Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-153/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PJ, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i 2. i članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. veljače 2024., broj K-13/2023-74, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kaznena djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1.KZ/11. u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi stavka 1. KZ/11., u trajanju od po 7 (sedam) godina za svako djelo (točke 1. i 2. izreke pobijane presude), pa se optuženi PJ za ta kaznena djela uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) godina, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava provedeno u istražnom zatvoru od 11. siječnja 2023. pa dalje.
II Odbija se žalba optuženog PJ kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Osijeku, optuženi PJ proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv spolne slobode, dva teška kaznena djela protiv spolne slobode silovanjem, iz članka 154. stavka 2 u vezi stavka 1. KZ/11. u vezi članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisano pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, pa je na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11., za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 7 godina, te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. siječnja 2023. pa nadalje.
1.3. Na temelju članka 58. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20. i 80/22.– dalje: ZKP/08.), žrtva OJ s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv ove presude žalbu su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženik.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.2. Optuženi PJ, po branitelju Marinu Novakoviću, odvjetniku u Osijeku, podnio je žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno "postupanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu".
2.3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem branitelja, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.
3. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je, prije sjednice vijeća, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog PJ nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer da se presuda ne može ispitati budući su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni. Po stavu žalitelja, to proturječje proizlazi iz dijela obrazloženja suda prvog stupnja, gdje na stranici 14. navodi kako iz kaznene prijave i iskaza žrtve nije bilo moguće točno vremenski odrediti kada su se inkriminirani događaji dogodili, dok se u izreci presude navodi vremenski period unutar kojeg su se kaznena djela dogodila, a za navedeno proturječje nije dano nikakvo obrazloženje. Iz tih žalbenih navoda sadržajno proizlazi da optuženik smatra da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude.
5.1. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni drugostupanjskog suda, na taj način sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, budući je upravo zbog nemogućnosti točnog određivanja vremena počinjenja kaznenih djela, jer oštećena nije mogla točno navesti datum spornih događaja, u izreci presude navedeno „točno neutvrđenog dana tijekom jeseni ili zime 2022. u večernjim satima“, a koji vremenski okvir proizlazi iz iskaza oštećenice i odgovara periodu kada se oštećena OJ vratila u obiteljsku kuću iz udomiteljske obitelji. Slijedom navedenog, ne postoji proturječje između izreke presude i obrazloženja, pa stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
6. Iako u uvodu žalbe optuženik ističe kako se žali i zbog povrede kaznenog zakona, u daljnjem dijelu žalbe ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, već iz sadržaja žalbe proizlazi kako žalitelj smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, što predstavlja drugu žalbenu osnovu, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. U dijelu žalbe koja se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, optuženik se poziva na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i psihologa, te ističe da unatoč tome što je vještačenjem utvrđeno da oštećena nema sklonost konfabuliranju, te da nije sposobna fabricirati informacije i konstruirati falsificiranu priču na kojoj bi dugo i dosljedno ustrajala, po mišljenju žalitelja, to ne isključuje mogućnost da je oštećenica o inkriminiranim događajima svjesno, svojevoljno i s namjerom teretila svog oca da bi tako inicirala još jedan kazneni postupak protiv njega, a zbog sukoba koji je imala s optuženikom.
7.1. Suprotno navodima žalbe, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je dao jasne, uvjerljive i dostatne razloge zbog čega prihvaća iskaz oštećenice, a koji je osnovano povezao s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra i psihologa, te iskazom svjedokinje PJT, djelatnice Centra za socijalnu skrb, koja je bila upoznata sa situacijom u obitelji i postojećim problemima u njihovim međusobnim odnosima. Također je obrazložio iz kojih razloga ne prihvaća obranu optuženika, te iskaze svjedokinja AJ (majke oštećene) i ĐJ (sestre oštećene), a koji iskazi su suprotni iskazu oštećene OJ, iskazu svjedokinje PJT, te nalazima i mišljenjima vještaka psihijatra i psihologa, a što je sve ispravno i potpuno obrazložio pod točkama 21-28. presude.
7.2. Također, vezano za daljnje navode u žalbi, da oštećenica ni na koji način, za vrijeme kada se vratila kući, nije pomagala niti doprinosila u obitelj, a što u svojim iskazima navode svjedokinje AJ i ĐJ, treba reći kako upravo suprotno proizlazi iz iskaza oštećenice i svjedokinje PJT, koja je izričito navela kako je oštećenica imala određenu imovinu, odnosno ušteđevinu koju je dobila od osiguranja i doma Klasje, te da je to i bio razlog zbog kojeg je bila nagovarana od članova obitelji da se vrati kući.
7.3. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog obrane da se pribavi medicinska dokumentacija ginekološkog pregleda koji je obavljen nad oštećenicom, te da se potom provede medicinsko vještačenje, budući se oštećenica nije mogla decidirano izjasniti o točnom danu spornih događaja, zbog čega je optuženik proglašen krivim za radnje počinjene u vremenskom periodu u jesen ili zimu 2022. godine, a iz spisa niti ne proizlazi da bi oštećenica bila na ginekološkom pregledu neposredno nakon inkriminiranih događaja.
7.4. Obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i analizirao sve provedene dokaze, naveo kojim dokazima vjeruje, a koje ne prihvaća, što je sve detaljno obrazložio, tako da nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Žalbu zbog odluke o kazni podnijeli su državni odvjetnik i optuženik.
8.1. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen preblaga, te da prvostupanjski sud nije prilikom odmjeravanja kazne u dovoljnoj mjeri cijenio ličnost počinitelja (da je osoba niske empatije, bez osjećaja krivnje i sa slabom skrbi o članovima obitelji), što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, te izraženu upornost, bezobzirnost i kriminalnu volju, dok činjenica da je djelo počinjeno prema vlastitoj kćeri predstavlja obilježje djela. Osim toga, optuženik je proglašen krivim po dvije kvalifikatorne osnove, a to je da je djelo počinjeno prema bliskoj osobi koja je posebno ranjiva zbog duševne smetnje.
8.2. Upravo sve navedene okolnosti, a imajući u vidu i utvrđene kazne za svako pojedino kazneno djelo (sedam godina), opravdavaju izricanje veće jedinstvene kazne zatvora, pa je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 godina. Ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo takvom vrstom i mjerom kazne izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, ostvariti specijalna i generalna prevencija kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja počinitelja, a što i je svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. U tu kaznu bilo je potrebno uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem članka 54. KZ/11.
8.3. Obzirom je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog te odluke o kazni, žalbeni navodi optuženika, da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 godina, na koju je optuženik osuđen prestroga, te da se istom neće postići specijalna i generalna prevencija, nisu osnovani.
9. Slijedom navedenog, a kako drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje onih povreda kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
