Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-176/2024-5

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ivana Jurišća kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. A., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, posl. br. K- 62/2024-23 od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba optuženika B. A. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom presude Općinskog suda u Gospiću, posl. br. K- 62/2024-23 od 15. travnja 2024. proglašen je krivim opt. B. A. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa je na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora opt. B. A. uračunato je vrijeme od uhićenja, pritvora i istražnog zatvora, od 30. prosinca 2023. u 20,30 sati pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 79. St. 2., 4. i 6. KZ/11 od opt. B. A. trajno je oduzet privremeno oduzeti predmet – mobilni telefonski uređaj sive boje, marke S., IMEI 1 broja …, IMEI 2 broja …, sa SIM karticom nepoznatog pozivnog broja i nepoznatog telefonskog operatera, s tim da će se navedeni predmet uništiti, a uništenje je povjereno PP O..

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. B. A. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbu je podnio opt. B. A., po branitelju H. B., odvjetniku u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba opt. B. A. nije osnovana.

6. Iako u uvodnom dijelu žalbe optuženik navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti navodi o kojoj bi se to bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka radilo, a niti obrazlaže u čemu bi se ista sastojala.

6.1. Ispitivanjem, pak, pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije počinjenja niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje mora paziti u skladu s naprijed navedenom zakonskom odredbom.

7. Optuženik u žalbi uvodno naznačuje da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, ali ni ovu žalbenu osnovu ne obrazlaže, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu temeljem čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi navoda da nije na nedvojben način dokaza njegova krivnja na način kako ga se tereti optužnicom državnog odvjetnika, jer da nije imao nikakvih doticaja s ''ilegalnim osobama'', a niti je s njima bio u bilo kakvom dogovoru. Ističe da je pobjegao iz ratom zahvaćene S. i došao u Europu s ciljem da radi i zaradi i da mu je cilj bio prevoziti vozila za treće osobe što nije smatrao nezakonitim, a da je bježao jer je čuo na mobitelu ''ovaj je gotov'' pa se je bojao za svoj život te da je u cijeli događaj uvučen prijevarom.

8.1. Međutim, u odnosu na utvrđeno činjenično stanje inkriminiranog događaja, koje je po optuženiku pogrešno i nepotpuno utvrđeno (čl. 470. ZKP/08), ispravno je prvostupanjski sud u svojoj odluci najprije naznačio nesporne i sporne činjenice (toč. 7. i 7.1. obrazloženja prvostupanjske presude), nakon čega je dao iscrpne i jasne razloge zbog kojih je pojedine sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, pri čemu je dao i ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, prvenstveno obrane optuženika B. A., sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08. Za svoja utvrđenja, ocjene i zaključke, prvostupanjski sud dao je uvjerljive i argumentirane razloge (toč. 8., 9. i 10. obrazloženja prvostupanjske presude) koje kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj na te razloge i upućuje.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti, koje po žalitelju nisu takvog značaja da se uz utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani osudi na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, jer da je prvostupanjski sud cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti trebao primijeniti institut ublažavanja kazne, pa se tako u odnosu na olakotne okolnosti navodi da je otac dvoje mldb. djece i da ima teško bolesnu majku.

9.1. Ispitujući odluku o kazni, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti, koje su u smislu odredbe čl. 47. st. 12. KZ/11 od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je pravilno u odnosu na optuženika kao olakotno cijenjeno da je optuženik u Republici Hrvatskoj neosuđivana osoba, da se radi o osobi koja je tek navršila … godine života i da je svoju domovinu S. napustio zbog ratnih okolnosti, dok je kao otegotno cijenjena kriminalna volju koju je optuženik pokazao time što je došao iz R. A. u Republiku Hrvatsku, kriminalne količine koja se sastoji u tome što je prevozio čak 24 osobe, stupanj krivnje i pobude. Optuženik je proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od 3 do 12 godina, tako da je optuženik osuđen na minimalnu propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, koja kazna iako minimalna za navedeno kazneno djelo i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostvarit će svrhu kažnjavanja propisanu u čl. 41. KZ/11, dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

9.2. U odnosu na tvrdnju žalitelja da je prvostupanjski sud trebao primijeniti institut ublažavanja kazne, odnosno odredbe čl. 48. KZ/11, ista nije prihvatljiva, budući sukladno odredbi čl. 48. st. 2. KZ/11 blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći kad postoje naročito olakotne okolnosti, a svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom, o čemu se ne radi u predmetnom slučaju, budući na strani optuženika ne postoje naročito olakotne okolnosti, a pogotovo to ne bi bilo u žalbi istaknuto očinstvo dvoje mldb. djece i da optuženik ima teško bolesnu majku. Naime, tvrdnja optuženika istaknuta u žalbi da ima dvoje maloljetne djece nije prihvatljiva, budući je tijekom cijelog postupka tvrdio da je neoženjen i bez djece, te je to očito sada navedeno u žalbi da bi ostvario određene probitke u žalbenom postupku u svoju korist, kao što je i isticanje da ima teško bolesnu majku, iako je tijekom postupka, na raspravi održanoj 15. travnja 2024. tvrdio da je iz S. otišao prije šest godina, a da tri godine nije niti čuo niti vidio nikoga od članova svoje obitelji te da ne zna jesu li uopće živi.

10. Slijedom svega naprijed navedenog trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 3. lipnja 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš