Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-57/2023.-10.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. O., odvjetniku iz S., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. M.&L. iz Z., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 23. travnja 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 3. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je članak 7.ugovora o kreditu broja 158-50-2752757 zaključenog između tužiteljice i tuženice dana 7.4.2005.godine u S., a koji je solemniziran kod javnog bilježnika V. G. u P. dana 8.4.2005.godine pod brojem OU57/2005 ništetan u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati novčani iznos od 866,86 EURA ( 6.531, 51 kuna po tečaju konverzije 1 euro=7.53450 kuna ) zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom na iznose:

-od 0,01 euro ( 0,05 kn ) počev od 1.12.2005.godine pa do isplate

-od 3,19 eura ( 24, 04 kn ) počev od 1.11.2008.godine pa do isplate

-od 6,63 eura ( 49,97 kn ) počev od dana 1.1.2009.godine pa do isplate

-od 9,11 eura ( 68, 66 kn )počev od dana 1.2.2009.godine pa do isplate -od 10,23 eura ( 77, 10 kn )počev od dana 1.3.2009.godine pa do isplate

-od 7,15 eura ( 53, 84 kn ) počev od dana 1.4.2009.godine pa do isplate -od 7,74 eura ( 58, 28 kn ) počev od dana 1.5.2009.godine pa do isplate

-od 3,01 eura ( 22, 69 kn ) počev od dana 1.6.2009.godine pa do isplate

-od 0,46 eura ( 3, 46 kn )počev od dana 1.8.2009.godine pa do isplate

-od 2,29 eura ( 17, 27 kn ) počev od dana 01.9.2009.godine pa do isplate

-od 2,13 eura ( 16, 07 kn ) počev od dana 1.10.2009.godine pa do isplate

-od 0,28 eura ( 2, 10 kn ) počev od dana 01.11.2009.godine pa do isplate

-od 3,76 eura ( 28, 31 kn ) počev od dana 1.12.2009.godine pa do isplate

-od 6,54 eura ( 49, 31 kn ) počev od dana 1.1.2010.godine pa do isplate

-od 10,51 eura ( 79, 19 kn ) počev od dana 01.2.2010.godine pa do isplate -od 9,60 eura ( 72, 34 kn ) počev od dana 1.3.2010.godine pa do isplate

-od 14,98 eura ( 112, 89 kn )počev od dana 1.4.2010.godine pa do isplate -od 13,96 eura ( 105, 20 kn ) počev od dana 1.5.2010.godine pa do isplate -od 15,95 eura ( 120, 19 kn ) počev od dana 1.6.2010.godine pa do isplate -od 33,18 eura ( 249, 98 kn ) počev od dana 1.7.2010.godine pa do isplate -od 29,63 eura ( 223,26 kn ) počev od dana 1.8.2010.godine pa do isplate -od 40,46 eura ( 304, 88 kn )počev od dana 1.09.2010.godine pa do isplate -od 36,72 eura ( 276, 68 kn ) počev od dana 1.10.2010.godine pa do isplate -od 599,34 eura ( 4515, 75 kn ) počev od dana 26.10.2020.godine pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 800,00 eura, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dana presuđenja

pa

do

isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 02.08.2022., podnijela tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 07. travnja 2005. (list 15 spisa). Tužiteljica smatra da su odredbe iz članka 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 01.12.2023. (list 96 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 7. travnja 2005. (list 15 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužiteljica ostvarila kredit u švicarskim francima u iznosu od 26.926,87 CHF. U članku 7. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. J. F., utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 866,86 eura, odnosno 6.531,51 kuna.

4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 07.04.2005., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužiteljici predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkama I. i II. izreke, a imajući u vidu da je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. J. F.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.

8. Sud je u tijeku postupka saslušao tužiteljicu kao stranku na okolnosti zaključenja ugovora. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tekst ugovora sačinila banka te da tužiteljica nije sudjelovala u kreiranju ovog ugovora. Također tužiteljici nisu razjašnjene pojedine odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu. Tužiteljica je po zanimanju upravni referent, te nije stručnjak za ekonomska pitanja. Sud je u cijelosti prihvatio navode tužitelja kao jasne i uvjerljive, a iz istih je vidljivo da između stranaka nije bilo pregovora i dogovora oko primjene valutne klauzule u predmetnom ugovoru. U tijeku postupka saslušana je i kao svjedok I. Ž., bivša djelatnica auto-kuće u P. Navedeni svjedok je potvrdio da su sve poslove oko realizacije kredita, za tužiteljicu, obavili djelatnici auto-kuće, tako da tužiteljica nije niti bila u banci.

9. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužiteljice po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužiteljice zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 02.08.2022. vidljivo je da nije došlo do zastare njene tražbine.

10. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 01.12.2023. (list 96 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani zahtjev tužiteljice. Sud nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike, budući da je tražbina tuženika na ime negativnih razlika tečaja u zastari, imajući u vidu dospijeće iste. Osim toga, tuženik nije niti jasno odredio svoj zahtjev, glede negativnih razlika tečaja, pa se po istom nije moglo postupiti.

11. Nije osnovan niti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega trgovac nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Identične odredbe sadrži članak 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), kao i članak 49 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), a navedeni Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredba članka 12. Ugovora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, te tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, a uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, jer bi ona čije je prebivalište u P., radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu. Na temelju svega iznijetog, valjalo je odbiti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Osim toga, spis je dostavljen Općinskom sudu u K., u nadležnost Odlukom predsjednice Županijskog suda u S., pa je prigovor mjesne nenadležnosti postao bespredmetan.

12. Tuženik se neosnovano protivi preinaci tužbenog zahtjeva tužiteljice, a imajući u vidu da je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, nakon provedenog financijskog vještačenja, pa se ovdje i ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

13. Tužiteljici je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 01.12.2023., zastupanja na ročištima od 07.11.2023., i 23.04.2024. sve po 150,00 eura, troškove vještačenja u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi 800,00 eura Tužiteljici nisu priznati troškovi sudskih pristojbi, s obzirom da je kao potrošač ista oslobođena.

Kutina, 3. lipnja 2024.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u tri primjerka.

Dna

1. O. D. O., S.

2. O. J. M., Z.