REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-563/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1072/2020-2 od 21. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-118/19 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1072/2020- 2 od 21. studenoga 2022. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplatiti s osnove naknade neimovinske štete iznos od 46.180,00 kn za tuđu pomoć i njegu iznos od 6.300,00 kn, za troškove liječenja 625,00 kn i troškove u vezi s liječenjem 1.600,00 kn, za uništenu odjeću iznos od 1.000,00 kn i mobitel iznos od 1.500,00 kn, te za izgubljenu zaradu iznos od 22.710,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka u iznosu do 40.587,50 kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Uvažava se djelomično žalba tuženika te se u dijelu izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos preko 37.000,00 kn/4.910,74 EUR1 tj. za iznos od 9.180,00 kn/1.218,39 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 11. prosinca 2017. godine do isplate ukida presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj Pn-118/19 od 23. listopada 2020. godine.

II. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i u preostalom dosuđujućem dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Uvažava se žalba tužitelja te se u dijelu izreke kojim je odlučeno o naknadi štete za izgubljenu zaradu preinačava prvostupanjska presuda i sudi:

Dužan je tuženik, pored iznosa od 22.710,00 kn/3.014,16 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2017. godine, isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 34.290,00 kn/4.551,06 EUR² sa kamatama od 11. prosinca 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%.

IV. Uvažavaju se djelomično žalbe tužitelja i tuženika, te se preinačava odluka o parničnom trošku i sudi:

Nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 53.984,30 kn/7.164,94 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 23. listopada 2020. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%.“.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 1394/2023 od 19. prosinca 2023. dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li je za suodgovornost suputnika zbog pristanka na vožnju sa alkoholiziranim vozačem dovoljno da je sa takvim vozačem konzumirao alkohol, odnosno da je na drugi način saznao da je vozač konzumirao alkohol, bez obzira na to da li vozač pokazuje stanje alkoholiziranosti?

Može li se stvarna šteta koju oštećeni trpi zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade zbog nesposobnosti za rad, iznositi više od onog iznosa kojeg svaka osoba može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima uz umanjenje za materijalne troškove rada i podmirenje dužnih obveza na ime poreza doprinosa i drugih davanja koja se obvezno izdvajaju iz neplaćenih naknada za rad?

Je li pred drugostupanjskih sudom počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st.1. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude, a podredno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete proizašle iz prometne nezgode od 23. prosinca 2015. u kojoj je tužitelj kao suputnik u vozilu, kojim je upravljao ĐV, zadobio tjelesne povrede.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije u ovom stupnju postupka sporno je, je li tužitelj doprinio nastanku štete zbog okolnosti jer je pristao na vožnju s vozačem automobila ĐV, iako ovaj nije imao položen vozački ispit i jer je bio pod utjecajem alkohola, način utvrđivanja iznosa stvarne štete za izgubljenu zaradu te pitanje počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja.

10. Prvostupanjski sud odbija prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štete s obrazloženjem da tužitelj nije znao niti mogao znati da ĐV nema položen vozački ispit, budući da ga je poznavao samo iz viđenja, a po mjestu ga je viđao da upravlja motornim vozilima te da nije znao niti mogao znati da je ĐV pod utjecajem alkohola, obzirom da je s njim u društvu u lokalu proveo samo vrlo kratko vrijeme, kroz koje je ovaj naručio samo jedno pivo koje do trenutka kad su napustili lokal nije bio do kraja popio te da mu nije djelovao alkoholizirano. Ujedno iznosi shvaćanje da se vozač ĐV ne može smatrati neovlaštenim vozačem, jer mu je upravljanje vozilom povjerio savjesni posredni posjednik.

11. Prihvaćajući utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda da tužitelj nije doprinio nastanku štete, drugostupanjski sud djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje presudu suda prvog stupnja u bitnom navodeći:

- da žalbeni navod da bi ĐV bio neovlašteni vozač tuženik ističe tek u žalbi, što u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno;

- da nije pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da bi od zahtijevane štete zbog gubitka zarade radom na sječi šume trebalo odbiti iznos možebitne zarade koju je tužitelj mogao ostvariti bojanjem (krečenjem) jer je te poslove tužitelj mogao ostvarivati i pored rada u šumi, obzirom da jedan drugog ne isključuju, te da bi od iznosa te zarade trebalo odbiti mjesečne iznose doprinosa, poreza i prireza.

12. Prema odredbi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu, kako je to propisano čl. 1106. ZOO-a.

13. U situaciji kada je tužitelj nesporno bio u društvu osobe koja je konzumirala alkohol i s kojom je nakon što je vidio da je ista konzumirala alkohol pristao na vožnju time je pristao na rizik i štetne posljedice koje iz toga mogu proizići. U svezi s tim ovaj sud je u brojnim odlukama (primjerice u odlukama broj Rev 1054/2014, Rev-1295/2008, Rev- 420/2009, Rev-13/2006, Rev-1348/1995 i dr.) izrazio pravno shvaćanje prema kojemu suodgovornost oštećenog suputnika postoji bez obzira pokazuje li vozač stanje alkoholiziranosti, već je dovoljno da je oštećeni zajedno sa vozačem konzumirao alkohol ili na drugi način saznao da je vozač konzumirao alkohol. Stoga je u konkretnom slučaju odlučna upravo činjenica da je tužitelj bio nazočan kada je vozač konzumirao alkohol, a to što tužitelju vozač nije djelovao alkoholizirano ne otklanja tužiteljevo saznanje da je vozač pio alkohol i da vožnja s takvim vozačem predstavlja rizik na koji je tužitelj svojevoljno pristao. Stoga je u takvoj činjeničnoj situaciji pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije suodgovoran za nastanak štete.

14. To je ujedno i odgovor na prvo postavljeno pitanje.

15. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete za izgubljenu zaradu koja se sastoji od zarade koju je ostvarivao radeći „na crno“.

16. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st. 1.). Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

17. U odlukama ovog suda broj Rev 890/2022-2 od 24. listopada 2023., Rev-x 139/2016-2 od 2. rujna 2020., Rev-x 939/2014-2 od 11. ožujka 2020., Revr 731/2009- 2 od 11. ožujka 2010., Rev 92/2007-2 od 14. siječnja 2009., izraženo je slijedeće shvaćanje:

„Kada oštećeni trpi štetu zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade zbog trajne nesposobnosti za rad ta šteta ne može iznositi više od onog iznosa koji svaka osoba koja može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima podmirujući sve obveze na ime poreza, doprinosa i ostalih davanja koja se obvezno izdvajaju iz isplaćenih naknada za rad.

Stoga prema ocjeni ovog suda, ne može i ne smije biti razlike između onih koji gube zaradu koju su ostvarili podmirujući sve obveze i onih koji zaradu ostvaruju "na crno" pa eventualno trpe štetu u visini koja ne uzima u obzir sva davanja koja bi trebala biti plaćena i iz tako ostvarene zarade. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda u izgubljenu zaradu tužitelju koji je radio "na crno" ne uračunava se dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa.“.

18. O drugom postavljenom materijalnopravnom pitanju revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje u sjednici Građanskog odjela od 15. prosinca 2008. a prema tom shvaćanju u izgubljenu zaradu ne uračunava se dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa, a to je i odgovor na drugo postavljeno pitanje.

19. U odnosu na treće postavljeno postupovnopravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija potrebno je napomenuti da je odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a navedeno da u obrazloženju svoje presude drugostupanjski sud treba ocijeniti sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Ovaj sud je u nizu svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da ukoliko je od strane drugostupanjskog suda izostala ocjena žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja da se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a (primjerice odluke broj Rev 779/2021-2 od 21. rujna 2021., Rev 819/2020-3 od 26. siječnja 2021. i broj Rev-x 588/2018 od 19. svibnja 2020.).

20. Tuženik u reviziji pravilno ukazuje da je drugostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije odgovorio na žalbeni navod tuženika da bi, u smislu odredbe članka 25. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), ĐV bio neovlašteni vozač. Naime, drugostupanjski sud za ovaj žalbeni navod tuženika pogrešno navodi da je istaknut tek u žalbi, a što da nije dopušteno u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a, iako je tuženik prigovor vožnje tužitelja s neovlaštenim vozačem istakao tijekom prvostupanjskog postupka i o čemu se prvostupanjski sud očitovao u svojoj odluci.

21. Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a jer drugostupanjska odluka ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja, odnosno drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene razloge i navode tuženika koji su od odlučnog značaja za odluku o zahtjevu, a što je od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude.

22. Obzirom da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a i da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno pravnim shvaćanjima ovog suda u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

23. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina