REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4157/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza AGROKOR d.d., [adresa], OIB 26461279054, kojeg zastupa izvanredni povjerenik UA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA dr. IVAN BARBOT POPOVAČA, Popovača, Jelengradska 1, OIB 76024026802, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1744/2019 od 15. studenog 2023., 29. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1744/2019 od 15. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je rješenjem od 15. studenog 2023. nastavio postupak koji je u odnosu na tužitelja Stečajnu masa iza AGROKOR d.d. bio prekinut po sili zakona jer je tužitelj brisanjem iz sudskog registra prestao postojati, što je pozivom na odredbu članka 212. stavka 1. točke 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) bilo utvrđeno pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2022. (točka I. izreke) te je odbio tuženikove prijedloge od 12. rujna 2023. i od 14. studenoga 2023. za istodobnu obustavu ovog postupka, kao neosnovane.
2. U obrazloženju rješenja kojim se određuje nastavak postupka navodi se da su ispunjene pretpostavke iz članka 215. stavka 1. ZPP-a, jer je rješenjem od 6. rujna 2023. sud po službenoj dužnosti pozvao tužiteljevog stečajnog upravitelja na preuzimanje postupka, pa je postupak, s obzirom da je tužitelj, AGROKOR d.d. Zagreb u stečaju prestao postojati brisanjem iz sudskog registra, valjalo nastaviti u odnosu na Stečajnu masu iza AGROKOR d.d. Zagreb.
Prvostupanjski sud je ocijenio da tuženikovi prijedlozi za istovremenu obustavu ovog postupka nisu osnovani, budući da je, prema odredbi članka 119. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje: ZIDZPP), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. (članak 121. ZIDZPP-a), mjerodavna odredba članka 44. ZIDZPP-a (kojom je u članku 215.b ZPP-a iza stavka 1. dodan novi stavak 2. koji glasi: „Postupak koji je prekinut zbog razloga navedenog u članku 212. točka 4. tog Zakona sud će nastaviti i istodobno obustaviti ako pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka.“). U konkretnom slučaju, deklaratorno rješenje kojim se utvrđuje prekid postupka zbog razloga iz članka 212. točke 4. ZPP-a doneseno je 8. prosinca 2022., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku i postalo je pravomoćno 10. lipnja 2023., pa je rok od tri mjeseca iz članka 215.b stavka 2. ZPP/19 počeo teći 10. lipnja 2023. i istekao 11. rujna 2023., a sud je prije isteka tog roka rješenjem od 6. rujna 2023. po službenoj dužnosti pozvao tužiteljevog stečajnog upravitelja preuzeti postupak.
3. Protiv rješenja kojim se određuje nastavak postupka i kojim se odbijaju tuženikovi prijedlozi za obustavu postupka žalbu je podnio tuženik zbog povrede odnosno pogrešne primjene pravila postupka, smatrajući da je trebalo primijeniti odredbu članka 215.b stavka 2. ZPP-a kao lex posterior i kao i specijalnu odredbu kojom se izričito uređuje pravna situacija iz članka 212. točke 4. ZPP-a lex posterior, a ne stavak 1. tog članka koji je stariji i općenit da postupak nije nastavljen u roku tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio i odredbe Zakona o parničnom postupku o utvrđivanju pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka jer se od trenutka donošenja rješenja o prekidu 8. prosinca 2022. tužitelju, koji više nije postojao niti je imao pravnog sljednika, nije mogla vršiti dostava. To znači da je rješenje o prekidu postalo pravomoćno istekom roka tuženiku za žalbu protiv tog rješenja, dakle 21. prosinca 2022. Ističe i da pobijano rješenje treba ukinuti kako bi se ponovno ispitala osnovanost tuženikovog prijedloga za nastavak i istovremenu obustavu predmetnog postupka.
Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da sud odredi da se postupak nastavlja i istovremeno obustavlja, odnosno podredno, ukinuti ga i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko rješenje pravilno i osnovano na zakonu.
7. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZPP-a postupak koji je prekinut iz, između ostalih, razloga navedenom u članku 212. točki 4. ZPP-a, kao u konkretnom slučaju, nastavit će se kad stečajni upravitelj ili pravni sljednici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno navodi da prema ovoj odredbi protivna strana ima mogućnost, ali ne i dužnost predložiti sudu pozvati stečajnog upravitelja ili pravnog sljednika pravne osobe na preuzimanje postupka, da se u konkretnom slučaju, primjenjuje odredba članka 8. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17; dalje: ZPIU) prema kojoj se, ako tim Zakonom nije drugačije određeno, u postupku izvanredne uprave na odgovarajući način primjenjuju postupovna pravila iz posebnog zakona koji uređuje stečaj, te da je u nedostatku posebnih odredaba u Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima, izvanredni povjerenik dužan i nakon završetka postupka izvanredne uprave dužan zastupati stečajnu masu iza tužitelja AGROKOR d.d. koji je brisanjem iz sudskog registra izgubio svojstvo pravne osobe. Stoga se odredba članka 134.a ZPP/22 koja govori o dostavi stečajnom upravitelju na odgovarajući način primjenjuje na izvanrednog povjerenika, kao na osobu koja i nakon zaključenja postupka izvanredne uprave zastupa tužitelja AGROKOR d.d. po samom zakonu.
S obzirom da stečajni upravitelj nije preuzeo postupak, a protivna strana to nije predložila, sud je na preuzimanje postupka, po službenoj dužnosti, pozvao tužiteljevog izvanrednog povjerenika.
8. Prema odredbi članka 119. stavka 1. ZIDZPP-a, postupke u kojima, u trenutku stupanja na snagu tog Zakona, postoji pravomoćno rješenje o prekidu zbog razloga navedenog u članku 212. točki 4. ZPP-a, sud može nastaviti i istodobno obustaviti postupak ako pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu tog Zakona.
Iz ove odredbe vidljivo je da, čak i u slučaju kad su ispunjene sve pretpostavke iz članka 119. stavka 1. ZIDZPP-a, sud nije dužan donijeti odluku kojom nastavlja i istodobno obustavlja postupak, nego samo ima mogućnost to učiniti.
Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je rješenje o prekidu doneseno 8. prosinca 2022. te da je postalo pravomoćno 10. lipnja 2023., što znači da u trenutku stupanja na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (1. rujna 2019.) nije postojalo pravomoćno rješenje o prekidu zbog razloga navedenog u članku 212. točki 4. ZPP-a.
9. Neosnovano žalitelj tvrdi da se od trenutka donošenja rješenja o prekidu 8. prosinca 2022., tužitelju, koji više nije postojao niti je imao pravnog sljednika, nije mogla vršiti dostava, jer činjenica da je tužitelj prestao postojati ne znači da se parnični postupak u kojem je stečajni dužnik stranka i koji je u prekidu ex lege ne može nastaviti.
Parnični postupak je kontradiktorni postupak. Stoga tuženik neosnovano smatra i da činjenica što zakonom nije regulirano pitanje dostave pravnoj osobi koja je brisana iz sudskog registra, čime je prestala postojati, znači da dostavu određenog rješenja, konkretno rješenja od 8. prosinca 2022., treba dostaviti samo jednoj osobi, tuženiku.
Naime, i nakon zaključenja stečajnog postupka nad dužnikom i nakon njegovog brisanja iz sudskog registra, u ime i za račun stečajne mase mogu se voditi sporovi (članak 289. stavak 4. SZ-a), a stečajnu masu dužan je zastupati stečajni upravitelj u ovom slučaju izvanredni povjerenik (članak 89. stavak 1. točka 15. SZ-a). Na stečajnu masu se, iako nije pravna osoba, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Stečajnog zakona o stečajnom dužniku i njegovim tijelima i ona može biti nositelj prava vlasništva i drugih prava. Stečajna masa nije ni pravni sljednik stranke brisane iz sudskog registra, ali se u ime i za račun stečajne mase mogu voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi pa sukladno tome ona može biti stranka u postupku (članak 77. stavak 3. ZPP-a) i priznat joj je procesnopravni subjektivitet, odnosno pravo da se pred sudom pojavi kao subjekt odnosno stranka (ius standi in judicio, u smislu odredaba članka 133. stavka 1., članka 289. stavka 4. i članka 437. stavka 3. SZ-a). Stečajna masa to pravo ima neovisno o činjenici je li upisana u sudski registar, jer su i upis i brisanje stečajne mase iz sudskog registra deklaratornog, a ne konstitutivnog karaktera (upisom u sudski registar stečajna masa ne stječe pravnu osobnost pa je brisanjem ne može ni izgubiti). Stečajna masa se upisuje u sudski registar prema odredbama članka 133. stavka 2., članka 289. stavka 5. i članka 437. stavka 2. SZ-a.
Stoga, u konkretnom slučaju, nakon što je brisan iz sudskog registra, tužitelj ne može više biti stranka u postupku, ali to može biti njegova stečajna masa u ime i za račun koje bi se parnica može nastaviti.
10. Kako tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje bitne činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio pravilnom primjenom odredbe članaka 134.a, 215. stavka 1. ZPP-a i članka 215.b stavka 2. ZPP/19, iz kojih je pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za nastavak i istodobnu obustavu ovog postupka, temeljem čega je tuženikove prijedloge za obustavu postupka odbio kao neosnovane, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno.
Zagreb, 29. svibnja 2024.
Sudac
Marina Veljak
