REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-879/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Glumina banka d.d. u stečaju, OIB 82806041381, Zagreb, Andrije Hebranga 11, koju zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5488/2021-2 od 24. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1477/20-16 od 30. rujna 2021., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, preinačuju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5488/2021-2 od 24. studenoga 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1477/20-16 od 30. rujna 2021. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 100.000,00 Eur i u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 100.000,00 Eur, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 35.296,87 kn/4.685 Eur.

II. Djelomično se odbija revizija tužiteljice i potvrđuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5488/2021-2 od 24. studenoga 2021. u dijelu kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1477/20-16 od 30. rujna 2021. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa preko 100.000,00 Eur te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 100.319,19 Eur od 16. svibnja 1999. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 22.925 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke), odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka (točka II. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 35.296,87 kn (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 2183/2022-2 od 11. siječnja 2023., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Ostvaruju li se pisanim dopisom kojim se tuženik obraća tužitelju radi sklapanja sudske nagodbe u parničnom postupku pred sudom, a u kojem dopisu tuženik točno i određeno navodi visinu duga i način otplate tog duga, učinci priznanja duga u smislu odredbe čl. 387. st. 1. ZOO/91, odnosno za slučaj da se radi o zastarjeloj obvezi, učinci odricanja od zastare u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ZOO/9, sve za iznos duga koji je naveden u dopisu?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

7.2. U odnosu na pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije tužiteljica je, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 246/2015-2 od 27. svibnja 2020., navela da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog u navedenoj odluci.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 100.319,19 eura sa zateznim kamatama s osnove dospjelog Ugovora o kreditu sklopljenog 25. srpnja 1997.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su stranke sklopile ugovor o kreditu 25. srpnja 1997. prema kojem je tužiteljica tuženiku odobrila kredit u iznosu od 200.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate;

- da je u čl. 4. ugovora o kreditu ugovorena otplata u obliku mjesečnih anuiteta koji dospijevaju na naplatu svakog dvadesetpetog u mjesecu, s tim da prvi anuitet dospijeva 25. kolovoza 1997., a zadnji 25. srpnja 2017. te da će u slučaju da dužnik zakasni sa ispunjenjem obveze plaćanja dva uzastopna anuiteta, kredit iz čl. 1. u cijelosti dospijeva na naplatu na dan kad je trebao biti plaćen zadnji anuitet kojeg korisnik kredita u roku nije podmirio;

- da je tuženik djelomično podmirio iznos kredita u visini 34.964,89 DEM te nakon djelomičnog podmirenja anuiteta koji dospio na naplatu 25. ožujka 1999., više nije izvršio nijednu uplatu.

10. Zaključak je nižestupanjskih sudova da je nastupila zastara potraživanja sukladno čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno dospijeće cjelokupnog kredita na dan dospijeća drugog od dva uzastopna anuiteta. Kako tuženik nije platio ni drugi anuitet koji je dospio 25. travnja 1999. tog dana su se ostvarili ugovorom predviđeni uvjeti za dospijeće cjelokupnog kredita na naplatu, a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen je 21. svibnja 2004. kada je protekao opći zastarni rok iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), odnosno kada je nastupila zastara.

11. U odnosu na dopise punomoćnice tuženika od 5. travnja 2012. i 3. svibnja 2012. nižestupanjski sudovi iznose shvaćanje da je očitovanje volje tuženika iz dopisa od 5. travnja 2012. isključivo usmjereno na sklapanje nagodbe, pri čemu je iz definicije ugovora o nagodbi iz čl. 1089. st. 1. ZOO-a vidljivo da ona uključuje postojanje spora ili neizvjesnosti o nekom pravnom poslu. S obzirom na to da priznanje duga mora biti jasno, određeno i bezuvjetno iz izjave, odnosno radnje dužnika morala bi proizlaziti nedvojbena volja za priznanjem duga, zbog čega nižestupanjski sudovi zaključuju da ovakav prijedlog za sklapanje nagodbe po svom sadržaju ne predstavlja priznanje duga iz čl. 387. ZOO-a te da nije došlo niti do odricanja od zastare prema čl. 366. st. 1. ZOO-a. Ujedno navode da je tim dopisima tuženik samo započeo pregovore s tužiteljicom o mogućem mirnom rješenju spora, a da takvi pregovori tuženika ne obvezuju niti mogu proizvoditi učinke odricanja od zastare ili priznanja duga, jer bi to bilo u suprotnosti s odredbom čl. 30. ZOO-a. Pri tomu se nižestupanjski sudovi pozivaju na pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-724/07 od 30. prosinca 2008. i Rev-2662/13 od 14. veljače 2018., a tužitelj na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 246/2015-2 od 27. svibnja 2020.

12. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je, je li tuženik dopisom od 5. travnja 2012., kojim se tuženik obraća tužiteljici radi sklapanja sudske nagodbe u parničnom postupku pred sudom, priznao dug tužiteljici i je li time došlo do prekida zastarijevanja za iznos duga koji je naveden u dopisu u smislu odredbe čl. 387. u svezi s odredbom čl. 366. ZOO-a.

13. Odredbama čl. 387. ZOO-a propisano je da se zastarijevanje prekida kada tuženik prizna dug (st. 1.), a priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata i davanje osiguranja (st. 2.).

14. Prema odredbi čl. 366. st. 1. ZOO-a pisano priznanje zastarjele obveze smatra se kao odricanje od zastare.

15. U dopisu tuženika od 5. travnja 2012. naslovljenog "TŠ, prijedlog sudske nagodbe" navodi se da TŠ pristaje sklopiti nagodbu s Glumina bankom d.d. u stečaju na ročištu koje će se održati 17. travnja 2012. u 9,00 sati prema prijedlogu Glumina banke d.d. u stečaju od 3. travnja 2012. na način da se izvrši povrat duga od 100.000,00 Eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a uz rok povrata duga od 5 godina u jednakim mjesečnim ratama te da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

16. U dopisu od 3. svibnja 2012. tuženik navodi da se dopis tužiteljice koji je primio razlikuje od prijedloga od 3. travnja 2012. s kojim je bio suglasan, a u kojem je bilo predloženo da tuženik izvrši povrat duga u ukupnom iznosu od 100.000,00 Eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na način da rok povrata duga bude 5 godina, dok novi tužiteljev prijedlog uključuje i daljnje kamate.

17. Ovaj sud je još u odluci Rev 778/80 od 17. ožujka 1981. izrazio shvaćanje da "priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida - bez obzira na to je li ono učinjeno na izravan ili neizravan način - uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje".

18. Dakle, priznanje duga u smislu čl. 387. ZOO-a mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine, drugim riječima mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da priznaje dug, što podrazumijeva da iz priznanja mora biti jasno vidljivo o kojem je dugu riječ, visina duga i spremnost da se dug podmiri.

19. Analizom sadržaja dopisa tuženika upućenog tužiteljici 5. travnja 2012. za zaključiti je da sadrži sve navedeno. Naime, u tom dopisu tuženik predlaže tužiteljici da u postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom, upravo po predmetnom kreditu, sklope sudsku nagodbu jasno i nedvosmisleno navodeći spremnost da izvrši povrat duga u iznosu od 100.000,00 Eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a uz rok povrata duga od 5 godina u jednakim mjesečnim ratama. Kada se poveže sadržaj tog dopisa s korespondencijom tuženika s tužiteljicom 23. ožujka 2021., 3. travnja 2012., 3. svibnja 2012. i činjenicom da tuženik tijekom postupka nije ni osporavao visinu dugovanja, to sadržaj dopisa od 5. travnja 2012. doista treba cijeniti kao priznanje duga u iznosu od 100.000,00 Eur s pravnim učinkom odricanja od zastare, jer isti sadrži sve elemente pisanog priznanja duga.

20. Svako drugačije tumačenje bilo bi, u ovakvoj činjeničnoj situaciji, suprotno smislu i svrsi odredbi čl. 387. i čl. 366. st. 1. ZOO-a, jer ako je tuženik na opisani način u predmetnom dopisu izrazio volju otplatiti dio duga po ugovoru o kreditu takvo postupanje ne može anulirati priznanje duga zato što je bilo usmjereno na sklapanje nagodbe, kako to tumače nižestupanjski sudovi. Pri tomu u konkretnom slučaju nije se radilo o ponudi nagodbe da se izvansudski riješi spor niti je ponuda za sklapanje nagodbe prethodila parničnom postupku već je navedeni dopis da djelomično podmiri dug sklapanjem sudske nagodbe tuženik uputio tužiteljici tijekom postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom.

21. Odluke ovog suda broj Rev-724/07 od 30. prosinca 2008. i Rev-2662/13 od 14. veljače 2018. odnose se na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju vezano za ponudu za sklapanje izvansudske nagodbe, "ponuda nagodbe da se izvansudski riješi određeni odnos koji je tužitelj odbio nema značenje priznanja duga u smislu odredbe čl. 387. st. 2. Zakona o obveznim odnosima", dok je u odluci broj Revt 246/2015-2 od 27. svibnja 2020. ovaj sud iznio shvaćanje: "S druge strane, dopis od 5. travnja 2012., suprotno zaključku drugostupanjskog suda, sadrži sve elemente pisanog priznanja duga. Navedenim dopisom se tuženik obraća tužitelju radi sklapanja sudske nagodbe pred prvostupanjskim sudom u ovom postupku točno navodeći visinu duga (100.000,00 eura protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a) uz rok povrata od pet godina u jednakim mjesečnim ratama. Imajući navedeno u vidu, kao i ponašanje tuženika u tijeku postupka, koji nije osporavao postojanje duga prema tužitelju, uvažavajući cjelokupni rezultat postupka, nameće se zaključak da je navedenim dopisom tuženik priznao dug u iznosu od 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Budući da je u ovom predmetu djelomično priznanje duga uslijedilo nakon što je protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 371. ZOO, takvo se priznanje ima smatrati odricanjem od zastare u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ZOO.".

22. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Pisanim dopisom kojim se tuženik obraća tužitelju radi sklapanja sudske nagodbe u parničnom postupku pred sudom, a u kojem dopisu tuženik točno i određeno navodi visinu duga i način otplate tog duga, ostvaruju se učinci priznanja duga u smislu odredbe čl. 387. st. 1. ZOO/91, odnosno za slučaj da se radi o zastarjeloj obvezi, učinci odricanja od zastare u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ZOO/9, za iznos duga koji je naveden u dopisu.".

23. Zaključak nižestupanjskih sudova da je nastupila zastara potraživanja u skladu je sa sadržajem Ugovora o kreditu, odnosno odredbom čl. 4. st. 3. kojom je ugovoreno dospijeće cjelokupnog kredita na dan dospijeća drugog od dva uzastopna anuiteta.

24. Kako je tuženik dopisom od 5. travnja 2012. priznao zastarjelu obvezu prema tužiteljici u iznosu od 100.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a to se tuženikovo postupanje ne može smatrati odricanjem od zastare u odnosu na cjelokupno postavljeni tužbeni zahtjev, nego samo u odnosu na iznos u kojem je tuženik pisano priznao zastarjelu obvezu te se tuženikovo priznanje zastarjele obveze u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ZOO-a smatra odricanjem od zastare upravo u tom iznosu tj. za iznos od 100.000,00 Eur. (tako u Revx 1004/13-2 od 25. ožujka 2014.).

25. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a valjalo je djelomično odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude, a na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti nižestupanjske presude i odlučiti kao u toč. I. 1. izreke ove presude. Nakon preinačenja pobijane presude izmijenjen je uspjeh stranaka u sporu, a kako je neuspjeh tužiteljice neznatan to je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi s čl. 393. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka i odlučiti kao u toč. I. 2. izreke presude.

26. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tužiteljici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka prema vrijednosti predmeta spora (100.000 Eur) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT) i to za sastavljanje prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi prema Tbr. 11/1

- 753 boda, za sastav podnesaka prema Tbr. 8/1 i 3 - 7.12.2010., 5.10.2012., 22.1.2013. i 26.3.2021. - po 753 boda, 31.5.2005., 27.9.2005. 6.6.2006., 1.3.2011., 28.9.2012., 28.9.2012., 19.11.2012. - po 25 bodova, 19.5.2006., 2.6.2006., 12.1.2007., 27.5.2009., 20.2.2013. - po 50 bodova, za zastupanja na ročištima prema Tbr. 9/1, 2, 3 i 5 - 16.2.2012., 12.6.2012., 5.2.2013., 28.3.2013., 9.5.2013. i 2.9.2021. - po 753 boda, 18.3.2021., 9.4.2021., 3.5.2021. - po 376,5 bodova, 13.6.2013. - 50 bodova, za sastav revizije 13.5.2015. prema Tbr. 10/6 - 1.129,5 bodova, ukupno 11.008 bodova, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 21.2.2022. prema Tbr. 10/6 - zatraženi 761 bod, ukupno 11.769 bodova što primjenom Tbr. 50 i Tbr. 42 iznosi 19.525 Eur. 26.1. Tužiteljici je priznat trošak predujma za sudsku dostavu (128,92 kn) 17 Eur, trošak vještačenja (6.540,63 kn) 869 Eur, trošak sudske pristojbe na presudu (2.500,00 kn) 332 Eur, odgovor na žalbu (1.350,00 kn) 178 Eur i reviziju (10.100,00 kn) 1.340 Eur, trošak sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi (5.000,00 kn) 664 Eur što ukupno iznosi 3.400 Eur.

26.2. Slijedom navedenog ukupni troškovi postupka iznose 22.925 Eur.

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina