REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1743/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adria Rijeka d.o.o., OIB 07638053150, Rijeka, Užarska 28, kao osporavatelja za stečajnog dužnika Opeka d.d. u stečaju, OIB 61547182596, Osijek, Vukovarska 215, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika H-Abduco d.o.o., OIB 13667298928, Zagreb, Horvatova 80A, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4227/2023-2 od 9. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-164/2023-75 od 9. studenog 2023., na sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4227/2023-2 od 9. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P- 164/2023-75 od 9. studenog 2023., ističući pravno pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
„Smatraju li se tražbine koje je stečajni dužnik dužan platiti prema pravomoćnoj odluci suda; nagodbi u predstečajnom postupku ili potvrdi predstečajnog plana novim potraživanjima – tražbinama koje zastarijevaju u zastarnom roku od 10 godina sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a te da li se povremene tražbine iz čl. 233. st. 2. ZOO-a odnose samo na one povremene (sporedne) tražbine koje proizlaze iz takvih pravomoćnih sudskih odluka“?.
1.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja predlagatelj ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 2301/2013-2 od 21. travnja 2015., kao i ranije doneseno rješenje Visokog trgovačkog suda u istom predmetu.
2. Tuženik također tvrdi da mu je zbog posljedica koje su nastupile tuženiku pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pravično suđenje).
3. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog u kojem predlaže da se odbije ili odbaci. Traži naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U konkretnom slučaju u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom Opeka d.d., u stečaju, Osijek, stečajni vjerovnik Adria Rijeka d.d. Rijeka (u ovoj parnici tužitelj) osporio je tražbinu stečajnog vjerovnika H-Abduco d.o.o. Zagreb u iznosu od 1.135.298,89 EUR pa je osporavatelj upućen na parnicu da dokaže osnovanost svog osporavanja, a prvostupanjski sud je u izreci svoje presude (koju je potvrdio drugostupanjski sud) utvrdio da je osporavanje osnovano i slijedom toga da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 1.135.298,89 EUR.
6. U obrazloženju prijedloga tuženik se pozvao na rješenje Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-613/2023-2 od 18. travnja 2023. U pitanju je rješenje koje doneseno u ovoj istoj parnici kojim je ukinuta ranija presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-16572022-62 od 22. prosinca 2022. Stoga se ne može govoriti da praksa „viših sudova nije jedinstvena“ u smislu čl. 385.a st.1. alineja 2. ZPP. Mjerodavno je pravno shvaćanje koje je taj sud zauzeo u presudi donesenoj nakon ponovnog suđenja; u presudi od 9. siječnja 2024. protiv koje je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije.
7. U odnosu na zastaru (a na to se odnosi pitanje navedeno u izreci ovog rješenja) sudovi nižeg stupnja su utvrdili da su u pitanju anuiteti i kamate iz ugovora o kreditu i da su utvrđene sudskom odukom (o odobrenju predstečajne nagodbe) te da zastarni rok iznosi 10 godina prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, - dalje: ZOO), ali da povremene tražbine prema st. 2. toga članka (a iz odredbi čl. 226. ZOO proizlazi da su kamate i anuiteti povremene tražbine) koje proistječu iz sudskih odluka ili nagodbi odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (dakle, u roku od tri godine). Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen utvrđenjem da tuženikovo potraživanje po osnovi anuiteta i kamata koje su dospjele do 22. ožujka 2018. zbog prigovora zastare nije osnovano (prijava u stečajnom postupku je podnesena 22. ožujka 2019.). Ostali razlozi zbog kojih je tužbeni zahtjev prihvaćen nisu predmet razmatranja jer se na njih postavljeno pravno pitanje ne odnosi.
8.1. Tuženik se u prijedlogu pozvao na odluku VSRH poslovni broj Rev-2301/2013-2 od 21. travnja 2015. (u pitanju je rješenje kojim je ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje). U tom predmetu zahtjev se odnosio na utvrđenje ovrhe nedopuštenom, a koja je određena na temelju javnobilježničkog akta (solemnizirane privatne isprave – ugovora o kreditu.) Međutim, i u toj odluci je navedeno: „Slijedom svega navedenog, ocjena ovog suda je da potraživanje tuženika proizlazi iz isprave, koja kao ovršna javnobilježnička isprava ima snagu isprava navedenih u odredbi čl. 379. st. 1. ZOO/91, pa se stoga glede zastare potraživanja tuženika koje potječe iz te isprave primjenjuje desetogodišnji zastarni rok.“ Kako se u pobijanoj drugostupanjskoj presudi također navodi da zastarni rok utvrđen sudskom odlukom iznosi deset godina u smislu čl. 233. st. 2. ZOO ta odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u navedenoj odluci revizijskog suda ni ne govori se o povremenim tražbinama).
8.2. Za ukazati je i na pravno shvaćanje zauzeto na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2019., a koje glasi:
"Potraživanja zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05), zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava."
8.3. Zbog navedenog nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije zbog navedenog pitanja u prijedlogu.
9. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, - dalje: EKLJP) ovaj sud na temelju sveg iznesenog ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima suprotne stranke, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženika, donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
10. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
11. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
12. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog spora, pa je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao u točki III. izreke.
Zagreb, 29. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
