REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4215/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Buljan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-608/2022-5 od 31. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-445/2020-39 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-608/2022-5 od 31. svibnja 2023., zbog pravnog pitanja:

"Jesu li tužitelji podizanjem tužbe 2011. godine za naknadu neimovinske štete, kojom tužbom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade štete visina koje se utvrđuje prema cijenama i vrijednostima u vrijeme donošenja sudske odluke, ujedno time poduzeli radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time prekinuli zastarijevanje i u odnosu na povišene zahtjeve iz iste činjenične osnove, a koji zahtjevi su povišeni odnosno preinačeni nakon donošenja novih (viših) Orijentacijskih kriterija za naknadu te štete?".

II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-608/2022-5 od 31. svibnja 2023., zbog pravnih pitanja:

"Da li u smislu odredbi čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO posredno oštećenim srodnicima izravnog oštećenika koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi pripada pravo na naknadu posredne neimovinske štete po osnovi osobito teškog invaliditet srodnika (sina, oca, brata) kada je na temelju medicinskog vještačenja po vještacima Medicinskog fakulteta utvrđeno da su manifestacije invaliditeta srodnika tužitelja takve da kod istoga nije zaostao osobito teški invaliditet te je utvrđeno da zaostali invaliditet kod izravnog oštećenika nakon završetka liječenja omogućava izravnom oštećeniku da se samostalno kreće bez ortopedskih pomagala i bez pomoći druge osobe, nema psihičkih tegoba, da je intelektualni kapacitet očuvan, da se kreće samostalno u okolini, da radi, samostalno kupuje namirnice, samostalno upravlja biciklom, samostalno upravlja motociklom, samostalno upravlja automobilom?

Da li tužitelj/posredni oštećenik koji živi u drugom gradu odnosno u drugoj državi od one u kojoj živi njegov srodnik/izravni oštećenik ima pravo na naknadu posredne neimovinske štete iz čl. 1101. st. 1. ZOO po osnovi osobito teškog invaliditeta srodnika/izravnog oštećenika kojem osobito teškom invaliditetu nije svakodnevno i trajno izložen?

Je li prilikom preinačavanja prvostupanjske presude s kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i usvajanjem žalbe toga tužitelja uz usvajanje tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud dužan obrazložiti svoju pravnu ocjenu o postojanju trajnije zajednice života pozivanjem na konkretne činjenice iz kojih crpi svoja iskazana pravna stajališta i to posebno po pitanju upućenosti srodnika jedno na drugo, imajući na umu da nitko od tužitelja nije tvrdio da je između III-tužiteljice i brata postojala ekonomska i egzistencijalna povezanost?

U slučaju kada su povodom iste prometne nezgode provedena dva prometno- tehnička vještačenja koja se međusobno razlikuju u pogledu zaključaka vještaka glede okolnosti uzroka nastanka i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode, no, radi se o slučaju kada je jedno od prometnih vještačenja provedeno u drugoj parnici koja se vodi radi ostvarivanja naknade štete povodom iste prometne nezgode, da li je sud u dužan, sukladno prijedlozima tuženika koji ukazuje na postojanje suodgovornosti /doprinosa u nastanku nezgode i štete na strani jednog od vozača koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi, saslušati prometnog vještaka na okolnosti zbog čega postoje razlike u predmetnim vještačkim nalazima i mišljenjima i to neovisno o tome što je prometno vještačenje na koje tuženik ukazuje izvedeno u drugoj parnici, pa čak i izvesti dokaz novim prometno-tehničkim vještačenjem?

Da li prilikom odluke o parničnim troškovima stranaka i primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a (Novela ZPP, Narodne novine br. 70/19) sud odluku o parničnim troškovima treba donijeti tako da najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka stranka uspjela u parnici pa zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela te stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici odmjeri naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici?

Da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu odluku o parničnim troškovima kada je tužiteljima u primjeni Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 103/14/118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa) priznao naknadu parničnog troška za osam obrazloženja podneska primjenom Tbr. 7. Tarife ili je trebao primjenom Tarife tužiteljima priznati naknadu parničnih troškova za sastave najviše četiri obrazloženja podneska primjenom Tbr. 7. u svezi s Tbr. 8.1. Tarife?

Da li u sporu u kojemu svaki od tužitelja potražuje svoju naknadu štete i svi tužitelji su zastupani po istom punomoćniku odluku o parničnim troškovima stranaka treba donijeti tako da se tužiteljima prizna parnični trošak sukladno vrijednosti predmeta spora uzimajući u obzir najveći postavljeni tužbeni zahtjev jednog od tužitelja ili zbrajajući iznose postavljenih tužbenih zahtjeva svih tužitelja?

Da li u slučaju kada više tužitelja (oštećenih) potražuju u istom (jednom) parničnom postupku svaki svoju naknadu štete (nema solidarnosti na strani tužitelja u potraživanju naknade štete) od tuženika odluku o parničnim troškovima treba donijeti na način da se ista dosudi prema vrijednosti predmeta spora koji predstavlja zbroj tužbenih zahtjeva svih tužitelja te je li pri tome dopušteno pridodati povećanje za zastupanje više tužitelja temeljem odredbe Tbr. 36. st. 1. Tarife?".

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-608/2022-5 od 31. svibnja 2023., pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u kojem postavljaju sljedeća pitanja:

"1. Može li se zastarni rok za naknadu štete iz čl. 230. st. 1. ZOO-a (koji se u konkretnom slučaju računa od dana završetka liječenja oštećenika, srodnika tužitelja) koji je preinačen (povišen) nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete i koji je preinačen (povišen) sukladno tim novim kriterijima?

2. Predstavlja li primjena zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a (koji se u konkretnom slučaju računa od dana završetka liječenja oštećenika, srodnika tužitelja) na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačen (povišen) nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava? Predstavlja li primjena tog zastarnog roka na preinačeni (povišeni) dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete za tužitelje nepredvidiv način primjene toga roka?

3. Jesu li tužitelji podizanjem tužbe 2011. godine za naknadu neimovinske štete, kojom tužbom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade štete visina koje se utvrđuje prema cijenama i vrijednostima u vrijeme donošenja sudske odluke, ujedno time poduzeli radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time prekinuli zastarijevanje i u odnosu na povišene zahtjeve iz iste činjenične osnove, a koji zahtjevi su povišeni odnosno preinačeni nakon donošenja novih (viših) Orijentacijskih kriterija za naknadu te štete?

4. Jesu li tužitelji u tužbi mogli postavljati svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete?

5. Predstavlja li važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija za naknadu neimovinske štete (iz 2002. godine), koji su bili na snazi u vrijeme utuženja, objektivnu zapreku za postavljanje tužbenog zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija (iz 2020. godine)?

6. Je li zastara prekinuta i u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva samim podnošenjem tužbe ako je do tog preinačenja došlo povišenjem tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija za naknadu neimovinske štete, visina koje štete se određuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja?

7. U situaciji gdje su tužitelji u vrijeme utuženja postavili tužbeni zahtjev sukladno tada važećim Orijentacijskim kriterijima za naknadu neimovinske štete, pa je tijekom postupka došlo do promjene tih kriterija i posljedičnog preinačenja (povišenja) tužbenog zahtjeva sukladno tim novim kriterijima, jesu li kod donošenja presude sudu za utvrđenje visine pravične novčane naknade mjerodavni ti novi Orijentacijski kriteriji za naknadu neimovinske štete odnosno imaju li tužitelji pravo na dosudu naknade štete u povišenom iznosu tj. po preinačenom tužbenom zahtjevu?".

1.1. U prijedlogu tužitelji navode da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-608/2022-5 od 31. svibnja 2023., pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP-a u kojem postavlja sljedeća pitanja:

"1. Da li u smislu odredbi čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO posredno oštećenim srodnicima izravnog oštećenika koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi pripada pravo na naknadu posredne neimovinske štete po osnovi osobito teškog invaliditet srodnika (sina, oca, brata) kada je utvrđeno da zaostali invaliditet kod izravnog oštećenika nakon završetka liječenja omogućava izravnom oštećeniku da se samostalno kreće bez ortopedskih pomagala i bez pomoći druge osobe, nema psihičkih tegoba, da je intelektualni kapacitet očuvan, da se kreće samostalno u okolini, da radi, samostalno kupuje namirnice, samostalno upravlja biciklom, samostalno upravlja motociklom, samostalno upravlja automobilom, odnosno da li je stajalište drugostupanjskog suda, u smislu pravilne primjene materijalnog prava iz čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO, da je kod izravnog oštećenika zaostao osobito teški invaliditet u slučaju kada isti može obavljati gore navedene aktivnosti u proturječnosti sa pravnim stajalištima izraženima u sudskoj praksi odnosno u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-3571/2018-2 od 17.05.2022., Rev-2709/2015-2 od 11.09.2018., Rev-638/09-2 od 18.05.2011., Rev-497/06-2 od 17.04.2007., Rev-1276/2016-3 od 13.04.2021., Rev-2709/2015-2 od 11.09.2018., Rev-x 210/15-2 od 30.09.2015., Rev-231/09-2 od 25.01.2012., Rev-1076/09-4 od 25.08.2010., Rev-497/06-2 od 17.04.2007., Rev-747/08-2 od 12.02.2009., Rev- 2529/11-2 od 05.10.2011., Rev-605/1997-2 od 05.10.1999., Žs u Bjelovaru Gž- 11/2023-3 od 16.01.2023., Žs u Splitu Gž-1399/2018-2 od 05.12.2019., Žs u Splitu Gžx-720/13 od 03.07.2014., Žs u Zagrebu Gžn-271/14-2 od 09.06.2015., Žs u Šibeniku Gž725/2012-2 od 27.05.2013., Žs u Zagrebu St. sl. u Zlataru Gžn-1741/2012- 2 od 28.08.2013., Žs u Zagrebu Gžn-2623/07-2 od 25.11.2008., Žs u Splitu Gž- 2860/05 od 20.10.2005., Žs u Karlovcu Gž-1328/2011-2 od 22.10.2014.?

2. Da li je, u smislu pravnog stajališta izraženog u odluci Vrhovnog suda RH Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012., drugostupanjski sud u razlozima svoje presude dužan ocijeniti i obrazložiti konkretne žalbene prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, odnosno da li je drugostupanjski sud bio dužan obrazložiti zbog čega ne prihvaća prigovore tuženika glede nezakonitosti prvostupanjske presude u primjeni odredbi čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO odnosno obrazložiti konkretne prigovore tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda s kojima je tuženik ukazivao da kod srodnika tužitelja nije zaostao osobito teški invaliditet budući je temeljem materijalnih dokaza pribavljenih sukladno Zakonu o privatnim detektivima utvrđeno da srodnik tužitelja može obavljati čitav niz aktivnosti koje su nespojive za zaključkom suda da je kod srodnika tužitelja zaostao osobito teški invaliditet, odnosno ostalo je neobrazloženo zbog čega prvostupanjski sud smatra da tuženik neosnovano ističe da prema fotografijama sačinjenim od strane privatnog detektiva kao i Izvješćima privatnog detektiva te posebno imajući na umu provedeno medicinsko vještačenje po vještacima Medicinskog fakulteta u Zagrebu nije dokazano da su manifestacije invaliditeta srodnika tužitelja takve da kod istoga nije zaostao osobito teški invaliditet sve u kontekstu utvrđenih odlučnih činjenica prema kojima se srodnik tužitelja: samostalno kreće bez ortopedskih pomagala i bez pomoći druge osobe, nema psihičkih tegoba, intelektualni kapacitet mu je očuvan, kreće se samostalno u okolini, radi, samostalno kupuje namirnice, samostalno upravlja biciklom, samostalno upravlja motociklom, samostalno upravlja automobilom; sve ovo u kontekstu stajališta sudske prakse o manifestacijama osobito teškog invaliditeta kao razloga ne/postojanja osobito teškog invaliditeta u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO (VSRH Rev-3571/2018-2 od 17.05.2022., Rev-2709/2015-2 od 11.09.2018., Rev-638/09-2 od 18.05.2011., Rev- 497/06-2 od 17.04.2007., Rev-1276/2016-3 od 13.04.2021., Rev-2709/2015-2 od 11.09.2018., Rev-x 210/15-2 od 30.09.2015., Rev-231/09-2 od 25.01.2012., Rev- 1076/09-4 od 25.08.2010., Rev-497/06-2 od 17.04.2007., Rev-747/08-2 od 12.02.2009., Rev-2529/11-2 od 05.10.2011., Rev-605/1997-2 od 05.10.1999., Žs u Bjelovaru Gž-11/2023-3 od 16.01.2023., Žs u Splitu Gž-1399/2018-2 od 05.12.2019., Žs u Splitu Gžx-720/13 od 03.07.2014., Žs u Zagrebu Gžn-271/14-2 od 09.06.2015., Žs u Šibeniku Gž725/2012-2 od 27.05.2013., Žs u Zagrebu St. sl. u Zlataru Gžn- 1741/2012-2 od 28.08.2013., Žs u Zagrebu Gžn-2623/07-2 od 25.11.2008., Žs u Splitu Gž-2860/05 od 20.10.2005., Žs u Karlovcu Gž-1328/2011-2 od 22.10.2014.) kao i stajališta sudske prakse prema kojima je sud dužan iznijeti razloga i voditi računa o dokazima na koje ukazuju stranka ukazuje dostavom fotografija i Izvješća privatnog detektiva o zdravstvenom stanju oštećene osobe (VSRH Rev-x-917/2016-2 od 17.09.2019., Rev-x 872/14-2 od 10.03.2015., Žs u Zagrebu Gžn-395/10-2 od 26.10.2010., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž-3482/12-2 od 01.10.2013., Žs u Šibeniku Gž-725/2012-2 od 27.05.2013., Žs u Slavonskom Brodu St. sl. u Požegi Gž- 909/12 od 14.03.2014., Žs u Zagrebu Gžn-2505/10-2 od 11.03.2014., Žs u Zagrebu Gžn-404/12-2 od 28.02.2012.)?

3. Da li je u smislu pravnog stajališta izraženog u odluci Vrhovnog suda RH Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012. drugostupanjski sud u razlozima svoje presude dužan ocijeniti i obrazložiti konkretne žalbene prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, odnosno da li je drugostupanjski sud bio dužan obrazložiti zbog čega ne prihvaća prigovore tuženika glede nezakonitosti prvostupanjske presude u primjeni odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO i dosude naknade štete posrednom oštećeniku/tužitelju koji potražuje naknadu posredne neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta izravnog oštećenika/roditelja kojem osobito teškom invaliditetu nije trajno izložen sve budući tužitelj nije ni prije ni nakon štetnog događaja živio s izravnim oštećenikom, odnosno prije i nakon štetnog događaja tužitelj je živio u [adresa], potom u Zagrebu dok danas živi u [adresa] s time što izravni oštećenik nakon štetnog događaja živi u [adresa], a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u sudskoj praksi Vrhovnog suda RH Rev- 759/08-2 od 08.04.2009. i Žs u Zagrebu Gžn-1743/13-2 od 24.06.2014. prema kojima novčana satisfakcija zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (čl. 1101. st. 1. ZOO) dosuđuje se bliskom srodniku koji je svakodnevno izložen invaliditetu srodnika/izravnog oštećenika?

4. Da li je za dosudu naknade posredne neimovinske štete iz čl. 1101. st. 1. ZOO važno da tužitelj/posredni oštećenik bude svakodnevno izložen invaliditetu srodnika/izravnog oštećenika, odnosno da li tužitelj/posredni oštećenik koji živi u drugom gradu odnosno u drugoj državi od one u kojoj živi njegov srodnik/izravni oštećenik ima pravo na naknadu posredne neimovinske štete iz čl. 1101. st. 1. ZOO po osnovi osobito teškog invaliditeta srodnika/izravnog oštećenika, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u praksi Vrhovnog suda RH Rev-759/08-2 od 08.04.2009. i Žs u Zagrebu Gžn-1743/13-2 od 24.06.2014.?

5. Je li prilikom preinačavanja prvostupanjske presude s kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i usvajanjem žalbe toga tužitelja uz usvajanje tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada se propustio očitovati o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu te kada je propustio svoju pravnu ocjenu o postojanju trajnije zajednice života obrazložiti pozivanjem na konkretne činjenice iz kojih crpi svoja iskazana pravna stajališta i to posebno po pitanju upućenosti srodnika jedno drugo, pa je li radi toga pobijana drugostupanjska presuda u protivnosti sa pravnim shvaćanjem iskazanim u odlukama Rev-x-1174/11-2 od 11.07.2012., Gzz- 9/1991-2 od 24.01.1991., te kao takva nezakonita?

6. Je li u primjeni čl. 1101. st. 2. ZOO i odluci o pravu III-tužiteljice na naknadu neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta brata pravno shvaćanje iskazano u pobijanoj drugostupanjskoj presudi da je između III-tužiteljice i srodnika (brata) postojala trajnija zajednica života u proturječnosti sa stajalištima izraženima u sudskoj praksi (VSRH Rev-910/1998-2 od 04.10.2020., Rev-596/2016-3 od 04.02.2020., Rev- 108/01-2 od 29.10.2003., Rev-759/08-2 od 08.04.2009., Žs u Zagrebu Gžn-1743/13-2 od 24.06.2014., Županijski sud u Zadru Gž-2588/13-2 od 24.11.2015.), a sve imajući na umu da nitko od tužitelja nije tvrdio da je između III-tužiteljice i brata postojala ekonomska i egzistencijalna povezanost u smislu redovitog financijskog pomaganja i međusobne egzistencijalne upućenosti i povezanosti, dok je nesporna činjenica da se štetni događaj dogodio 16.07.2009. dok je srodnik/brat od ožujka 2010. živio sam sa svojom majkom (I-tužiteljicom) s time što se III-tužiteljica udala pri čemu se još 2013. godine III-tužiteljica odselila u Italiju gdje i danas živi te nije svakodnevno izložena invaliditetu srodnika/brata ?

7. Treba li žalbeni sud kada preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda na osnovu odredbe čl. 373. ili odredbe čl. 373.a ZPP-a, a u svezi odredbe čl. 325., čl. 338. ZPP-a, odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima u postupku pa tako i odlučiti i od tuženika istaknutom prigovoru previsoko zatražene naknade neimovinske štete ili se može referirati samo na ono pitanje zbog kojeg je odbijen tužbeni zahtjev u prvostupanjskom postupku (treba li donijeti odluku o svim spornim okolnostima), a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Revt-424/2017- 3 od 28.01.2020.?

8. Da li kod dosude naknade posredne neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika iz čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO sud treba voditi računa i o odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO odnosno treba li voditi računa o okolnostima na koje ukazuje u svojoj odluci Žs u Rijeci Gž-1135/2008-2 od 19.01.2011 od 19.01.2011. gdje se navodi da sud treba voditi računa o gradaciji koja bi opravdavala utvrđenja dosuđenog iznosa posredne neimovinske štete po osnovi osobito teškog invaliditeta srodnika kao i o okolnostima na koje ukazuje svojom odlukom Vrhovni sud RH Rev- 129/07-2 od 15.02.2007. s kojom revizijski sud obzirom na okolnosti slučaja dosuđuje tužiteljima naknadu posredne neimovinske štete po osnovi osobito teškog invaliditeta u iznosu od 40.000,00 kn vodeći računa o manifestacijama invaliditeta srodnika koje nisu one najtežeg stupnja u smislu nastalog fizičkog i psihičkog oštećenja, pa da li su stajališta izražena u citiranoj sudskoj praksi adekvatna za primjenu/prosudbu/odluku i u ovoj pravnoj stvari sve imajući na umu da su manifestacije invaliditeta srodnika tužitelja ŠG takve da kod istoga nije došlo do najteže psihičke i fizičke disfunkcionalnosti sve vodeći računa da unatoč zaostalom invaliditetu kod srodnika tužitelja, ŠG, isti je i dalje sposoban samostalno se kretati bez ortopedskih pomagala i bez pomoći druge osobe, nema psihičkih tegoba, intelektualni kapacitet mu je očuvan, kreće se samostalno u okolini, radi, samostalno kupuje namirnice, samostalno upravlja biciklom, samostalno upravlja motociklom, samostalno upravlja automobilom, s time što II-tužitelj (sin) i III-tužiteljica (sestra) nisu stalno izloženi invaliditetu izravnog oštećenika odnosno bliskog srodnika na koju materijalnopravnu važnu okolnost kod dosude naknade štete s osnova osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika ukazuju sudovi u sudskoj praksi i to konkretno u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-759/08-2 od 08.04.2009., Rev-129/07-2 od 15.02.2007., kao i Žs u Zagrebu Gžn-1743/13-2 od 24.06.2014.?

9. U slučaju kada su povodom iste prometne nezgode provedena dva prometno-tehnička vještačenja koja se međusobno razlikuju u pogledu zaključaka vještaka glede okolnosti uzroka nastanka i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode, no, radi se o slučaju kada je jedno od prometnih vještačenja provedeno u drugoj parnici koja se vodi radi ostvarivanja naknade štete povodom iste prometne nezgode, da li je sud u dužan, sukladno prijedlozima tuženika koji ukazuje na postojanje suodgovornosti/doprinosa u nastanku nezgode i štete na strani jednog od vozača koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi, saslušati prometnog vještaka na okolnosti zbog čega postoje razlike u predmetnim vještačkim nalazima i mišljenjima i to neovisno o tome što je prometno vještačenje na koje tuženik ukazuje izvedeno u drugoj parnici, pa čak i izvesti dokaz novim prometno-tehničkim vještačenjem, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama VSRH Rev-276/2016-3 od 13.04.2021. i Žs sud u Velikoj Gorici Gž-925/2018-2 od 05.05.2020.?

10. Da li prilikom odluke o parničnim troškovima stranaka i primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a (Novela ZPP, Narodne novine br. 70/19) sud odluku o parničnim troškovima treba donijeti tako da najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka stranka uspjela u parnici pa zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela te stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici odmjeri naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici?

11. Je li, a imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-40/07-2 od 19.09.2007., sud počinio apsolutno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada dosuđeni iznos parničnih troškova matematički ne odgovara obrazloženju odluke o priznatim parničnim troškovima za zastupanje po poduzetim parničnim radnjama koje je sud pojedinačno priznavao za dosudu na ime parničnih troškova postupka?

12. Pripada li stranci pravo na naknadu parničnog troška za više od četiri obrazložena podneska prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 103/14/118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa), odnosno da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu odluku o parničnim troškovima kada je tužiteljima u primjeni Tbr. 8.1. Tarife priznao naknadu parničnog troška za osam obrazloženja podneska primjenom Tbr. 7. Tarife ili je trebao primjenom Tarife tužiteljima priznati naknadu parničnih troškova za sastave najviše četiri obrazloženja podneska primjenom Tbr. 7. u svezi s Tbr. 8.1. Tarife, a za svaki daljnji podnesak primjenom Tbr. 8.3. Tarife priznati najviše 25% nagrade iz Tbr. 7. Tarife ali ne više od 50 bodova, sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Žs u Rijeci Gž- 3876/2014 04.09.2015., Žs u Zagrebu Gž-44/18-2 od 27.02.2018., Žs u Zadru Gž- 901/14-2 od 13.12.2016., Žs u Bjelovaru St. sl. u Virovitici Gž-1624/2012-2 od 13.06.2013., Žs u Karlovcu Gž-2421/2011-16 od 05.12.2012., Žs u Osijeku Gž-x- 24/2015-2 od 26.06.2015., Vts RH Pž-8499/11-3 od 22.01.2015., Vs RH Revd 1429/2021-3 od 15.02.2022.?

13. Da li u sporu u kojemu svaki od tužitelja potražuje svoju naknadu štete i svi tužitelji su zastupani po istom punomoćniku odluku o parničnim troškovima stranaka treba donijeti tako da se tužiteljima prizna parnični trošak sukladno vrijednosti predmeta spora uzimajući u obzir najveći postavljeni tužbeni zahtjev jednog od tužitelja dok nikako nije dopušteno zbrajati tužbene zahtjeve svih tužitelja, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Županijskog suda u Zagrebu Gž- 2431/2017-4 od 29.09.2020., Županijskog suda u Zagrebu Gž-1730/19-2 od 26.11.2019., Županijskog suda u Zagrebu Gžn-2058/14-2 od 08.01.2015., Županijskog suda u Sl. Brodu St. služba u Požegi Gž-1891/2014-2 od 04.03.2016.? 14. Da li u slučaju kada više tužitelja (oštećenih) potražuju u istom (jednom) parničnom postupku svaki svoju naknadu štete (nema solidarnosti na strani tužitelja u potraživanju naknade štete) od tuženika odluku o parničnim troškovima treba donijeti na način da se ista dosudi prema vrijednosti predmeta spora koji predstavlja zbroj tužbenih zahtjeva svih tužitelja ali pri tome nije dopušteno pridodati povećanje za zastupanje više tužitelja temeljem odredbe Tbr. 36. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x 598/2016-2 od 31.05.2022. i Rev-2752/11-2 od 22.09.2015.?".

2.1. Tuženik u prijedlogu navodi da je u ovom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. U odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije tuženik predlaže odbaciti prijedlog, a podredno odbiti kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3.1. Na prijedlog tuženika nije odgovoreno.

4. Prijedlozi su dopušteni.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da su pitanja navedena u izreci ovog rješenja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.

6. U odnosu na pitanje za koje je tužiteljima dopušteno podnošenje revizije, riječ je o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena (primjerice presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-14/2021-7 od 1. veljače 2023.), a o kojem pitanju je i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., a koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“, čime su se ispunile pretpostavke za dopuštenje revizije prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7. U odnosu na pitanja za koja je tuženiku dopušteno podnošenje revizije, riječ je o pravnim pitanjima glede kojih, prema razlozima na koje se u prijedlogu poziva tuženik, pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u odlukama ovoga suda, na koje se tuženik poziva kao razlog važnosti, a riječ je i o pitanjima o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena.

8. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, u izreci ovog rješenja navedeno je u odnosu na koja pravna pitanja se strankama dopušta podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, a u svezi ostalih naznačenih pravnih pitanja na temelju iste zakonske odredbe ima se smatrati da su prijedlozi povučeni.

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević