REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-911/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. K. P. odvjetnici u J., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-246/2022-2 od 21. ožujka 2022., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 14812/2021-11 od 13. siječnja 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-14812/2021-20 od 11. svibnja 2022., na sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 246/2022-2 od 21. ožujka 2022. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbačena je tužba u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj M. V., OIB …, S., …, zaposlen na neodređeno vrijeme kod tuženika Z. E. T., OIB …, Z., …, te da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, kao i da tuženikova Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme nije zakonita i dopuštena. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

1.2. U toč. II. izreke nalaženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 Eur/2.500,00 kn.

1.3. Ispravljenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Z. E. T., OIB …, Z., …, isplatiti tužitelju M. V., OIB …, S., …, iznos od 11.072,26 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2021. do ispate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, kao i da tužitelju naknadi plaće u iznosu od 11.072,26 kn počevši od mjeseca srpnja 2021. pa nadalje za svaki mjesec sve do povratka na posao, s navedenim zateznim kamatama tekućim od svakog 11-tog u mjesecu za protekli mjesec pa sve do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekuće."

2. Drugostupanjskom su presudom i rješenjem potvrđeni prvostupanjska presuda i rješenje te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova na ime sastava odgovor na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, navodeći da istu podnosi zbog apsolutno bitnih odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj zaposlen na neodređeno vrijeme kod tuženika na radnom mjestu „Projektant II“ - šifra radnog mjesta … te da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i da tuženikova Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme nije zakonita i dopuštena, kao i zahtjev za isplatu naknade plaće koju bi činio zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadataka u koji je razvrstano radno mjesto tužitelja, pri čemu tužitelj u postupku tvrdi da je na istom radnom mjestu neprekidno više od 18 mjeseci pa da mu je time, prema čl. 16. Kolektivnog ugovora tuženika radni odnos na određeno vrijeme prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme.

8. U nižestupanjskom je postupku utvrđeno da je su stranke sklopile prvi ugovor o radu na određeno vrijeme 20. studenog 2019., drugi ugovor o radu na određeno vrijeme 2. studenog 2020. i treći ugovor o radu na određeno vrijeme 4. svibnja 2021., pri čemu je zadnji ugovor trajao do 3. lipnja 2021., nakon čega je tuženik 2. lipnja 2021. uručio tužitelju obavijest da mu radni odnos prestaje istekom vremena na koji je sklopljen posljednji ugovor o radu (3. lipnja 2021.), a nakon čega je tužitelj 17. lipnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava, kojega je tuženik odbacio kao nedopušten.

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbacio kao nedopuštenu tužbu za dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje statusa te nezakonitosti tuženikove Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme dok je odbio zahtjev u dijelu koji se tiče isplate razlike plaće, obrazlažući da je tužitelj bio upoznat s vremenom trajanja posljednjeg ugovora na određeno vrijeme pa je bio dužan, ako se nije slagao s ovako određenim trajanjem, u zakonskom roku podnijeti zahtjev za zaštitu prava po čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR). Kako tužitelj to nije učinio ne može ostvariti pravo na zaštitu svog povrijeđenog prava pred sudom, jer ugovor na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je sklopljen, dok je obavijest tuženika o prestanku tužiteljevog ugovora o radu na određeno vrijeme deklaratorne naravi.

9.2. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu i rješenje, ali iz drugih razloga. Imajući u vidu da je predmet spora, među ostalim i utvrđenje da se radni odnos koji je tužitelj zasnovao kod tuženika na osnovi više ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, koji je trajao bez prekida duže od 18 mjeseci, ima smatrati radnim odnosom na neodređeno vrijeme, drugostupanjski sud obrazlaže da nije bilo mjesta odbačaju tužbe u ovom dijelu zahtjeva, jer je tužitelj podnio tužbu na utvrđenje, u smislu čl. 187. st. 1. ZPP pa nije prekludiran u pravu na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Međutim, kako je žalbu izjavio samo tužitelj, koju je drugostupanjski je sud odbio, imajući u vidu pravilo iz čl. 374. ZPP, drugostupanjski je sud, pored presude potvrdio i prvostupanjsko rješenje, obrazlažući da je procesna odluka povoljnija od meritorne odluke. Nadalje, imajući u vidu da je razlog sklapanja predmetnih Ugovora o radu naveden u čl. 1. svih Ugovora bio „zbog potrebe procesa rada“, rukovodeći se čl. 12. ZR te čl. 16. Kolektivnog ugovora tuženika u kojemu je propisano da se ugovor o radu na određeno vrijeme može sklopiti u situacijama privremenog nedostatka potrebnog broja izvršitelja, dok je čl. 17. istog Kolektivnog ugovora propisano kako ukupno trajanje ugovora iznimno može trajati duže od propisanih 18 mjeseci zbog objektivnih razloga te da se navedeno ograničenje ne primjenjuje na prvi ugovor o radu na određeno vrijeme, drugostupanjski sud smatra da zakonska predmnijeva iz čl. 12. st. 3. ZR ne vrijedi u slučaju kada je ugovor o radu sklopljen zbog objektivnih razloga koji moraju biti navedeni u ugovoru u skladu s čl. 12. st. 4. ZR, odnosno zbog razloga predviđenih kolektivnim ugovorom. Smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o okolnostima kada je između stranaka suglasnom voljom ugovoren rad za razdoblje zaključno sa 3. lipnja 2021., a pravilnost kojeg ugovora tužitelj nije osporavao niti u odnosu na njega zatražio zakonom propisanu zaštitu, drugostupanjski sud ocjenjuje da je takav ugovor, čiji sadržaj su stranke u potpunosti izvršile, proizveo pravni učinak, uključujući i onaj o danu prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika (zaključno s 3. lipnja 2021.).

10. Takvo shvaćanje drugostupanjskoga suda za sada se ne može se prihvatiti kao pravilno.

11. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZR sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme moguće je samo iznimno i to u slučaju ako je prestanak takvog ugovora unaprijed određen rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Prema čl. 12. st. 2. ZR poslodavac s istim radnikom smije sklopiti svaki slijedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, koji u tom ugovoru mora biti naveden. Prema st. 3. ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, tada se smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te dolazi do prerastanja ugovora o radu na određeno u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (čl. 12. st. 7. ZR).

12. Imajući na umu sadržaj i doseg navedenih zakonskih odredaba, osnovano tužitelj u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu odluku počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP.

13.1. Naime, iz sadržaja prvog sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme, a niti u kasnijim ugovorima, nije vidljiv objektivan razlog zbog čega se sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme - zbog potrebe procesa rada (koja je točno potreba i kojeg procesa), a niti je drugostupanjski sud o ovoj odlučnoj činjenici dao jasno obrazloženje pa je time drugostupanjski sud prije svega počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13.2. Ujedno je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP kada je drugostupanjski sud meritorno razmatrao dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, kao i da tuženikova Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme nije zakonita i dopuštena, bez da je u prvostupanjskom postupku (koji je završio donošenjem procesne odluke o odbacivanju dijela tužbenog zahtjeva) tužitelju omogućeno da na argumentirani i kontradiktoran način raspravlja i dokazuje svoje tvrdnje.

14.1. Zbog opisanih počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu na temelju čl. 395. st. 1. ZPP i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako je to odlučeno u toč. I. izreke ovog rješenja.

14.2. U nastavku ovog postupka sud će otkloniti opisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

16. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.