REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-14/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Dječjeg vrtića Ivana Brlić Mažuranić iz Biograda na Moru, Marina Držića 1, OIB 60175705264 I II. tužitelja Grada Biograda na Moru, Biograd na moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB 95603491861, zastupani po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV br.2, OIB 33244657811, zastupanog po punomoćnici VCC, zaposlenici u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, Regionalni ured Split iz Splita, Marmontova 1/II, radi zabrane štrajka i određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj P-3/2024-12 od 14. svibnja 2024., i protiv rješenja istog suda poslovni broj P-3/2024-12 od 14. svibnja 2024., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba I. i II. tužitelja te se potvrđuje presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj P-3/2024-12 od 14. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. i II. tužitelja te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj P-3/2024-12 od 14. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troška sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) Dječjeg vrtića Ivana Brlić Mažuranić, Biograd na Moru i 2) Grada Biograda na Moru koji glasi:

"Zabranjuje se tuženom Sindikatu obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV br.2, OIB 33244657811 organiziranje i provedba štrajka kod poslodavca, I-tužitelja Dječji vrtić Ivana Brlić Mažuranić, Biograd na moru, Marina Držića 1, OIB 60175705264 kojeg je najavio dopisom – Najavom štrajka od 2. svibnja 2024..g. dostavljenog I-tužitelju te njegovom osnivaču, II-tužitelju Grad Biograd na moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB 95603491861 s kojim je tuženi i pregovarao i koji je sudjelovao u postupku mirenja, sve s obzirom da je štrajk nezakonit.".

II Odbija se zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadu troškova postupka.".

2. Protiv prvostupanjske presude žale se I. i II. tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tužitelji zahtijevaju naknadu troška sastava žalbe.

3. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prijedlog tužitelja pod 1) Dječjeg vrtića Ivana Brlić Mažuranić, Biograd na Moru i 2) Grada Biograda na Moru za određivanjem privremene mjere čiji zahtjev za osiguranje glasi:

"Određuje se privremena mjera te se nalaže se protivniku osiguranja Sindikatu obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV br.2, OIB 33244657811 odmah po primitku ovog rješenja zabranjuje organiziranje i provedba štrajka kod poslodavca, I-predlagatelja osiguranja Dječji vrtić Ivana Brlić Mažuranić, Biograd na moru, Marina Držića 1, OIB 60175705264 kojeg je najavio dopisom – Najavom štrajka od 2. svibnja 2024.g. dostavljenog I-predlagatelju osiguranja te njegovom osnivaču, II-predlagatelju osiguranja Grad Biograd na moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB 95603491861, sve do pravomoćnosti presude iz ovog predmeta. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presude u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda.".

4. Protiv prvostupanjskog rješenja žale se također I. i II. tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji zahtijevaju naknadu troška sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbe tuženik se istima protivi te predlaže žalbe odbiti kako neosnovane te potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

6. Žalbe tužitelja protiv presude i protiv rješenja nisu osnovane.

U odnosu na pobijanu presudu:

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest sudska zabrana štrajka zbog toga što prema shvaćanju tužitelja tuženik nije ovlašten organizirati štrajk i zbog toga jer se ne radi o vrsti spora u vezi kojega je štrajk dopušten, odnosno zbog toga jer ciljevi štrajka nisu dopušteni.

8. Pri odlučivanju u ovoj pravnoj stvari sud prvoga stupanja prije svega i na temelju dokumentacije u spisu utvrđuje da je tuženik pokrenuo postupak pregovaranja o Kolektivnom ugovoru i postupak mirenja u smislu odredbe čl. 206. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93,14/, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR) te da mirenje nije uspjelo kao i da je nakon neuspjelog mirenja tuženik dopisom od 2. svibnja 2024. najavio štrajk s početkom 13. svibnja 2024. u 7,00 sati u Dječjem vrtiću Ivana Brlić Mažuranić u Biogradu na Moru, Marina Držića 1. Nadalje utvrđuje da su kao razlog štrajka navedeni zaštita i promicanje gospodarskih interesa članova tuženika i postojanje spora oko sklapanja Kolektivnog ugovora. Konačno utvrđuje i da tuženik ima svojstvo reprezentativnosti kao jedini sindikat kod tužitelja u smislu odredbe čl. 7. Zakona o reprezentativnosti udruga, sindikata i poslodavaca ("Narodne novine", broj 93/14 i 26/15 - dalje: ZOR). Na temelju tih činjenica, sud prvoga stupnja definira sporna pravna pitanja koja se odnose na ovlaštenje tuženika na organiziranje štrajka s obzirom na reprezentativnost i na dopuštenost štrajka u vezi na vrstu spora i njegove ciljeve.

8.1. U odnosu na prvo sporno pitanje – ovlaštenje tuženika na organiziranje štrajka sud prvoga stupnja iznosi pravno shvaćanje o tome da je tuženik jedini sindikat kod tužitelja i da kao takav već prema navedenoj odredbi čl. 7. ZOR-a ima pravo organizirati i provesti štrajk zbog spora oko Kolektivnog ugovora.

8.2. U odnosu na drugo sporno pitanje – vrstu spora u vezi kojih je štrajk dopušten i dopuštenosti ciljeva štrajka te postupku koji je prethodio najavi štrajka, sud prvoga stupnja iznosi pravno shvaćanje prema kojem su ispunjeni zakonski uvjeti za štrajk u smislu postupka koji mu je prethodio te da je štrajk organiziran iz razloga navedenih u čl. 205. st. 1. i st. 2. ZR.

8.3. Na temelju takvih pravnih shvaćanja sud prvoga stupnja zaključuje da ne postoje razlozi zbog kojih bi štrajk bio nedopušten pa da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 217. st. 1. ZR za zabranu štrajka.

9. U žalbenom postupku tužitelji ističu sve žalbene razloge zbog kojih se presuda može pobijati iz čl. 353. st. 3. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 I 114/22 - dalje: ZPP).

9.1. Prije svega ističu postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Takav žalbeni razlog ističu u vezi ocjene suda prvoga stupnja o sudjelovanju sindikalne povjerenice OCC u štrajku. U odnosu na dosta opsežne žalbene razloge u vezi toga valja im odgovoriti sljedeće. Nije dvojbeno da je OCC sindikalna povjerenica kod poslodavca. Isto tako nije sporno da je odredbom čl. 153. st.3. ZR propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno Radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze Radničkog vijeća propisane tim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. toga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 161. st. 1. toga Zakona. Konačno, nije ni sporno da je odredbom čl. 148. st. 4. ZR propisano da Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenja sa rada ili druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije. Međutim, povezivanje ovih odredbi u smislu nezakonitosti postupka štrajka zbog sudjelovanja sindikalne povjerenice nije po shvaćanju ovoga suda ispravno. Naime, prema odredbi čl. 187. st. 4. ZR sindikalni povjerenik je radnik koji je zaposlen kod poslodavca i ima pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata (čl. 187. t. 5. ZR). Dakle, upravo je to izvorna funkcija sindikalnog povjerenika koju on mora izvršavati. To što sindikalni povjerenik u određenim situacijama preuzima prava i obveze Radničkog vijeća je prenesena funkcija kojoj nije, a niti ne može biti svrha negacije izvorne funkcije sindikalnog povjerenika. Tako nešto bilo bi protivno zasadima vladavine prava u smislu ostvarenja prava radnika da netko štiti njihove interese kao članova sindikata. Točno jest da se sud prvoga stupnja nije osvrnuo na navod tužitelja o tome da je sindikalna povjerenica bila i predsjednica štrajkaškog odbora, ali time radi svega gore navedenoga nije počinjena bitna povreda na koju ukazuju tužitelji.

9.2. Nadalje, tužitelji ističu da sud prvoga stupanja nije pravilno ocijenio razloge štrajka pa da sama najava štrajka nije bila dovoljno jasno i precizno određena u smislu razloga štrajka. Sud prvoga stupnja polazi od utvrđenja da su kao razlozi štrajka navedeni zaštita i promicanje gospodarskih i socijalnih interesa članova sindikata tuženika i spor oko sklapanja Kolektivnog ugovora. Nadalje, sud prvoga stupnja zaključuje da se radi o štrajku iz čl. 205. st. 1. ZR (zaštita i promicanje gospodarskih i socijalnih interesa) te o štrajku iz čl. 205. st. 2. ZR (spor o sklapanju Kolektivnog ugovora). Pri tome, pogrešno i bez razloga navodi da bi se radilo o štrajku radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa članova sindikata koji se ogledaju u povećanju plaća zaposlenika u Dječjem vrtiću, jer to u najavi štrajka, a niti u obraćanju Gospodarsko- socijalnom vijeću nije navedeno. Dakle, u pravu su tužitelji kada ističu da je sud prvoga stupnja pogrešno zaključio o razlogu u vidu povećanju plaće jer tako nešto doista nije napisano u najavi štrajka. Točno jest da odredbe ZR ne daju definiciju pojma "zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa" pa da je stoga potrebno u okolnostima svakog konkretnog slučaja procijeniti jesu li razlozi štrajka upravljeni upravo na zaštitu tih interesa. Međutim, tada je to potrebno jasno naznačiti u razlozima najave štrajka i točno označiti u čemu se isti sastoje (primjerice i povišenje plaća) što nije učinjeno. Međutim, u najavi štrajka jasno je naznačen i drugi razlog koji se odnosi na sklapanje Kolektivnog ugovora (č. 205. st. 2. ZR) pa to što nije jasno naznačen i drugi razlog ne utječe na zakonitost štrajka ako je ostvaren barem jedan od razloga za zakonitost štrajka (takvo je i pravo shvaćanje ovog suda iz odluke broj Gž-7/2023-2 od 27. lipnja 2023. i odluke broj Gž-12/2024 od 22. svibnja 2024.). Stoga se suprotni žalbeni razlozi tužitelja, kojima ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ukazuju neodlučnim.

9.3. Razlog štrajka koji je jasno naznačen jest sklapanje Kolektivnog ugovora. Dakle, radi se o štrajku iz čl. 205. st. 2. ZR. Kod ovog razloga potrebna je reprezentativnost sindikata koji ga organizira. Glede ovog pitanja valja posegnuti za odredbama ZOR-a u kojem je čl. 7. st. 1. propisano da ako na razini za koju se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora djeluje samo jedan sindikat, taj se sindikat smatra reprezentativnim i njegova se reprezentativnost ne utvrđuje. Nisu u pravu žalitelji kada navode da je u takvoj pravnoj regulaciji tuženik dužan dokazivati takav status, već upravo suprotno na tužiteljima je teret dokaza da uz iznošenje činjenice nereprezentativnosti određenog sindikata za to ponudi i dokaze. Stoga je takav žalbeni navod neosnovan.

9.4. Što se pak tiče žalbenih navoda o sklapanju kolektivnog ugovora i razlozima koje sud prvoga stupnja dao u vezi toga, valja naznačiti sljedeće. Činjenica jest da se štrajk može provesti i u slučaju spora o sklapanju kolektivnog ugovora. Dakle, ZR jasno navodi da je to razlog zbog kojeg se, uz ispunjenje svih pretpostavki prije samog štrajka, štrajk može provesti. Dakle, neodlučni su takvoj pravnoj regulativi navodi žalitelja (ne)postojanju zakonske obveze na sklapanje takvog ugovora. Zbog toga je i predviđen, između ostalog i postupak mirenja. Tvrdnja tužitelja da su ispunjeni svi zahtjevi tuženika na način da je odlukom Gradonačelnika II. tužitelja od 31. listopada 2023. ispunjen zahtjev tuženika za povećanje plaće, ne znači da je time postignut onaj stupanj pravne sigurnosti koji za radnike pruža kolektivni ugovor, pa da je time udovoljeno zahtjevu tuženika na sklapanje takvog ugovora. Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada navodi da takva odluka ne daje sigurnost u ostvarenju i poštivanju prava radnika kao što to pruža sklopljeni kolektivni ugovor. To ponajprije zbog načina na koji se može mijenjati kolektivni ugovor i načina na koji se može mijenjati odluka Gradonačelnika. Stoga se takvi žalbeni navodi ukazuju neosnovani.

9.5. u odnosu na žalbene navode o Pravilima o štrajku i Pravilima o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, tužiteljima valja odgovoriti sljedeće. Nije dvojbeno da je takva Pravila donio tuženik, dok je poslove na kojima se rad ne smije prekidati odredila sindikalna povjerenica na temelju čl. 214. ZR i čl. 29. Pravila o štrajku. Točno jest da je odredbom čl. 43. st. 2. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne novine", broj 10/97, 107/09, 94/13, 98/19, 57/22 i 101/23 -dalje: ZPOO) propisano da su za slučaj štrajka u dječjim vrtićima štrajkaški odbor, ravnatelj i upravno vijeće dužni osigurati odgovarajuću njegu, prehranu, zdravstvenu zaštitu kao i drugu skrb o djecu koja za vrijeme štrajka pohađa program dječjeg vrtića. Međutim, takva odredba, protivno pravnom shvaćanju tužitelja, ne isključuje primjenu odredbe čl. 214. st. 9. ZR. Naime, odredba čl. 43. st. 2. ZPOO samo određuje dužnost tih određenih osoba i tijela za slučaj štrajka, ali ne regulira situaciju iz čl. 214. ZR, pa se te dvije norme ne mogu uspoređivati. Kako su prema stanju spisa ti ovlaštenici uputili prijedlog o takvim poslovima (ali nakon okončanja postupka mirenja), tako do primjene dolazi odredba čl. 214. st. 9. ZR, pa su u takvoj situaciji osnovano donesena pravila o poslovima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme štrajka. Pri tome su žalbeni navodi o navodnom obavještavanju roditelja da djecu ne dovode u vrtiće ostali posve nedokazani.

9.6. Konačno, u odnosu na žalbene navode o tome da nisu poštovani rokovi za pokretanje štrajka i da u postupku mirenja nije sudjelovao poslodavac odnosno I. tužitelja valja navesti sljedeće. Tuženik se obratio Gospodarsko-socijalnom vijeću s obavijesti o pokretanju postupka mirenja u kolektivnom radnom sporu. Postupak mirenja proveden na više sastanaka, a na zadnjem sastanku je utvrđeno da mirenje nije uspjelo. Nakon toga tuženik je dopisom od 2. svibnja 2024. najavio štrajk s početkom 13. svibnja 2024. Time je u svemu postupljeno u skladu s zakonskim odredbama, pa se suprotni žalbeni razlozi ukazuju neosnovanim. Pri tome valja i naglasiti da je na sastancima mirenja sudjelovao i poslodavac što proizlazi iz zapisnika o mirenju. Konačno, to što mirenje nije završilo u roku koji je propisan ZR-om nije od utjecaja na zakonitost štrajka.

10. Ne nalazeći postojanje žalbenih razloga na koje ukazuju žalitelji, te niti razloga iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti i slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 205. i čl. 217. st. 1. ZR, radi čega je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U odnosu na pobijano rješenje:

11. Žalitelji u bitnome pobijaju prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere iz istih razloga koje navode i u žalbi protiv presude. Kako je iz gore navedenog razvidno da takvi navodi nisu osnovani, tako je i žalba u odnosu na te razloge neosnovana. Pravomoćnošću presude ostaje neispunjen uvjet vjerojatnosti tražbine iz čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) jer je utvrđeno s izvjesnošću da ista ne postoji, pa je takvu žalbu valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ i odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

12. Kako žalitelji u postupku nisu uspjeli, tako je valjalo odbiti njihov zahtjev za naknadu žalbenih troškova (čl. 154. ZPP). Stoga, odlučeno je kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec