.177,00 USD.

69. Prema tome, kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tuženik nakon isteka tog ugovora o radu s tužiteljem sklopio novi ugovor o radu, niti da bi tužitelj odmah po iskrcavanju s m/b Trogir zaključio ugovor o radu s drugim poslodavcem, tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta s osnova izgubljene zarade pa je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

70. Naime, sam tužitelj je u svom iskazu naveo kako je isti s tuženikom sklapao ugovore na plus minus 6 mjeseci, a što bi značilo da bi oko 5-7 mjeseci isti bio na brodu, a nakon toga da bi po prestanku ugovora isti bio kući, nezaposlen. Praksa tuženika da je takva da iste pomorce ukrcava nakon toga ponovno za 6 mjeseci.

71. Dakle, prema redovnom tijeku stvari tužitelj bi s broda bio iskrcan 1. srpnja 2015. te bi se isti ponovno ukrcao na brod 1. siječnja 2016. Tužitelj u niti jednoj varijanti ne bi bio ukrcan odmah po isteku ugovora kojeg je zaključio s tuženikom 29. prosinca 2014. nakon 1. kolovoza 2015. (pod uvjetom da je iskrcan nakon 7 mjeseci), pa tužitelj ne može osnovano zahtijevati naknadu štete s osnova izgubljene zarade jer tužitelj nakon isteka ugovora o radu ne bi radio, nego bi, kao što je i sam naveo bio kući, nezaposlen.

72. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

73. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno 154. stavak 4. ZPP-a kojim je propisano da sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

74. Naime, vodeći računa o uspjehu stranaka u postupku, kako po pitanju osnove tako i po pitanju visine, stranke u postupku su uspjele u približno jednakim dijelovima (tužitelj je po pitanju osnove uspio sa oko 66%, a po pitanju visine sa oko 39%, dok je tuženik uspio u osnovi sa oko 33%, a u pogledu visine sa oko 61%) pa je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

75. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke.

76. Novčani iznosi koji su navedeni u ovoj odluci iskazani su u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 3. lipnja 2024.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković & Partneri d.o.o. iz Splita

- tuženiku po punomoćniku Zdravku Kačiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora j.t.d. iz Zagreba

- u spis

Broj zapisa: 9-30868-82f6e

Kontrolni broj: 00377-ec929-62602

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.