REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-6/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. H.- M. F., OIB: …, zastupanog po ODO-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 3. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I/ Nalaže se tuženiku R. H., M. F., OIB:…, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju D. B., OIB:…, D., na ime razlike plaće ukupan iznos od 447,79 eur bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 30,50 eur od 16.07.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 110,91 eur od 16.09.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
106,91 eur od 16.11.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 26,52 eur od 16.02.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 87,57 eur od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 27,85 eur od 16.10.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 29,43 eur od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,36 eur od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 16,06 eur od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,55 eur od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom čl. 29. ZOO-a, tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethoditi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ukupan iznos od 2.210,67 eura na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 27.07.2018. godine tužitelj navodi da je zaposlenik tuženika, djelatnik P. C. U. S. na radnom mjestu carinika, a sve sukladno rješenju o rasporedu na to radno mjesto. Ističe se da je u razdoblju od 20.03.2013. godine do 05.04.2018. godine tužitelj prema utvrđenom radnom vremenu tuženika mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji da mu nije plaćen i to u redovnom radu od ponedjeljka do petka duže od 8 sati, te u smjenama i turnusima i to u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i u turnusu duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu jer da prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima smatra se svaki sat rada duži od smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te u radu na drugi način. Tužitelj ističe da je u navedenim oblicima rada tužitelj radio tijekom mjeseca, u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdane i neradne dane koji se utvrđuju sukladno s odredbama Zakona o blagdanima i radnim danima u R. H. koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Ističe se da je odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji se odnose na tužitelja određeno da se prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Nadalje, tužitelj ističe da se prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve, dvije treće, dva dana slobodan) ili turnusu smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Naposljetku tužitelj ističe da prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drukčiji način jer je tužitelj ostvarivao rad na drugačiji način jer da je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i duži od 40 sati tjedno. Tužitelj ujedno ističe da je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana ( a u koje da ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Ističe se da je tužitelj ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji da mu nije plaćen pošto da su mu tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ističe se da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da je isti odbijen. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 21.03.2014.godine (list 320- 321 spisa) tako da isti potražuje ukupan iznos od 447,79 Eur-a bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tužena u odgovoru na tužbu (list 8-13 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ističe da tužitelj nije odbijen u cijelosti sa zahtjevom za mirno rješenje spora jer da je tužena dopisom od 02. srpnja 2018. godine izvijestila tužitelja da je uvidom u relevantnu dokumentaciju utvrdila da je ostvario u utuženom razdoblju 56 prekovremenih sati te da je pozvala na sklapanje izvansudske nagodbe, a na koji poziv da se tužitelj oglušio. Ističe se da je tužena dopisima od 02.srpnja 2018.godine i 26. srpnja 2018. godine ujedno tužitelju dostavila svu relevantnu dokumentaciju koja se tiče isplate plaća u razmatranom razdoblju, a koju dostavlja i ovom sudu. Nadalje ista ističe da je u utuženom razdoblju tužitelj radio u turnusu u ciklusima 12-24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca, te da se za navedeni slučaj rada u turnusu primjenjuju odredbe članka 87. stavka 1., 4. i 6. Zakona o carinskoj službi (''NN'' 68/13, 30/14 i 115/16), te odredbe članka 38.stavka 1. 2. 8. i 12. , Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 112/17, 12/18), te Tumačenje broj 4/44 od 11.siječnja 2013, 10/44 od 13. lipnja 2013.godine, te 11/44 od 13. lipnja 2013.godine Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kao i drugi pravni propisi koje C. U. primjenjuje u predmetnoj pravnoj materiji. Ističe se da je centralni obračun plaća (COP) u funkciji u C. U. sa danom 01.siječnja 2013.godine te da se primjenjuje na sve državne službenike kao i službenike javnih službi na nivou cijele R. H. pa tako i za carinske službenike. Ističe se da tužitelj pogrešno navodi da mu je tužena utvrdila broj radnih dana po mjesecima na način da je blagdane, neradne dane i dane Uskrsa koji su padali od ponedjeljka do petka, a na koje je radio ubrajala u radne dane pa da mu je na taj način bio pogrešno utvrđen ukupan redovni mjesečni fond radnih sat. Tuženik ističe da rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i za Uskrs, a koji su padali na dane od ponedjeljka do petka da predstavljaju njegov redovan rad pa da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat propisan Kolektivnim ugovorom –rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom kao i rad u turnusu sukladno članku 38.st. 1. Kolektivnog ugovora, a što da je C. U. obračunala i isplatila za utuženo razdoblje. Zaključno tužena u odgovoru na tužbu ističe da su kroz redovitu isplatu plaće službenicima bili isplaćivani i ostali dodaci iz kolektivnog ugovora poput rada subotom 25%, rada nedjeljom 35%, rada blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, rada u turnusu 5%, a što da je vidljivo iz obračunskih isprava za isplatu plaće.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 20.03.2018.godine (list 5-6 spisa); odgovora ODO-a S. na zahtjev za mirno rješenje spora od 02. srpnja 2018. godine i 26. srpnja 2018. (list 7 i 142 i 143 spisa); rješenja ministarstva od 01.srpnja 2012.godine,08.srpnja 2013.g., 01.rujna 2017.godine (list 14-19 spisa); evidencija o korištenju radnog vremena za tužitelja (list 20-80 spisa); obračunskih listića plaća tužitelja (list 81-141 spisa); izračuna tuženika (list 144-145 spisa); izvoda iz zapisnika sa 13. sjednice Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a državne službenike i namještenike od 29.travnja 2013.godine (list 160- 162 spisa); izvoda iz zapisnika sa 2. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a za državne službenike i namještenike od 16. prosinca 2013. godine (list 163-164 spisa); izvoda iz zapisnika sa 3. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a za državne službenike i namještenike održane dana 20. prosinca 2013. godine (list 165-166 spisa); izvoda iz zapisnika sa 4. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a za državne službenike i namještenike od 22.siječnja 2014.godine (list 167-169 spisa); izvoda iz zapisnika sa 12., 13. i 15. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a za državne službenike i namještenike (list 170-176 spisa); dokumentacije uz podnesak tuženika od 07.08.2019.godine (list 189-197 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije J. B. (list 199-218 spisa); izvoda iz zapisnika sa sjednica Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a za državne službenike i namještenike (list 224-231 spisa); dokumentacije uz podnesak tuženika od 06.11.2019.godine (list 239-254 spisa); očitovanja vještaka J. B. na prigovor tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka (list 260-268 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 307-315 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.
5. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak u kojem je donesena prvostupanjska presuda Pr-634/2018 od 27.listopada 2020.godine (list 277-286 spisa), a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1202/2020-2 od 12.prosinca 2022.godine u točkama I/ i III/ izreke te je vraćena sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Iz sadržaja obrazloženja drugostupanjskog suda je razvidno da drugostupanjski sud prihvaća kao pravilan stav ovog suda da se metodologija obračuna prekovremenog rada tužitelja temelji na odredbama članka 38. st. 10. i 14. KU/17, a koje odredbe da su identične odredbama članka 44.stavka 10. i 14. KU/13 te odredbama članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 93/08, 23/09, 39/09, 9/10 – dalje KU/10), a vezano za rad tužitelja u turnusu , te drugostupanjski sud prihvaća pravilnom metodologiju kojom su utvrđeni prekovremeni sati rada tužitelja. Međutim, prema naputku drugostupanjskog suda sud u ponovljenom postupku smatra da je potrebno obzirom na navod sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije da je tužitelju u utuženom razdoblju ostalo neplaćenih 68 prekovremenih sati utvrditi točan iznos kojeg je tuženik dužan u tom smislu podmiriti tužitelju, te da je potrebno voditi pri tome računa da je tužitelj dio prekovremenih sati iskoristio kroz institut slobodnih dana.
6. Prvenstveno je potrebno istaći da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu dana 20.03.2018., a kojeg je ODO S. zaprimilo 05.04.2018.godine (list 5-6 spisa) sa zahtjevom da mu se isplati neplaćeni prekovremeni rad za razdoblje od 20.03.2013.godine do podnošenja tog zahtjeva u iznosu od 50.000,00 Kuna bruto. Iz dopisa ODO-a S. od 02.srpnja 2018.godine (list 7 i 142 spisa) proizlazi da je ODO S. odgovorilo tužitelju na način da je istaknuto da ODO S. smatra da je tužitelj ostvario 56 prekovremenih sati, te da su tužitelju kao podnositelju zahtjeva za mirno rješenje spora dostavljene obračunske isprave za isplatu plaća-naknada iz kojih da je vidljivo koliki je broj sati isti imao i što mu je isplaćeno, te je istaknuto da će se tužitelju naknadno dostaviti evidencije o korištenju radnog vremena za sporno razdoblje iz kojih da je vidljivo koliki broj odrađenih prekovremenih sati je imao u spornom razdoblju podnositelj zahtjeva jer da se radi o obimnoj dokumentaciji, te da se za eventualno sklapanje izvansudske nagodbe može obratiti navedenom odvjetništvu. Također je ODO S. dopisom od 26.srpnja 2018.godine (list 143 spisa) istakao tužitelju da dostavlja tužitelju kompletnu dokumentaciju, te ga poziva na eventualno zaključenje izvansudske nagodbe. Obzirom da između stranaka u ovom sporu nije sporno da iste nisu sklopile izvansudsku nagodbu tada se ne može se smatrati da je zahtjev tužitelja za mirno rješenje prihvaćen niti da je o njemu odlučeno u roku od tri mjeseca pa je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a stavka 5. ZPP-a po proteku navedenog roka od tri mjeseca u tom smislu podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari dana 27.07.2018. godine. U navedenom smislu tužba podnesena od strane tužitelja u ovom postupku nije preuranjena.
7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kod tuženika obavljao u utuženom periodu od 20.03.2013. godine do 05.04.2018.godine posao na radnom mjestu carinika III vrste, a koja činjenica proizlazi iz pregledanih rješenja ministarstva (list 14-19 spisa).
8. Sporno je među strankama na koji način je tužitelj obavljao navedene poslove carinika, da li u smjeni i turnusu ili je isti radio na drugačiji način te da li je isti u navedenom smislu ostvario određene sate prekovremenog rada koji mu nisu plaćeni te u kojem iznosu, a imajući u vidu važeće odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
9. U svrhu utvrđivanja svega navedenog ovaj sud je izveo dokaz pregledom dokumentacije u spisu te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku J. B..
10. Pravo na prekovremeni rad državnih službenika i namještenika vezano za utuženi period je na podjednak način propisano odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 104/13), te Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 112/17). U navedenom smislu prema odredbi članka 44. stavka 6. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 104/13) rad u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I smjena), poslijepodnevnom (II smjena) ili noćnom (III smjena) dijelu dana. Prema članku 44. stavku 7. istog KU-a rad u prvoj smjeni je od 6-14 sati, u II smjeni od 14-22 sata i u trećoj smjeni od 22 do 6 sati. Nadalje temeljem članka 44.stavka 8. istog KU-a radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Temeljem odredbe članka 44. stavka 9. istog KU-a prekovremenim radom kad je rad službenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prema odredbi članka 44.stavka 10. istog KU-a prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve, dvije druge, dvije treće, dva dana slobodna) ili u turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Temeljem odredbe članka 44.stavka 12. istog KU-a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati. Temeljem odredbe članka 44.stavka 13. istog KU-a prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. ovog članka međusobno se ne isključuju. Također temeljem odredbe članka 44.stavka 14. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (jedan sati i 30 minuta redovnog sata rada) te mu se u tom smislu izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Podjednako je propisano i u odredbama članka 38.stavka 6, 7, 8, 9, 10, 11 i 12 i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 112/17). Također temeljem tumačenja Komisije za praćenje i tumačenje KU-a za državne službenike i namještenike od 13.06.2013.godine proizlazi da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12-48 dok u ostalim slučajevima ima obilježja rada na drugačiji način iz članka 44.stavka 11. Ku-a te je način utvrđivanja prekovremenog rada propisan u članku 44.stavkcima 9, 10., 11. i 14.
11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije J. B. (list 199-218 spisa) proizlazi da je vještak da bi utvrdio prekovremene sate koje je tužitelj ostvario u utuženom razdoblju od 20.03.2013.godine do 05.04.2018.godine izvršio uvid u evidenciju o korištenju radnog vremena dnevno po mjesecima kao i u obračunske isprave za isplatu plaća za svaki mjesec. Vještak navodi da je za svaki mjesec u spornom razdoblju utvrđeno koliko je sati u mjesecu tužitelj radio, te da je utvrđeno koliki je mjesečni fond radnih sati za radne dane od ponedjeljka do petka te da su isključeni blagdani. Nadalje, isti ističe da je od ostvarenih radnih sati odbijen mjesečni fond sati i da su tako utvrđeni sati prekovremenog rada, a iz obračunskih isprava da su utvrđeni sati plaćenih prekovremenih sati, a iz evidencije o radnom vremenu i obračunskih isprava da su utvrđeni korišteni slobodni dani – sati, te da kad se od ukupno prekovremenih sati odbiju plaćeni prekovremeni sati i sati slobodnih dana da su utvrđeni neplaćeni prekovremeni sati, te da je za ostvareni jedan prekovremeni sat tužitelj koristio 1,5 slobodnih sati. Vještak ističe da je dao utvrđenje sati rada po danima, redovni mjesečni fond radnih sati za dane od ponedjeljka do petka, razlika ostvarenih prekovremenih sati, plaćeni prekovremeni sati, slobodni dani-sati, te da je pregled dan po godinama od 20. ožujka 2013. godine do kraja ožujka 2018.godine, a ne od 05.04.2018. iz razloga što da od 01. travnja do 05.04.2018.godine nema dokumentacije u spisu. Navedeno je vještak prikazao u Tablicama koje prileže vještvu po godinama utuženog razdoblja (list 201-217 spisa). Zaključno vještak ističe da je u razdoblju od 20.ožujka 2013.godine do kraja ožujka 2018.godine tužitelj ostvario 216 sati prekovremenog rada od čega da mu je 120 sati plaćeno, a 28 sati da je iskorišteno za slobodne dane – sate, te da je ostalo 68 neplaćenih prekovremenih sati. Ističe se da bi bruto plaća za neplaćene prekovremene sate iznosila 3.603,25 Kuna, a po godinama i mjesecima kako je navedeno na stranici 18 i 19 predmetnog vještačenja.
12. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je uložio prigovor podneskom od 14.10.2019.godine (list 220-223 spisa) ističući da je njegov nalaz nepotpun. Istaknuto je da je vještak prema evidenciji o korištenju radnog vremena trebao višak sati koje je tuženik prenosio iz mjeseca u mjesec u utuženom razdoblju obračunati kao sate prekovremenog rada za mjesec u kojem su ostvareni, te da pošto isti nije ostvarene sate prekovremenog rada obračunao za mjesec u kojem su ostvareni da je pogrešno obračunao prekovremene sate rada po pojedinim mjesecima. Ističe da je vještak na pogrešan način utvrđivao sate prekovremenog rada zbog toga što da je prilikom utvrđivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati sve radne dane i dane blagdana i neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka pomnožio sa 8 sati, a da je pravilno trebao samo radne dane od ponedjeljka do petka bez blagdana i neradnih dana određenih zakonom pomnožiti sa 8 sati. Ističe se da je vještak tužitelju u pojedinim mjesecima u utuženom razdoblju pogrešno utvrđivao sate prekovremenog rada kada je radio na blagdan, neradni dan određen zakonom, po rasporedu tuženika i kada da mu je tuženik u istim mjesecima kratio radno vrijeme jedan do dva dana, te da tužitelj zbog toga nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati te da bi tada u tim mjesecima sate rada odrađene na blagdan, neradni dan određen zakonom ubrajao u redovan rad, u redovnu satnicu, te da ih ne bi obračunao na kraju mjeseca kao sate prekovremenog rada koji prelaze redovan mjesečni fond radnih sati.
13. Tuženik nije imao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka J. B. (list 260-268 spisa).
14. Iz očitovanja vještaka J. B. na prigovor tužitelja na njegov nalaz i mišljenje (list 260-268 spisa) proizlazi da je vještak izvršio vještačenje na temelju evidencija o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaće za svaki mjesec. Isti navodi da je prekovremeni rad utvrđen kao razlika između ostvarenih radnih sati tužitelja koji proizlazi iz evidencije radnog vremena i redovnog mjesečnog fonda sati, a koji da je dobiven na način da se broj dana u mjesecu (ponedjeljak-petak) pomnoži sa osam sati pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani odrađeni zakonom. Vještak ističe da ostvareni višak sati u mjesecu utvrđen kao razlika između ostvarenih radnih sati i fonda redovnog radnog vremena je tretiran kao prekovremeni rad, a da je manjak sati plaćen kao nadopuna satnice da bi u tom mjesecu bio plaćen ukupan mjesečni fond radnih sati (dani u tjednu od ponedjeljka do petka pomnoženi sa 8 sati), a što da je vidljivo u obračunskim ispravama za isplatu plaće-naknade. Vještak ističe da manji broj sati ostvaren u mjesecu od ukupnog fonda radnih sati nije išao na štetu tužitelja jer da su ti manje ostvareni sati plaćeni kao nadopuna satnice, a iz čega da proizlazi da je tužitelju plaća za ukupan fond sati u mjesecu obračunana bez obzira što je isti bez svoje krivnje eventualno ostvario manji broj sati u mjesecu. Vještak ističe da kad je tužitelj radio u dane blagdana i neradne dane da su mu sati rada plaćeni kao redovni rad sa dodatkom od 150% za rad na blagdan, a ako je blagdan bio u subotu i/ili nedjelju da su mu obračunati dodaci za rad subotom i/ili nedjeljom, te dodaci za eventualno noćni rad. Vještak ističe da u vještačenju nije od viška sati odbijao manjak sati koji je eventualno ostvaren u prethodnom mjesecu, već da je za svaki mjesec posebno izvršeno vještačenje ne osvrćući se na rezultate prethodnog mjeseca (višak/manjak sati), te da je sve navedeno u tabelarnom prikazu na stranici 18 i 19 izvješća o vještačenju te da se to vidi i usporedbom tih podataka sa podacima na stranicama 3-7 vještačenja kao npr. veljača, travanj, svibanj i listopad 2014.godine da je ostvaren manjak od 4 sata, a od viška sati da nije odbijan kao manjak taj manjak sati već da je taj manjak sati u izračunu bruto plaće da nije uzet u obračun kao smanjenje prekovremenih sati. Vještak također ističe da su prema dnevnim evidencijama tuženika evidentirani slobodni dani sa datumom i mjesecom kada tužitelj nije radio tj. kad je koristio slobodne dane te da je tužitelj za svaki mjesec dobivao obračunske isprave za isplatu plaće –naknade, te da su u tim obračunskim ispravama navedeni svi sati pa i sati slobodnih dana. Ističe se da bez obzira da li postoji pismeni zahtjev tužitelja za odobrenje slobodnih dana i da li postoji rješenje tuženika o korištenju slobodnih dana da je činjenica da tužitelj prema evidenciji tuženika u određene dane nije radio. Vještak ističe da ukoliko je tužitelj radio na dane kada su evidentirani kao slobodni dani da je mogao odmah po primitku obračunske isprave to reklamirati, a iz dokumentacije u spisu da proizlazi da tužitelj to nije napravio iz čega da proizlazi da je koristio slobodne dane. Vještak je u Tablicama koje prileže njegovom očitovanju dao pregled svih sati koje je tužitelj odradio na dane blagdane i/ili neradnih dana određenih zakonom, a koji su padali od ponedjeljka do petka (list 263-268 spisa).
15. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka J. B. kao i očitovanje vještaka na njegov nalaz i mišljenje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan i logičan budući je nalaz i mišljenje vještaka zasnovan na relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu koju je dostavila tužena i to obračunskim listićima plaće tužitelja i evidencija o korištenju radnog vremena. Također vještak je razjasnio u cijelosti sve prigovore koje je tužitelj imao na njegov nalaz i mišljenje i to u svome očitovanju na prigovore tužitelja na njegov nalaz i mišljenje (list 260-268 spisa) slijedom čega su svi prigovori tužitelja na navedeni nalaz i mišljenje neosnovani posebice navod tužitelja da je vještak vršio prijeboj plaća jer takva činjenica ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka B.. Iz nalaza i mišljenja vještaka J. B. proizlazi da se metodologija obračuna prekovremenog rada tužitelja temelji na odredbi članka 38. stavka 10. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službene i namještenike (''NN'' 127/17), a koje su identične odredbama članka 44. stavka 10. i 14. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 104/13). Naime, citiranom odredbom članka 38.stavka 10. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 127/17) i 44.stavka 10. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 104/13) je propisano da prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve, dvije druge, dvije treće, dva dana slobodna) ili u turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok je odredbom članka 38.stavak 14. navedenog KU-a i odredbom članka 44.stavka 14. navedenog KU-a propisano da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (jedan sati i 30 minuta redovnog sata rada) te mu se u tom smislu izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Vještak B. je u navedenom smislu izračun prekovremenog rada izvršio sukladno tužiteljevom radu u turnusu 12-24 12-48 i prema slobodnim danima te iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da je za svaki mjesec u spornom razdoblju utvrđeno koliko je sati u mjesecu tužitelj radio, te da je utvrđeno koliki je mjesečni fond radnih sati za radne dane od ponedjeljka do petka te je pri tome isključio blagdane i neradne dane. Potom je isti od ostvarenih radnih sati odbio mjesečni fond sati te su tako utvrđeni sati prekovremenog rada, a iz obračunskih isprava su utvrđeni sati plaćenih prekovremenih sati, a iz evidencije o radnom vremenu i obračunskih isprava je ujedno vještak utvrdio korištene slobodne dane – sate, te je istakao da kad se od ukupno prekovremenih sati odbiju plaćeni prekovremeni sati i sati slobodnih dana da su na taj način utvrđeni neplaćeni prekovremeni sati, te da je za ostvareni jedan prekovremeni sat tužitelj koristio 1,5 slobodnih sati. U navedenom smislu vještak je utvrdio prekovremene radne sate tužitelja u skladu sa nalogom suda i citiranim člancima Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te citiranim tumačenjem broj 11/44 Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje KU-a za državne službenike i namještenike. Na navedeni način je utvrđeno da je u razdoblju od 20.ožujka 2013.godine do kraja ožujka 2018.godine tužitelj ostvario 216 sati prekovremenog rada od čega da mu je 120 sati plaćeno, a 28 sati da je iskorišteno za slobodne dane – sate, te da je ostalo 68 neplaćenih prekovremenih sati. Ističe se da bi bruto plaća za neplaćene prekovremene sate iznosila 3.603,25 Kuna, a po godinama i mjesecima kako je navedeno na stranici 18 i 19 predmetnog vještačenja.
16. U ponovljenom postupku radi utvrđivanja sporne visine potraživanja te uzimanja u obzir okolnosti da je tužitelj dio prekovremenih sati iskoristio kroz institut slobodnih dana sud je na ročištu od 23.10.2023.godine odlučio provesti financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B..
17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. proizlazi da je po ovom predmetu je izrađeno i predano vještvo kolege J. B., a sukladno nalogu suda da vještak izrađuje potpun svoj izračun. Vještak B. je u vještvu uključio i slobodne dane te prebio negativne vrijednosti. Za potrebe navedenih izračuna isti je prije svega prikazao izračun osnovne plaće odnosno satnice. Naveo je da se osnovna plaća računa sukladno Zakonu prema slijedećoj formuli: osnovna plaća = osnovica x koeficijent + dodatak na minuli rad + dodatak za posebne uvjete rada, te je istakao da se navedena dobivena plaća dijeli sa brojem sati u pripadajućem mjesecu kako bi se dobila satnica plaće za svaki pojedini mjesec. U tom smislu vještak ističe da je bruto satnica redovne plaće = osnovna plaća/ redovni fond sati u mjesecu. Vještak B. ujedno ističe da je izračun plaće sa pripadajućim dodacima prikazan u slijedećoj Tablici 1. te da ujedno, nakon izračunate pripadajuće plaće je ista pojedinačno za svaki mjesec podijeljena sa pripadajućim brojem sati te da je tako u navedenoj tablici dobivena satnica redovne plaće za svaki utuženi mjesec. Također vještak B. navodi da su u posljednjoj 11. koloni Tablice 1. dobivene satnice redovne plaće za svaki pojedini mjesec, te da je ista dobivena iz već navedenih formula, a da je u daljnjem izračunu potrebno dobiti izračun vrijednosti prekovremenog rada odnosno neobračunatih sati prekovremenog rada. Navedeno je prikazano u Tablici 2. vještva. Vještak ističe da su se slobodni dani prebijali sa dugovanjem isti mjesec ili najbliži mjesec, te da sam predmet vještva i tužbe nije obračun plaće, a koji da tužitelj nije ni sporio, kao ni plaćanje dodataka već utvrđenje prekovremenih sati pa da predmetni izračun predstavlja izračun temeljem evidencije radnih sati te s pravnom pretpostavkom osnovanosti prebijanja sati sa slobodnim danima te neosnovanosti blagdana kao prekovremenih sati. Zaključno u nalazu i mišljenju vještak I. B. navodi da sukladno novom izračunu tužitelju u razdoblju od ožujka 2013.godine do ožujka 2018.godine nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati koje da je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog mjeseca i to u ukupnom bruto iznosu od 449,78 Eur-a/3.388,90 Kuna kako je prikazano u Tablici 2. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju I. B. podneskom od 21.03.2024.godine (list 320-321 spisa).
18. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka I. B. ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je isti izrađen u skladu sa nalogom ovom suda i sa relevantnom dokumentacijom u spisu, a stranke na isti nisu imale primjedbi budući je tužitelj uredio zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju vještaka B. svojim podneskom od 21.03.2024.godine, a zz tuženika je na ročištu od 10.04.2024.godine izričito istakla da nema primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka I. B..
19. Obzirom da je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka I. B., a kojeg sud smatra jasnim, potpunim i u skladu s dokumentacijom priloženoj spisu te koje je izrađeno u skladu s odredbama čl. 44. st. 1., st. 10 i 12. i 14. KU/13 i čl. 38. st.1. 10., st. 12 i 14. KU/17., te tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a koje se odnose na to što se smatra prekovremenim radom ukoliko je rad službenika i namještenika organiziran u smjeni i turnusu tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti kao osnovan te je odlučeno kao u točki I/ izreci presude.
20. Tužitelju je na dosuđeni iznos od 447,79 Eur-a valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29.stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/05., 41/08., 126/21., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Navedena zakonska zatezna teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa navedenog u Tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka J. B.. Navedene zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Navedena zakonska zatezna kamata na priznati dio glavnice potraživanja od 447,79 Eur-a se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15,126/21), a od 01.01.2023. godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjele na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je tužbeni zahtjeva usvojen osim u dijelu koji se odnosi na navedene zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i traženo u tužbenom zahtjevu odlučeno u točki I/ izreke ove presude.
21. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno kao u točkama I/ i II/ izreke ove presude.
22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici tuženik je istome dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23), a uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eura pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 50 bodova; sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 19.07.2019.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 14.10.2019.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 12.04.2023.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 06.11.2023.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 21.03.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 03.06.2019.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 09.07.2019.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 08.11.2019.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 09.09.2020.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 27.10.2020.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 12.04.2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 23.10.2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 10.04.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25 bodova, a što ukupno iznosi 725 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.450,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 362,50 Eur-a 1.812,50 Eur-a, te što uz trošak vještačenja od 398,17 Eur-a ukupno iznosi 2.210,67 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu, 3. lipnja 2024.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.