Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-77/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog UU zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2024., broj: Kv- I-Us-183/2023. (Kv-I-Us-146/2022.), u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog UU kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom rješenjem na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/22. – dalje: ZKP/08-I) odbačen je zahtjev osuđenog UU za preinačenje bez obnove kaznenog postupka presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kv-Us-99/2012., od 17. listopada 2012. i presude Općinskog suda u Zlataru, broj: K-212/2012, od 6. lipnja 2013.

2. Protiv tog rješenja žalbu i dopunu žalbe podnio je osuđenik osobno, iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da sud preinači donesenu presudu i primijeni članak 60. stavak 2. točka c) KZ/97. koji je bio na snazi kada su kaznena djela počinjena jer je blaži u odnosu na KZ/11. koji je primijenjen, te da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju 15 godina.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. , 80/22. i 36/24.–dalje: ZKP/08-II) prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud je s pravom odbacio zahtjev osuđenog UU za preinačenjem bez obnove kaznenog postupka presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kv-Us-99/2012., od 17. listopada 2012. i presude Općinskog suda u Zlataru, broj: K-212/2012., od 6. lipnja 2013., jer je o objedinjenju tih presuda već odlučeno presudom Županijskog suda u Zagrebu Kv-I-146/2022., koja je u odluci o kazni preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj: I Kž- Us-8/2023., što je valjano i dostatno obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. - I i II, koju tek uvodno ističe osuđenik, ne obrazlažući je, no na koju drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. u vezi s člankom 495. ZKP/08. – II.

5.1. Osuđeni UU podnoseći novi zahtjev za objedinjenje kazni predlaže donošenje drugačije odluke o kazni u odnosu na presude, koje su kako je to utvrdio i prvostupanjski sud već preinačene u odluci kazni te je osuđeniku presudom izrečena nova jedinstvena kazna zatvora. Međutim, takvu je odluku osuđenik mogao pobijati redovnim pravnim lijekom – žalbom ili izvanrednim pravnim lijekovima – zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ili zatražiti preinačenje u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavak 1. stavak 2., 3. i 4. ZKP/08., ako dakako postoje razlozi za to.

5.2. Stoga je prvostupanjski sud s pravom istaknuo da u povodu zahtjeva za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. - II nije mogao utvrđivati je li primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti. No, neovisno o tome ukazuje se osuđenom UU na odredbu članka 60. stavak 2. točka d) KZ/97., kojom je propisano da ako je za dva ili više kaznenih djela počinjenih u stjecaju za koja je propisana kazna zatvora deset godina ili više, sud utvrdio kazne zatvora, može se izreći jedinstvena kazna zatvora koja ne smije dosegnuti zbroj pojedinačnih kazni zatvora niti biti veća od dvadeset godina. Imajući u vidu da je ta odredba na snazi od 1. listopada 2006., te da su osuđenom UU neke kazne zatvora izrečene po KZ/97. uključujući tu izmjenu ("Narodne novine" 71/06., Zakon o izmjena i dopunama Kaznenog zakona, članak 8.) a neke i prije izmjene, te da je dvjema presudama osuđen zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora deset godina ili više (kazneno djelo iz članka 218. stavak 1. KZ/97. i kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. i 3. KZ/97.) to nije bilo zapreke da se osuđeniku izrekne kazna zatvora u skladu s člankom 60. stavak 2. točka d) KZ/97., dakle kazna zatvora dulja od 15 godina, kako je i postupljeno u konkretnom slučaju, iako su se doduše i prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno pozvali na odredbu članka 51.

Kaznenog zakona iz 2011. godine.

8. Slijedom navedenoga, s obzirom na to da žalbom osuđenog UU nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove odluke.

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Marijan Bitanga