1
Poslovni broj 5 Kž-217/2023-7.
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD
Poslovni broj 5 Kž-217/2023-7.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika A. P., II. okrivljenika A. I. i III. okrivljenika K. P., zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju, iz članaka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21. i 114/22. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i žalbi I. okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 1. prosinca 2022., poslovni broj 87 K-370/2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i I. okrivljenika A. P., kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Zadru, presudom od 2. prosinca 2022., poslovni broj 87 K-370/2022., proglasio je krivima I. okrivljenika A. P., II. okrivljenika A. I. i III. okrivljenika K. P., zbog kaznenog djela protiv javnog reda, prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 2. u vezi stavka 1. i u vezi sa člankom 34. KZ/11, pa im je sud na temelju članka 314. stavak 2. u vezi stavka 1. K//11. i u vezi članka 34. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11., izrekao kaznu zatvora u trajanju od po 9 (devet) mjeseci svakom. Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. prema I, II. i III. okrivljeniku izrečena je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenici u roku kušnje od 3 (tri) godine ne pine kakvo novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 69. KZ/11. I. okrivljeniku A. P., izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti i to u ambulantnim uvjetima u Zavodu za javno zdravstvo u Zadru, a koja sukladno čl. 69. st. 3. KZ/11 može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. I. okrivljenik se upozorava da sud može temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11. opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu. Temeljem članka 69. stavak 2. KZ/11., sud će o ovoj sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN – NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22 dalje: ZKP/08), I. okrivljenik A. P., II. okrivljenik A. I. i III. okrivljenik K. P. dužni su naknaditi trošak provedenog postupka u iznosu od 700,00 (sedamsto) kuna/92,90 € (devedeset i dva eura i devedeset centi)1 – svaki, temeljem čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, te troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 i to I. okrivljenik A. P. u iznosu od 5.814,16 kn (pet tisuća osamsto četrnaest kuna i šesnaest lipa)/771,67 € (sedamsto sedamdeset i jedan euro i šezdeset i sedam centi), a II. okrivljenik A. I. i III. okrivljenik K. P. u iznosu od 1.814,16 kn (tisuću osamsto četrnaest kuna i šesnaest lipa)/240,78 € (dvjesto četrdeset eura i sedamdeset i osam centi) svaki, dakle, sveukupno I. okrivljenik A. P. dužan je naknaditi iznos od 6.514,16 kn (šest tisuća petsto četrnaest kuna i šesnaest lipa)/864,58 € (osamsto šezdeset i četiri eura i pedeset i osam centi), a II. okrivljenik A. I. i III. okrivljenik K. P. u iznosu od 2.514,16 kn (dvije tisuće petsto četrnaest kuna i šesnaest lipa)/333,74 € (tristo trideset i tri eura i sedamdeset i četiri centa), sve u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima izreknu bezuvjetne kazne zatvora.
5. Protiv naveden presude žalbu je podnio I. okrivljenik A. P., zbog bine povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da Županijski sud žalbu okrivljenika prihvati, preinači pobijanu presudu i izrekne oslobađajuću presudu, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sudskim vijećem. U žalbi je tražio da I. okrivljenik i njegov branitelj budu obaviješteni o sjednici vijeća u smislu odredbi članka 475. stavak 2. ZKP/08.
6. U odgovoru na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, I. okrivljenik predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
7. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
8. Na zahtjev I. okrivljenika po branitelju, stranke su uredno obaviještene o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, na koju nisu pristupili ni I. okrivljenik ni njegov branitelj, a ni ŽDO Slavonski Brod.
9. Žalbe nisu osnovane.
O žalbi I. okrivljenika A. P.
U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka
10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. I. okrivljenik smatra da je izreka pobijane prvostupanjske presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude u odnosu na njega ali i na ostale suoptuženike jer su osuđeni da su pokušali spriječiti službene osobe u obavljanju službene radnje, a radnja opisana u činjeničnom opisu izreke ne sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. U izreci se opisuje da je radnja utvrđivanja identiteta zbog remećenja javnog reda i mira već bila obavljena, a zatim da je došlo do primjene sile prema policijskim službenicima, pa se ne može raditi o pokušaju sprječavanja već obavljene službene radnje.
11. Ne radi se o rečenoj bitnoj povredi.
12. Kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11. čini tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti.
Radnja počinjenja ovog kaznenog djela uglavnom se sastoji od sprječavanja obavljanja službene radnje, tj. od onemogućavanja ali i otežavanja ovlaštene službene osobe u obavljanju službene radnje.
13. Kada službena osoba, djelatnik policije ovlašteno legitimira I. okrivljenika i traži dokumente a ovaj mu ih predaje i pod utjecajem alkohola govori "pederu, evo ti gledaj, šta hoćeš" unoseći mu se u lice i odguravajući ga, te pozivajući ga na obračun, tj. govoreći mu da baci značku da se potuku su u datim okolnostima doista radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. Dakle, protivno navodima I. okrivljenika rečene radnje čine obilježja navedenog kaznenog djela u pokušaju.
14. Dalje, valja reći da radnja utvrđivanja I. okrivljenikovog identiteta zbog remećenja javnog reda i mira nije bila obavljena, a onda došlo do primjene sile prema policijskim službenicima, zbog čega nije moglo doći ni do pokušaja sprječavanja već obavljene službene radnje, kako to tvrdi I. okrivljenik.
15. Naprotiv u činjeničnom opisu izreke presude se dedicirano navodi: za vrijeme utvrđenja identiteta I. okrivljenik A. P. predao B. P., djelatniku policije vozačku dozvolu i rekao mu "pederu, evo ti gledaj, što hoćeš" unoseći mu se u lice i odguravajući ga te ga pozvao na obračun rekavši da baci značku pa da će se potući. Dakle, radnja legitimiranja nije bila obavljena, pa onda došlo do rečene prisile, nego je do prisile došlo za vrijeme legitimiranja koje je I. okrivljenik na ovaj način zajedno sa II. i III. okrivljenikom pokušao spriječiti.
16. U činjeničnom opisu iste izreke nije opisano subjektivno obilježje kaznenog djela "u namjeri da silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječe službene osobne u obavljanju službene radnje", tvrdi okrivljenik, a što je bitna povreda.
17. Istina je da u činjeničnom opisu izreke pobijane presude nije navedeno "u namjeri da silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječe službene osobe u obavljanju službene radnje". Međutim, rečena namjera proizilazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela, tako da ovaj nedostatak nije rečena bitna povreda odredaba ZKP-a.
18. Povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. I. okrivljenik vidi i u tome da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni jer prvostupanjski sud u točki 18. pobijane presude utvrđuje da je iz iskaza samih okrivljenika nesporno utvrđeno da su svojim postupanjem ostvarili zakonska obilježja navedenog kaznenog djela a onda u točki 25 istog obrazloženja konstatira da okrivljenici u svojim obranama negiraju učin kaznenog djela i ni na koji način se međusobno ne terete.
19. U točki 18 pobijane presude se doista navodi "iz iskaza samih okrivljenika i svih provedenih dokaza nesporno utvrđeno kako su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili zakonska obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11." međutim, to nije u protivnosti sa točkom 25 iste presude u kojoj prvostupanjski sud konstatira da "okrivljenici u svojim obranama negiraju da se događaj zbio na gore opisani način".
20. Naime, u točki 18 prvostupanjski sud na temelju prethodne analize svih dokaza, svakog za sebe i obrana svih okrivljenika kako onih sa rasprave tako i onih iz prethodnog postupka, cijeni ih i u ukupnosti i zaključuje da iz iskaza samih okrivljenika (iskaza takvih kakvi jesu) i svih provedenih dokaza nesporno proizilazi da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili obilježja rečenog kaznenog djela. Dakle, u ovom dijelu razlozi o odlučnim činjenicama nisu potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, kako to tvrdi I. okrivljenik.
21. Dalje, po I. okrivljeniku razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni kada prvostupanjski sud u točki 24 pobijane presude tvrdi da je nesporno utvrđeno da je I. okrivljenik A. P. verbalno napao policijskog službenika B. P. i tijelom se unosio prema njemu, dok u točki 27 naprotiv se tvrdi da je nesporno utvrđeno da je I. okrivljenik A. P. odgurnuo oštećenika B. P. tako da je oštećenik pao i time da mu je nanio ozljedu oguljotine na laktu.
22. Međutim, u točki 27 pobijane presude se to ne tvrdi, nego se tvrdi kako je nesporno utvrđeno da je I. okrivljenik A. P. navedene prigode a kada je policijskom službeniku B. P. predao vozačku dozvolu, obratio se riječima "pederu, evo ti gledaj, što hoćeš", unoseći mu se u lice i odguravajući ga pozvao na obračun rekavši mu da baci značku da će se potući i tijelom se unosio prema njemu.
23. Po I. okrivljeniku postoji i znatna proturječnost između razloga o nastanku ove ozljede policijskog službenika navedeno u točki 27 obrazloženja i samih iskaza policijskih službenika svjedoka B. P. i M. P., te vještaka D. M. na raspravi od 21. listopada 2021. u kojim iskazima nema nikakvog odguravanja policijskog službenika od strane I. okrivljenika, a kamoli da bi odguravanje bilo nesporno utvrđeno kako sud tvrdi u točki 27.
24. Iako se u točki 27 navodi da je I. okrivljenik odgurivao djelatnika policije B. P. a u točki 24 se to ne navodi, oštećenik zbog tog odguravanja nije pao i zadobio oguljotine na laktu, kako to pokušava prikazati I. okrivljenik, nego je rečene oguljotine zadobio nakon što ga je II. okrivljenik udario rukom u glavu a on pao na tlo zajedno sa I. okrivljenikom. Osim toga, ova razlika u navedenim točkama ne čini razloge o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječnim, jer prvostupanjski sud doista utvrđuje, a kako se to navodi u izreci pobijane presude da je I. okrivljenik između ostalog i odgurivao oštećenika ali ovaj nije pao i ozlijedio se zbog tog odguravanja.
25. Prema tome, prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utemeljio upravo na rezultatima i ispravnoj ocjeni dokaza izvedenih na raspravi.
26. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik smatra da prvostupanjski sud slobodnom ocjenom dokaza iskaze policijskih službenika P. i P. ocjenjuje životnim, logičnim, objektivnim i u bitnome suglasnim s ostalim provedenim dokazima, dok obrane okrivljenika ne analizira premda su i one suglasne a nisu mogle biti usuglašene jer su dane u vrijeme dok su I. i II. okrivljenik bili zadržani radi privođenja k istražnom sucu, a djelatnici policije, svjedoci, su mogli svoje iskaze usuglasiti i djelomično neistinito prikazati tijek događaja kako bi prikrili prekoračenje ovlasti policijskog službenika Borisa Pavičića.
27. Protivno gornjim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je nakon svestrane analize provedenih dokaza zaključio da su sva trojica okrivljenika u svemu postupala na način opisan u izreci pobijane presude za koje je zaključke prvostupanjski sud dao uvjerljive razloge utemeljene na rezultatima izvedenih dokaza, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
28. Glede odluke o kazni I. okrivljenik, prvenstveno smatra da nije odgovoran za terećeno kazneno djelo, a onda i navodi da je od inkriminacije proteklo gotovo 9 godina, da je bio bitno smanjeno ubrojiv te da mu je prestrogo izrečen rok provjeravanja od 3 godine a kazna zatvora je trebala biti ublažena, dok s druge strane državni odvjetnik smatra da pobijanom odlukom nisu pravilno odmjerene kazneno pravne sankcije s obzirom na okolnosti koje utječu da ta kazna bude veća ili manja, te su neprimjereno kazne zatvora ublažene ispod zakonskog minimuma. Smatra neprimjerenim izreći istu sankciju svim okrivljenicima, jer je I. okrivljenik pravomoćno osuđen i dao najveći doprinos počinjenu djela, a II. i III. okrivljenik nisu osuđivani.
29. Suprotno tvrdnjama iz žalbi ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljenicima prilikom odmjeravanja kazni - uvjetnih osuda, pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega njihova procjena za koju se zalažu I. okrivljenik i državni odvjetnik nije osnovana.
30. Naime, nije osnovana ni žalba I. okrivljenika ni žalba ODO-a jer je sud prvog stupnja uz primjenu odredbi o zakonskom ublažavanju iz članka 48. stavak 1. KZ/11. i odredbi o granicama ublažavanja iz članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. okrivljenicima za ovakovo kazneno djelo iz članka 314. stavak 2. KZ/11. u svezi članka 34. KZ/11., za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina, izrekao kazne zatvora u trajanju od 9 mjeseci svakom, s tim da im je primjenom članka 56. KZ/11. izrekao uvjetne osude prema kojima se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počine novo kazneno djelo, te I. okrivljeniku A. P. na temelju članka 69. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti i to u ambulantnim uvjetima u Zavodu za javno zdravstvo u Z., a koja sigurnosna mjera sukladno članku 69. stavak 3. KZ/11. može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s tim da se u smislu članka 58. stavak 5. KZ/11. uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko I. okrivljenik bez opravdanog razloga bude kršio ovu sigurnosnu mjeru izrečenu uz uvjetnu osudu.
31. Ovako izrečena kaznena sankcija (uvjetna osuda) okrivljenicima uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti I. okrivljeniku, je potpuno primjerena i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., smatra ovaj sud drugog stupnja. Tako je sud prvog stupnja prilikom odabira i odmjere adekvatne kaznene sankcije I. okrivljeniku pravilno utvrdio olakotne okolnosti u vidu bitno smanjene ubrojivosti, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio raniju osuđivanost zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., II. i III. okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio njihovu raniju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao, tako da okolnosti koje u žalbi zbog odluke o kazni ističe I. okrivljenik (da je od inkriminacije proteklo gotovo 9 godina) i okolnosti koje u žalbi ističe ODO (da se okrivljenici nisu ispričali oštećenicima niti nadoknadili štetu) nemaju to značenje koje im pridaju
i ne dovode niti u najmanjoj mjeri u pitanje ispravnost odluke suda prvog stupnja u pogledu odluke o kazni (uvjetnoj osudi). Istina, I. okrivljenik je ranije osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje a II. i III. okrivljenici nisu osuđivani, međutim, kada se ima u vidu da je konkretno kazneno djelo I. okrivljenik počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, onda ta ranija osuđivanost, prema mišljenju ovog suda drugog stupnja doista nema takav značaj, kakav joj pridaje državni odvjetnik, odnosno da bi ga trebalo strožije kazniti od II. i III. okrivljenika.
32. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih I. okrivljenik i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe I. okrivljenika i državnog odvjetnika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 8. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
