Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-814/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Janković odvjetniku u ZOU Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta br. 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Maji Čuljak odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 28. svibnja 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice FL odvjetničke vježbenice u ZOU Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu i zamjenice punomoćnika tuženika Jasminke Houška odvjetnice u Zagrebu, a objavljene dana 3. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku: Privredna banka Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju: UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.845,96 eura (petnaest tisuća osam sto četrdeset pet eura i devedeset šest centi) uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% do 30.06.2011.g., od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49%, od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31%, od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi od 7,50 % , a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

na iznos od 3,66 eur tekući od 29.02.2008.g pa do isplate

na iznos od 8,81 eur tekući od 31.03.2008.g pa do isplate

na iznos od 0,32 eur tekući od 30.04.2008.g pa do isplate

na iznos od 1,22 eur tekući od 30.06.2008.g pa do isplate

na iznos od 26,47 eur tekući od 31.10.2008.g pa do isplate

na iznos od 8,13 eur tekući od 30.11.2008.g pa do isplate

na iznos od 27,71 eur tekući od 31.12.2008.g pa do isplate

na iznos od 30,70 eur tekući od 31.01.2009.g pa do isplate

na iznos od 32,01 eur tekući od 28.02.2009.g pa do isplate

na iznos od 27,89 eur tekući od 31.03.2009.g pa do isplate

na iznos od 28,54 eur tekući od 30.04.2009.g pa do isplate

na iznos od 23,17 eur tekući od 31.05.2009.g pa do isplate

na iznos od 18,59 eur tekući od 30.06.2009.g pa do isplate

na iznos od 19,61 eur tekući od 31.07.2009.g pa do isplate

na iznos od 22,25 eur tekući od 31.08.2009.g pa do isplate

na iznos od 21,96 eur tekući od 30.09.2009.g pa do isplate

na iznos od 19,44 eur tekući od 31.10.2009.g pa do isplate

na iznos od 24,16 eur tekući od 30.11.2009.g pa do isplate

na iznos od 27,60 eur tekući od 31.12.2009.g pa do isplate

na iznos od 33,13 eur tekući od 31.01.2010.g pa do isplate

na iznos od 31,69 eur tekući od 28.02.2010.g pa do isplate

na iznos od 38,83 eur tekući od 31.03.2010.g pa do isplate

na iznos od 37,27 eur tekući od 30.04.2010.g pa do isplate

na iznos od 40,53 eur tekući od 31.05.2010.g pa do isplate

na iznos od 62,17 eur tekući od 30.06.2010.g pa do isplate

na iznos od 57,55 eur tekući od 31.07.2010.g pa do isplate

na iznos od 70,02 eur tekući od 31.08.2010.g pa do isplate

na iznos od 66,01 eur tekući od 30.09.2010.g pa do isplate

na iznos od 57,52 eur tekući od 31.10.2010.g pa do isplate

na iznos od 73,93 eur tekući od 30.11.2010.g pa do isplate

na iznos od 94,38 eur tekući od 31.12.2010.g pa do isplate

na iznos od 80,29 eur tekući od 31.01.2011.g pa do isplate

na iznos od 85,40 eur tekući od 28.02.2011.g pa do isplate

na iznos od 78,52 eur tekući od 31.03.2011.g. pa do isplate

na iznos od 14.566,48 eur tekući od 01.04.2011.g pa do isplate, a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.631,09 eura (šest tisuća šesto trideset jedan euro i devet centi) uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude (3. lipnja 2024.) pa do isplate po stopi od 7,50 % , a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 16.04.2007.g. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu, pod brojem 9012412749 kojim ugovorom je tužiteljica ¨podigla¨ kredit u iznosu od 99.739,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene, te je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,30% godišnje. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu broj 9012412749 od 16.04.2007.g., sklopljenog između tužiteljice i tuženika koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, ništetne. Tužiteljica je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF preplatila svoju obvezu te joj je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi, po pravilima o stjecanju bez osnove. Prema izračunu tužiteljice tuženik se neosnovano obogatio za ukupan iznos od 130.211,98 kn. Tužiteljica je podneskom od dana 17. siječnja 2022. (list br. 306-307) specificirala tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da u konkretnom slučaju tuženi nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (dalje u tekstu: CHF) te na navodno jednostrano mijenjanje kamatne stope, a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Nadalje se ističe kako je potpuno je jasno da su vjerovnici osiguravali svoje tražbine valutnom klauzulom, a sve kako zbog načela monetarnog nominalizma ne bi trpjeli zbog pada vrijednosti novca, a osobito kada se radilo o dugoročnim kreditima. U konkretnom slučaju tužitelj je prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu mogao birati u koji će ugovorni odnos ući, koji će kredit i koje vrste odabrati za financiranje svojih potreba sukladno vlastitim mogućnostima i potrebama, nakon čega samostalno i slobodno bira i donosi odluku o stupanju u ugovorni odnos kojom prilikom mu je u potpunosti poznato kakvu vrstu kreditnog odnosa ugovora, koja je valuta, koje je vrijeme isplate i otplate, čime je evidentno tužitelju bilo u cijelosti jasno što znači ugovaranje valutne klauzule kao jednog od osnovnih dijelova i sastojaka ugovora o kreditu. Za naglasiti je da su stranke u Ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju, te su to jasno i potvrdile u tekstu samog Ugovora o kreditu gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa Općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da su na sve što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu. Također stranke potpisom potvrđuju i izjavljuju da su upoznate sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF (članak 12 Ugovora o kreditu). Korisnik kredita je također izjavio da je upoznat sukladno važećim propisima sa uvjetima kredita i kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu tablicu. Tužitelj je sam ocijenio da bi to u trenutku sklapanja ugovora to bio za njega povoljniji proizvod te ga je stoga i zatražio i sklopio ovdje predmetni Ugovor o kreditu, ali tuženi to svakako na taj način nije nudio, jer je nudio više različitih vrsta proizvoda odnosno ugovora i kreditiranja, a tužitelj kao potrošač je izabrao i sam procijenio koji je za njega najpovoljniji. Navodi da je tužitelj izričito i svojevoljno, te bez prisile, pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope koje promjene su se događale uz točno određene kriterije i predviđene metodologije tuženika, o kojoj promjeni je tuženik uredno tužitelju slao obavijesti i pripadajući otplatni plan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice UL kao stranke u postupku, dokaz saslušanjem svjedoka NL, dokaz saslušanjem financijskog vještaka Daria Janković iz [adresa], čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 16. travnja 2007. sa lista br. 6-10, otplatne tablice sa lista br. 11-17, plana otplate sa lista br. 20-42, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o sa listova br. 150-152, očitovanja financijskog vještaka sa lista br. 170-171, knjigovodstvene kartice sa lista br. 172-177, pregleda uplata po kreditu sa lista br. 178-179, dopune nalaza i mišljenja i očitovanje financijskog vještaka sa lista br. 214-219. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

6. Tužiteljica UL je potvrdila, da je sklopila ugovor o kreditu isključivo za kupnju stana za potrebe svoje obitelji, da prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa ovlaštenom osobom tuženika nije pregovarala o valuti CHF odnosno o značenju i posljedicama ugovaranja kredita u valuti CHF, da je zbog stalnog i kontinuiranog rasta mjesečne otplate kredita u CHF i straha da će rasti mjesečne otplate kredita u nedogled, otišla u drugu banku i sklopila kreditu u drugoj banci u eurima i vratila prijevremeno predmetni kredit u CHF, da je po zanimanju magistra farmacije i da to radi cijelo vrijeme, da je za vrijeme porodiljinog dopusta otplata kredita bila u moratoriju.

7. Financijski vještak Dario Janković je u svom iskazu potvrdio, da se u konkretnom slučaju ne radi o konvertiranom kreditu, već o kreditu koji je u određenom razdoblju otplate kredita bio u moratoriju, da je ispravan izračun razlike isključivo u dopunskom nalazu i mišljenju, jer kod izrade osnovnog nalaza i mišljenja nije raspolagao sa cjelokupnom dokumentacijom predmetnog kredita.

8. Svjedok NL je izjavila, da nije imala nikakva neposredna saznanja da li je tužiteljica UL prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa ovlaštenom osobom tuženika pregovarala o valuti CHF odnosno o značenju i posljedicama ugovaranja kredita u valuti CHF ili nije pregovarala. Slijedom navedenog, sud je ocijenio iskaz svjedoka činjenično nevažnim.

9. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

10. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu sa namjenom kupnja stambenog objekta dana 16. travnja 2007. (list br. 6-10 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 99.739,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita (točka 1. ugovora),

- da se tužiteljica obvezala vratiti kredit kroz 360 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 493,58 CHF obračunatoj po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,30% godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 7. ugovora),

11. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

12. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

13. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

14. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14

-u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

18. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 2. i toč. 11. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

19. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacije te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

20. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

21. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 28. kolovoza 2020.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute tj. tečajne razlike od 02/2008 do 04/2011,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) postala je pravomoćna u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

22. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

23. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

24. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

25. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

26. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

27. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

28. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći od 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

29. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 28. kolovoza 2020., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku od pet godina pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

30. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. iz [adresa], a zadatak vještaka je bio utvrditi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platila zbog rasta tečaja CHF također sve u mjesečnim iznosima i ukupno

31. Iz nalaza vještaka (list 150-152) proizlazi:

- da je kamatna ugovorena stopa bila 4,30% godišnja, promjenjiva, rok otplate je 366 mjeseci, način otplate je mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti u CHF obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF važećim na dan plaćanja, time da mjesečni anuiteti dospijevaju prvog dana u mjesecu,

- da je tužiteljica kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužiteljici kredit isplaćen i iznosa koji je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF, preplatila iznos od 119.391,38 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka kao u stupcu "17", a koliko tužiteljica u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i potražuje.

32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te u skladu sa materijalnim dokazima priloženim u spis. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženikov prigovor sud ocijenio neosnovanim i paušalnim. Ovo iz razloga što je financijski vještak u svom pismenom očitovanju (list br. 170-171 spisa), te osobito što je financijski vještak Dario Janković iz [adresa] argumentirano i uvjerljivo u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika kao neosnovane i paušalne. Naime, financijski vještak je u svom iskazu u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika kao paušalne i neosnovane.

33. Sud je prihvatio izračun vještaka koji uzima u obzir vrijeme otplate kredita kada je tečaj bio niži od početnog tečaja. Ovo iz razloga što je tužiteljica specificirajući tužbeni zahtjev potraživala upravo iznos koji uvažava (odbija od ukupnog iznosa) ukupni iznos tečajnih razlika kada je tečaj bio niži od početnog tečaja tj. povoljniji za tužiteljicu.

34. Zatim, sud je ocijenio tuženikov prigovor aktivne legitimacije neosnovanim. Ovo iz razloga što je tužiteljica osobno sklopila ugovor o kreditu kao zajmoprimac, osobno vraćala kredit, te je stoga ovlaštena podnijeti tužbu odnosno ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe.

35. Tužiteljica je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 119.391,38 kn/15.845,96 euro (za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počev od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st. 1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.

36. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužiteljice, valjalo je zahtjevu tužiteljice udovoljiti i donijeti presudu kao u izreci.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22), a koji se primjenjuje prema prijelaznim i završnim odredbama ZPP/19 na postupke koje na postupke u kojima do stupanja na snagu izmjena ZPP/19 nije donijeta prvostupanjska odluka.

38. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 15.845,96 euro. Tužiteljica je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica uspjela u cijelosti, slijedom čega su joj priznati troškovi zastupanja u 100% iznosu.

39. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.845,96 eura i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

40. Tužiteljici pripada trošak sastava tužbe od 28. kolovoza 2020. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, sastava podneska od 13. listopada 2020. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 09. prosinca 2020. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 23. travnja 2021. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu 21. rujna 2021. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 17. siječnja 2022. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 29. studenog 2022. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu za objavu presude dana 9. siječnja 2023. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, zastupanja na ročištu 25. travnja 2024. sa PDV- om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 28. svibnja 2024. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu za objavu presude dana 3. lipnja 2024. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

41. Tužiteljici je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 euro, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 219,36 eura i na presudu u iznosu od 204,92 eura.

42. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati parnični troškovi u iznosu od 6.631,09 eura.

44. Sud nije priznao tužiteljici sastava ostalih podnesaka radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što je sud ovlašten u prvostupanjskom postupku priznati trošak sastava najviše četiri podneska (tb.r 8. toč. 1. Tarife). Obzirom da je sud već priznao tužiteljici trošak sastava četiri podneska, stoga je odbio sa zahtjevom za nadoknadom troškova sastava ostalih podnesaka.

45. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 3. lipnja 2024.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Josip Janković odvjetnik u Karlovcu

2. Maja Čuljak odvjetnica u Zagrebu