Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-476/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice- specijaliste Maje Kristić, u predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik N. Č., protiv ovršenika H. B. iz Z., OIB: ..., zastupan po pun. D. P., odvjetnik u Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2533/2022-16 od 19. prosinca 2023., 3. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2533/2022-16 od 19. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretnini ovršenika, određenoj i identificiranoj u ovršnom prijedlogu, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog razloga pogrešne primjene materijalnog prava i odredbe 80.b. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17, 131/20, 114/22 i 155/23; dalje: OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu te riješi sukladno žalbenim navodima.

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu predložio da se ista odbije.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Sud određuje ovrhu, između ostalog, na temelju ovršne isprave, a ovršne isprave jesu i ovršne sudske odluke (članak 23. točka 1. OZ-a). U konkretnom slučaju, ovršnu ispravu predstavlja presuda Općinskog građanskog suda broj Povrv- 3405/13 od 24. listopada 2013. opskrbljena potvrdama pravomoćnosti i ovršnosti. Navedenom presudom održan je na snazi platni nalog kojim je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelj isplati iznos od 90.646,90 kuna sa pripadajućim kamatama i troškom ovršnog postupka.

6. Sukladno odredbi članka 82. stavak 1. OZ, ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu priložio izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo ovršenika.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski je sud već jednom donio rješenje o ovrsi koje je ovaj žalbeni sud ukinuo ( rješenjem broj Gž-693/22 od 1. ožujka 2022.) i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s uputom da u ponovljenom postupku, prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja, postupi sukladno odredbi članka 80.b st. 3. OZ-a i pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st. 2. članka 80.b OZ-a, uzme u obzir sve okolnosti slučaja te savjesno i brižljivo utvrdi odlučne činjenice kako bi mogao odlučiti o osnovanosti prijedloga za ovrhu.

8. Prvostupanjski je sud radi utvrđivanja odlučnih činjenica i pravilne primjene članka 80.b st. 3. OZ-a održao ročište na kojem je ovršenik imao priliku pružiti dokaze na svoje tvrdnje da bi provedbom ovrhe bila narušena pravična ravnoteža interesa ovrhovoditelja i ovršenika. Na okolnosti koje predviđa navedena odredba ovršenik je naveo da se radi o njegovoj jedinoj nekretnini u kojoj stanuje s obitelji (iako je prijavljen na drugoj adresi) te je priložio rodne listove dvoje djece, naveo da se radi o atraktivnoj nekretnini čiju vrijednost procjenjuje na 300.000,00 eura. Još je istako da ne posjeduje druge imovine. Ovrhovoditelj se usprotivio tim navodima ističući da ih ovršenik ničim ne dokazuje.

9. Na temelju tog stanja u spisu prvostupanjski je sud donio rješenje o ovrsi.

10. U žalbi ovršenik ponavlja navode iz prve žalbe da bi se provedbom ovrhe narušila pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja budući je predmet ovrhe jedina nekretnina ovršenika i njegove obitelji predviđena za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba i njihov dom, a vrijednost nekretnine je višestruko veća od ovrhovoditeljeve tražbine.

11. Odredbom članka 80.b stavak 2. OZ-a propisano je ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 40.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Nadalje, određeno je da će, pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

– je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

– je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

– služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

– ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

– je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

12. Prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu na nekretnini ovršenika potrebno je provesti svojevrsni test razmjernosti o tome čije je pravo u konkretnom slučaju pretežnije – da li pravo ovrhovoditelja na namirenje svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika (koje nesumnjivo predstavlja imovinu ovrhovoditelja i zaštićeno je člankom 1. protokola broj 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: Konvencija) ili pravo ovršenika na mirno uživanje svoje imovine (koje je također zaštićeno Konvencijom). Prilikom donošenja ovakve ocjene, sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

13. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud pružio priliku ovršeniku da svoje tvrdnje o odlučnim okolnostima dokaže. Međutim, i prema mišljenju ovog žalbenog suda, do narušene pravične ravnoteže nije došlo, odnosno, ovršenik je nije s uspjehom dokazao. Ovršni postupak je izvanparnični postupak, u njemu se ročišta iznimno određuju te sve sporne činjenice sud utvrđuje iz priloženih isprava. Naime, na ovršeniku je bio teret dokaza, a na odlučne činjenice ovršenik nije pružio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazila vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža

14. Ovaj sud je stava kako unatoč činjenici što je vrijednost nekretnine višestruko veća od visine tražbine, navedeno samo po sebi ne mora značiti da bi prodajom nekretnine došlo do narušenja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i ovrhovoditelja. Naime, baš kao što članak 80.b OZ-a navodi, prilikom ocjene sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Valja navesti kako je sukladno odredbi članka 5. st. 1. OZ-a, ovrhovoditelj slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe. Stoga je na ovršeniku teret dokazivanja činjenice postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe, odnosno činjenice da bi nekretnina koja je predmet ovrhe predstavljala njegov jedini dom.

15. Također, ovrhovoditelj je priložio potvrdu Financijske agencije iz koje nedvojbeno proizlazi da nije bio u mogućnosti namiriti tražbinu ovrhom na novčanim sredstvima, a kako je tražbina ovrhovoditelja utvrđena presudom nije potrebno razmatrati činjenice radi li se o jedinoj nekretnini ovršenika i je li ovršenik dao suglasnost da se tražbina namiri prodajom nekretnine (Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 31. ožujka 2021.).

16. Nadalje, ovršenik je u žalbi navodi da ovršna isprava nije dostavljena u originalu, a ugovor o cesiji zbog, nejasnoća oko ovjere i dostavljenih priloga, ne upućuje da je ovrhovoditelj ovlašten pokrenuti ovu ovrhu. Naime, ovršnu ispravu donio je isti sud pred kojim se pokreće ovrha pa ne postoji obveza ovrhovoditelja da ovršnu ispravu dostavlja u originalu. Paušalni su i prigovori koji se tiču ovjerene preslike ugovora o cesiji budući je isti dostavljen e komunikacijom, u digitalnom obliku, a sadrži sve da bi se moglo utvrditi kakao je na ovrhovoditelja prešla upravo tražbina čiji prisilnu naplatu traži ovom ovrhom čime je udovoljeno pretpostavkama iz odredbe čl. 32. st. 1. OZ-a-

17. Prema odredbi čl. 32. st. 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

18. Navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten pokrenuti ovu ovrhu jer se ne podudara iznos iz predmetne ovrhe i dokumentacije koju ovrhovoditelj dostavlja sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a i o njemu je ovlašten odlučivati prvostupanjski sud na način da će uputiti ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojeg je izjavio žalbu.

19. Zbog navedenog, žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja pa je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 3. lipnja 2024.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.