REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-346/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja I. P., OIB: ..., iz K., ..., drugotužiteljice L. P., OIB: ..., iz K., ..., trećetužiteljice K. A., OIB: ..., iz P., ..., četvrtotužiteljice S. P., OIB: ..., iz K., ... i petotužiteljice A. P., OIB: ..., iz K., ..., svi zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u Đ., protiv tuženice A. B. d.d., OIB: ..., Z., ..., koju zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. iz Z., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3495/2022-2 od 15. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-282/2021- 22 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3.4. Ugovora o kreditu br. 5140030245-61000052891/2005 sklopljenog dana 28. veljače 2005. godine između prednika tužitelja A. P. i prednika tuženika S. d.d. O., solemniziranog dana 07. ožujka 2005. godine od strane javnog bilježnika J. A. iz Đ. pod brojem OU-123/05, koji glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju S. d.d. O. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća“, te ista odredba ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., ..., Z., OIB: ..., da I. tužitelju I. P. iz K., ..., OIB: ..., II. tužitelju L. P. iz K., ..., OIB: ..., III. tužitelju K. A. iz P., ..., OIB: ..., IV. tužitelju S. P. iz K., ..., OIB: ..., V. tužitelju A. P. iz K., ..., OIB: ... isplati iznos od 28.089,45 kn na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 1. svibnja 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 15 dana i to na:

- iznos od 11,27 kn počev od 01.05.2009.g. pa do isplate

- iznos od 9,99 kn počev od 01.06.2009.g. pa do isplate

- iznos od 14,54 kn počev od 01.03.2010.g. pa do isplate

- iznos od 20,93 kn počev od 01.04.2010.g. pa do isplate

- iznos od 54,76 kn počev od 01.05.2010.g. pa do isplate

- iznos od 46,31 kn počev od 01.06.2010.g. pa do isplate

- iznos od 62,82 kn počev od 01.07.2010.g. pa do isplate

- iznos od 183,01 kn počev od 01.08.2010.g. pa do isplate

- iznos od 153,53 kn počev od 01.09.2010.g. pa do isplate

- iznos od 249,56 kn počev od 01.10.2010.g. pa do isplate

- iznos od 204,83 kn počev od 01.11.2010.g. pa do isplate

- iznos od 165,14 kn počev od 01.12.2010.g. pa do isplate

- iznos od 287,41 kn počev od 01.01.2011.g. pa do isplate

- iznos od 361,31 kn počev od 01.02.2011.g. pa do isplate

- iznos od 309,01 kn počev od 01.03.2011.g. pa do isplate

- iznos od 325,44 kn počev od 01.04.2011.g. pa do isplate

- iznos od 290,52 kn počev od 01.05.2011.g. pa do isplate

- iznos od 302,80 kn počev od 01.06.2011.g. pa do isplate

- iznos od 425,34 kn počev od 01.07.2011.g. pa do isplate

- iznos od 446,96 kn počev od 01.08.2011.g. pa do isplate

- iznos od 588,44 kn počev od 01.09.2011.g. pa do isplate

- iznos od 546,88 kn počev od 01.10.2011.g. pa do isplate

- iznos od 460,91 kn počev od 01.11.2011.g. pa do isplate

- iznos od 461,19 kn počev od 01.12.2011.g. pa do isplate

- iznos od 455,76 kn počev od 01.01.2012.g. pa do isplate

- iznos od 486,29 kn počev od 01.02.2012.g. pa do isplate

- iznos od 516,62 kn počev od 01.03.2012.g. pa do isplate

- iznos od 522,44 kn počev od 01.04.2012.g. pa do isplate

- iznos od 502,82 kn počev od 01.05.2012.g. pa do isplate

- iznos od 511,29 kn počev od 01.06.2012.g. pa do isplate

- iznos od 522,63 kn počev od 01.07.2012.g. pa do isplate

- iznos od 515,44 kn počev od 01.08.2012.g. pa do isplate

- iznos od 513,59 kn počev od 01.09.2012.g. pa do isplate

- iznos od 503,14 kn počev od 01.10.2012.g. pa do isplate

- iznos od 487,19 kn počev od 01.11.2012.g. pa do isplate

- iznos od 509,51 kn počev od 01.12.2012.g. pa do isplate

- iznos od 523,01 kn počev od 01.01.2013.g. pa do isplate

- iznos od 519,04 kn počev od 01.02.2013.g. pa do isplate

- iznos od 480,52 kn počev od 01.03.2013.g. pa do isplate

- iznos od 512,73 kn počev od 01.04.2013.g. pa do isplate

- iznos od 520,03 kn počev od 01.05.2013.g. pa do isplate

- iznos od 508,01 kn počev od 01.06.2013.g. pa do isplate

- iznos od 472,50 kn počev od 01.07.2013.g. pa do isplate

- iznos od 455,49 kn počev od 01.08.2013.g. pa do isplate

- iznos od 472,88 kn počev od 01.09.2013.g. pa do isplate

- iznos od 490,53 kn počev od 01.10.2013.g. pa do isplate

- iznos od 524,95 kn počev od 01.11.2013.g. pa do isplate

- iznos od 506,45 kn počev od 01.12.2013.g. pa do isplate

- iznos od 519,94 kn počev od 01.01.2014.g. pa do isplate

- iznos od 524,99 kn počev od 01.02.2014.g. pa do isplate

- iznos od 520,87 kn počev od 01.03.2014.g. pa do isplate

- iznos od 533,48 kn počev od 01.04.2014.g. pa do isplate

- iznos od 527,51 kn počev od 01.05.2014.g. pa do isplate

- iznos od 512,85 kn počev od 01.06.2014.g. pa do isplate

- iznos od 510,27 kn počev od 01.07.2014.g. pa do isplate

- iznos od 510,42 kn počev od 01.08.2014.g. pa do isplate

- iznos od 527,58 kn počev od 01.09.2014.g. pa do isplate

- iznos od 547,66 kn počev od 01.10.2014.g. pa do isplate

- iznos od 543,54 kn počev od 01.11.2014.g. pa do isplate

- iznos od 552,35 kn počev od 01.12.2014.g. pa do isplate

- iznos od 567,54 kn počev od 01.01.2015.g. pa do isplate

- iznos od 559,84 kn počev od 01.02.2015.g. pa do isplate

- iznos od 902,37 kn počev od 01.03.2015.g. pa do isplate

- iznos od 850,73 kn počev od 01.04.2015.g. pa do isplate

- iznos od 861,77 kn počev od 01.05.2015.g. pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.680,90 kn sa zateznim kamatama počev od dana 14. srpnja 2022. godine po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, a sve to u roku 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troška u daljnjem iznosu od 1.625,00 kn, odbija kao neosnovan."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-282/2021-22 od 14. srpnja 2022. pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.680,90 kn/1.417,60 eura1 sa zateznim kamatama i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

II. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana, preinačuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-282/2021-22 od 14. srpnja 2022. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 82,95 eura/625,00 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 82,95 eura/625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak žalbe u iznosu od 34,01 eura/256,25 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2216/2023-2 od 5. srpnja 2023. dopustio reviziju tuženici protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3495/2022-2 od 15. veljače 2023. radi pravnih pitanja:

"1. Može li sud primjenom čl. 502.c ZPP-a zauzeti pravno utvrđenje da je S. d.d., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača nepoštenom praksom ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje valutne klauzule u CHF, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, iako S. nije sudjelovala kao stranka u postupcima povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (presude VTS-a poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17)?

2. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

3. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

4. Nalažu li pravila stjecanja bez osnove da sud treba u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pri provođenju financijskog vještačenja kod izračuna preplate po ništetnim odredbama uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku u preplati nastalu primjenom izračuna anuiteta po tečaju nižem od početnog?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) samo u odnosu na prvo i drugo pitanje radi kojih je dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude kako bi se u ponovljenom postupku proveli dokazni prijedlozi tuženice radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja te pravilne primjene materijalnog prava. Tuženica je zatražila trošak revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev pravnih sljednika ranije tužiteljice A. P. kao potrošača za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu vezanih za valutnu klauzulu te isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenog iznosa anuiteta temeljem utvrđene ništetne odredbe.

9. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem radi visine preplate saslušao je prvotužitelja i svjedoka A. K. djelatnicu tuženika, odbio je saslušati u svojstvu svjedoka javnog bilježnika J. A. na okolnost razumijevanja ugovora, dok je tuženica odustala od prijedloga za saslušanjem svjedoka L. R. i H. S. Obrazlažući razloge na temelju kojih je tužbeni zahtjev prihvatio prvostupanjski sud ukazuje i na sadržaj pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u kolektivnom sporu P. poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja se odnosi na tuženicu, budući joj je (tada pod nazivom H.-A.-A.-B.) pripojena S. d.d.

10. Drugostupanjski sud je prihvatio navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda te je u bitnom naveo da su predmetne odredbe ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način, kao i one koje su u pravomoćnim odlukama za zaštitu kolektivnih interesa utvrđene ništetnim, pa da prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe nije bio dužan provoditi predložene dokaze, a posebno ne saslušanje javnog bilježnika jer javni bilježnik niti nije mogao objasniti prednici tužitelja kao korisnici kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF budući isti nisu bili sadržani u ugovoru kojeg je solemnizirao.

11. Podnoseći reviziju u odnosu na prvo dopušteno pitanje tuženica problematizira svoju vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u konkretnom predmetu jer je sporni ugovor kao trgovac sklopio S. d.d., a koja nije bila obuhvaćena kao tuženik u naprijed navedenim kolektivnim sporovima.

12. U činjenično i pravno podudarnom predmetu ovoga suda broj Rev 1135/2023-2 od 3. siječnja 2024. na istovjetno pravno pitanje je odgovoreno:

"26. Nižestupanjski sudovi su istovjetne tvrdnje tuženika iznošene tijekom postupka koji je prethodio reviziji otklonili uz obrazloženje da iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. S. d.d. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv H. A.-A.-B.) pa da se presude donesene u kolektivnim sporovima protiv H. A.-A.-B. odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila S. d.d.

27. Prema odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 118/03 – dalje: ZTD) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.

28. Sukladno citiranoj odredbi, pravilno je zaključivanje nižestupanjskih sudova da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv H. A.-A.-B., kao preuzimatelja S. d.d., odnose i na odnose nastale između potrošača i S. d.d. To je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje."

13. Slijedom izloženog, proizlazi da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede prvog pitanja zbog kojeg je podnesena revizija podudarno shvaćanju ovoga suda.

14. U reviziji tuženica drugim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbe čl. 502.c ZPP te smatra da je odbijanjem dokaznih prijedloga povrijeđeno njezino pravo na procesnu ravnopravnost.

15. U odluci ovog suda broj Rev 278/2024-2 od 20. veljače 2024. u činjenično i pravno podudarnom predmetu u odnosu na istovjetno pitanje navedeno je: "14.1. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je kako se u pojedinačnim parnicama tužitelji mogu pozivati na pravno utvrđenje iz postupka kolektivne zaštite.

14.2. U kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača saslušani su potrošači kako bi se ispitalo jesu li osporene ugovorne odredbe mogle biti razumljive prosječnom potrošaču i je li se, s obzirom na to, moglo o njima pojedinačno pregovarati i tako utjecati na njihov sadržaj. U tom su postupku, odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem zaposlenika banaka na okolnost obavijesti koje su davali potrošačima u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu.

14.3. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno je pravno shvaćanje prema kojem ''za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog, pojedinačnog interesa.'' ''Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće…''.

14.4. Prema navedenom, predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega i nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka."

16. Shvaćanje je ovoga suda da se u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. Stoga je prema shvaćanju ovoga suda tuženica mogla tvrditi te joj je sud morao omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranom ili standardnom ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijestio spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji, koja u ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023.).

16.1. Naprijed navedeno pravno shvaćanje podudarno je je shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci toga suda broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

17. Stoga odgovor na postavljeno pitanje u bitnom glasi: "Nema mjesta izravnoj primjeni čl. 502.c ZPP u pojedinačnim sudskim postupcima bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora.".

18. U tom smislu je i u odluci ovoga suda broj Rev 540/2023-2 od 25. listopada 2023. na ovopredmetno drugo pitanje odgovoreno:

"Utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je sklapanju spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje."

19. Međutim, u ovom predmetu bitno je naglasiti da tuženica tijekom postupka koji je prethodio reviziji nije predložila saslušanje svjedoka - djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odlukama, niti u reviziji tvrdi suprotno. Stoga, pukom tvrdnjom tuženice da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo te da su prednici tužitelja protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi, nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, po ocjeni ovoga suda u takvoj situaciji nije povrijeđeno načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. To u okolnostima konkretnog slučaja svakako nije prijedlog tuženice za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemizirao ugovor o kreditu.

20. Stoga, iako nižestupanjske odluke polaze od pogrešnog zaključka da utvrđenja iz odluke u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača predstavljaju neoborivu presumpciju, a jer tuženica nije predložila odgovarajući dokaz (vidi toč. 17.) da je u sklapanju spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje (suprotno ne tvrdi niti u reviziji), to je reviziju tuženice valjalo odbiti i na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.