REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1197/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G., OIB … , B., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo - Građansko upravni odjel u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-521/2019-2 od 26. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-498/2017-83 od 28. svibnja 2019., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati bruto iznos od 80.071,95 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 85.736,70 kn sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2019. do isplate (toč. I.), odbijeni su zahtjevi tužitelja za isplatu iznosa od 38.832,36 kn (toč. II.) i za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđeni iznos od 80.071,95 kn te zahtjev za tijekom zateznih kamata za pojedine utužene mjesečne iznose prije dospijeća tih mjesečnih iznosa (toč. III.).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 3490/2020-2 od 16. lipnja 2021., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"U slučaju da se tužitelj prisilno naplatio u ovršnom postupku temeljem pravomoćne i ovršne presude, a koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta i vraćena na ponovno suđenje je li se u ponovljenom postupku odbija njegov kondemnatorni zahtjev, te se o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje u parnici zbog povrata stjecanja s osnovom koja je kasnije otpala?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, neradnim danima i blagdanima u razdoblju od kolovoza 2006. do srpnja 2009.
9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je gubi li tužitelju pravo na kondemnatornu pravnu zaštitu u ovom postupku koji je ponovljen nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revr 1700/2016 od 1. veljače 2017. ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-909/2015 od 13. srpnja 2015. i presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-275/2015 od 14. srpnja 2016. i predmet vratio na ponovno suđenje, s obzirom da je tužitelj u postupku izravne naplate naplatio svoju tražbinu utemeljenu na ukinutoj ovršnoj ispravi.
10. Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj naplatio potraživanje koje mu je bilo dosuđeno presudom poslovni broj Pr-909/2015 od 13. srpnja 2015. u iznosu od 321.513,48 kn nižestupanjski sudovi su izrazili shvaćanje da neovisno o tomu što je u međuvremenu ista presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1700/2016 od 1. veljače 2017. da tuženica može pokrenuti parnicu radi povrata stečenog bez osnove, a da je tužitelju potrebna pravna osnova za njegovu tražbinu, a to je pravomoćna i ovršna presuda koje zbog navedenih razloga do sada nema.
11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama broj Rev 369/2021-2 od 20. listopada 2021., Revr 624/2011-2 od 25. svibnja 2011. i Rev-x 798/2010-2 od 14. listopada 2010. o navedenom pitanju izrazio svoje pravno shvaćanje prema kojem "dokle god tuženiku pripada pravo tražiti vraćanje iznosa naplaćenog po osnovi presude koja je ukinuta (potraživanje iz presude), postoji obveza tužitelja na vraćanje tog iznosa pa se ne može smatrati da je potraživanje iz tužbenog zahtjeva ispunjeno (isplaćen novčani iznos koji je predmet tužbenog zahtjeva). To znači da bi se u konkretnom slučaju potraživanje iz tužbe moglo smatrati ispunjenim naplaćenim iznosom tek u slučaju da tuženik izjavi da se odriče prava na traženje i vraćanje naplaćenog iznosa ili da je tuženiku prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze vraćanja iznosa pa bi se tek tada moglo smatrati da je na taj način obveza isplate potraživanja iz tužbenog zahtjeva ispunjena." I u odluci ovog suda broj Rev 4508/2019-2 od 11. svibnja 2022. izraženo je pravno shvaćanje da tužitelju ne prestaje pravo na kondemnatornu pravnu zaštitu u ponovljenom postupku koji se vodi nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje, činjenicom da je u postupku izravne naplate naplatio svoju tražbinu utemeljenu na ukinutoj ovršnoj ispravi, u situaciji kada mu se u postupku i nadalje osporava pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
12. Slijedom navedenog, budući da je shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pitanju podudarno sa shvaćanjem ovog suda koje je izraženo u navedenim odlukama valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a, odbiti reviziju i odlučiti kao u točki I. izreke.
13. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 29. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
