REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-338/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljana Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VEMAG d.o.o., Zagreb, Pierottijeva 6, OIB: 66443113252, zastupan po punomoćniku Marku Samaržiji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika P.B. GRAD d.o.o., Zagreb, Radnička c. 50, OIB: 10120762935, zastupanog po punomoćnici Gorani Grubišić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić d.o.o., Zagreb, zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-15/2023-2 od 31. siječnja 2023., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-74/2021-48 od 21. srpnja 2022., na sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-15/2023-2 od 31. siječnja 2023. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-15/2023-2 od 31. siječnja 2023., potvrđeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-74/2021-48 od 21. srpnja 2022. kojim je suđeno:

„I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tuženik P.B. GRAD d.o.o., Zagreb, Radnička c. 50, OIB: 10120762935, smetao tužitelja VEMAG d.o.o., Zagreb, Pierottijeva 6, OIB: 66443113252, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine - poslovnog prostora u Zagrebu, na adresi [adresa], koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta "Poslovna zgrada Zavrtnica" ukupne površine 539 m2, i to: suvlasnički dio 30,28/100 etažno vlasništvo (E-1), "Poslovni prostor oznake P-1 u prizemlju zgrade, netto korisne površine 402,32 čm" na način da je dana 27. ožujka 2019.g. putem svojih zaposlenika obio bravu i zatvorio ulazna vrata u predmetnu nekretninu i tužitelju onemogućio pristup nekretnini te pokretninama, sredstvima rada, zalihama i robi tužitelja, koje se nalaze u predmetnoj nekretnini, pa se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predmetne nekretnine u posjed tužitelju, slobodne od stvari i osoba tuženika i zabranjuje takvo ili slično smetanje, u roku od 8 dana."

II./ Nalaže se tužitelju tuženiku naknadi parnični trošak ovog postupka u visini od 4.272,80 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.srpnja 2022 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duljeod godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3322/2023-2 od 21. studenoga 2023. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 15/2023-2 od 31. siječnja 2023. u odnosu na pitanje:

„U postupku povodom tužbe zbog smetanja posjeda nekretnine, može li se činjenica da je tuženik, nakon počinjenog smetanja posjeda, nakon primitka tužbe i prijedloga za privremenu mjeru, nakon davanja odgovora na tužbu i nakon zaključenog prethodnog postupka, predao posjed nekretnine trećoj osobi, smatrati nemogućnošću uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja i vraćanja nekretnine tužitelju u posjed, a što bi bio razlog odbijanja tužbe radi nemogućnosti usvajanja kondemnatornog, a time i deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsko rješenje, podredno ukine te predmet vrati na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Traži troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite poslovnog prostora u Zagrebu na adresi [adresa], koji je upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta "Poslovna zgrada Zavrtnica" ukupne površine 539 m2, i to: suvlasnički dio 30,28/100 etažno vlasništvo (E-1), "Poslovni prostor oznake P-1 u prizemlju zgrade, netto korisne površine 402,32 čm", zbog smetanja posjeda 27. ožujka 2019. od strane tuženika koji je putem svojih zaposlenika obio bravu i zatvorio ulazna vrata u predmetnu nekretninu, čime je onemogućio pristup poslovnom prostoru i pokretninama tužitelja.

7.1. U postupku koji je prethodio revizijskom nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik Ugovorom o kupoprodaji nekretnine broj 21/2017 od 28. srpnja 2017. i Aneksom 1. Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 21/2017 od 6. listopada 2017. prodao predmetni poslovni prostor tužitelju za kupoprodajnu cijenu od 300.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti (članak 2. Ugovora), da se tužitelj na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnine obvezao tuženiku kupoprodajnu cijenu iz članka 2. ugovora platiti u dvije rate (članak 3. ugovora), da je tuženik predao u posjed tužitelju poslovni prostor isplatom dijela kupovnine od 100.000, 00 Eura (članak 7. ugovora), da je tuženik 14. veljače 2019. jednostrano raskinuo ugovor o kupoprodaji nekretnine zbog neplaćanja preostalog dijela kupovnine, te pozvao tužitelja na predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora, da je tuženik poslovni prostor ugovorom o kupoprodaji nekretnine prodao trećoj osobi 14. kolovoza 2019., da se tužitelj po pozivu tuženika na primopredaju poslovnog prostora, dopisom od 19. veljače 2019. protivio predaji u posjed predmetnog poslovnog prostora, da je tuženik u poslovni prostor stavio alarm, te promijenio bravu i zatvorio (zavario) ulazna vrata u predmetnu nekretninu čime je tužitelju onemogućio posjed poslovnog prostora, odnosno pristup nekretnini i pokretninama tužitelja, da je tužitelj za smetanje posjeda saznao 27. ožujka 2019., te da je istoga dana intervenirala policija po prijavi zakonskog zastupnika tužitelja, radi nemogućnosti ulaska u predmetni poslovni prostor.

7.2. Nižestupanjski sudovi na temelju naprijed navedenog utvrđenog činjeničnog stanja odbijaju tužbeni zahtjev, zaključujući da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog prostora od srpnja mjeseca 2017. kada je tuženik predao ključeve prostora tužitelju i dozvolio unošenje pokretnina u prostor, sve do dana smetanja posjeda 27. ožujka 2019. kada više tužitelj sa predanim ključevima nije mogao ući u poslovni prostor, no kako se predmetni prostor ne nalazi u posjedu tuženika, već u posjedu treće osobe, to kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva nije moguće usvojiti, pa iz tog razloga odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP). U reviziji stranka treba navesti jasno određene razloge zbog kojih smatra da je revizija osnovana uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka (čl. 389. d ZPP).

9. Tužitelj naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbi čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) u situaciji kada je tuženik nakon počinjenog smetanja posjeda, nakon primitka tužbe i prijedloga za privremenu mjeru, nakon davanja odgovora na tužbu i nakon zaključenog prethodnog postupka, predao posjed nekretnine trećoj osobi (u ovom slučaju povezanom društvu) čime je automatski onemogućio usvajanje kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva prema njemu, te posljedično i deklaratorni dio ne bi bio osnovan, čime se efektivno tužitelja onemogućava u sudskoj zaštiti posjeda.

10.1. Članak 21. ZVDSP glasi:

„(1) Koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

(2) I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.

(3) Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

(4) Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

(5) Posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.“

10.2. Članak 22. ZVDSP glasi:

„(1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

(2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

(3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.“

10.3. Odredbom čl. 195. st. 1. ZPP propisano je:

„Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.“

11.1. U rješenju broj Rev 672/09-2 od 1. lipnja 2011. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući u parnici zbog smetanja posjeda, uz ostalo izrazio pravno shvaćanje da pored elemenata koji u svakom slučaju moraju biti ispunjeni da bi se pružila posjedovna zaštita, a to su utvrđenje posljednjeg mirnog posjeda i nastalo smetanje, preostala dva elementa (da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja, odnosno da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće) ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu.

11.2. Istovjetno pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio i u rješenjima broj Rev 1709/16-3 od 1. listopada 2019., Rev- 520/2021-2 od 8. lipnja 2021, Rev-945/2022-2 od 20. rujna 2022., Rev 1322/2022-2 od 3. siječnja 2023. i Rev 54/2021-2 od 17. listopada 2023.

11.3. Dakle, i prema pravnom shvaćanju ovog suda, u parnicama zbog smetanja posjeda sud jest ovlašten pružiti posjedovnu zaštitu i kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, odnosno kada zbog prirode samog čina smetanja nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja. U takvoj je situaciji moguće deklarirati čin smetanja te zabraniti buduće takvo ili slično smetanja posjeda. Na navedeni način sud će spriječiti i možebitne zlouporabe procesnih ovlaštenja stranaka.

12. Iz navedenih razloga ovaj sud, reafirmira pravno shvaćanje već izraženo u gore navedenim odlukama ovoga suda, slijedom čega odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„U postupku povodom tužbe zbog smetanja posjeda nekretnine, činjenica da je tuženik, nakon počinjenog smetanja posjeda, nakon primitka tužbe i prijedloga za privremenu mjeru, nakon davanja odgovora na tužbu i nakon zaključenog prethodnog postupka, predao posjed nekretnine trećoj osobi, može se smatrati nemogućnošću uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja i vraćanja nekretnine tužitelju u posjed, ali razlog odbijanja tužbe radi nemogućnosti usvajanja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, nije ujedno i razlog odbijanja preostalog dijela tužbenog zahtjeva.“

13. Međutim, iz zaključka sud drugog stupnja, proizlazi da nema mjesta pružanju posjedovne zaštite, ne ulazeći u pitanje prava na neki drugi oblik pravne zaštite, jer nije moguće ispuniti jedan od uvjeta iz čl. 22. st. 1. ZVDSP i to da se posjedovna zaštita pruža i naređivanjem uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja.

14. Stoga, a kako shvaćanje drugostupanjskog suda iz rješenja kojeg je donio nije u skladu s navedenim shvaćanjem ovoga suda - i kako drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) nije razmotrio druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka, to je valjalo ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje - te odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku I. izreke rješenja (na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP).

15. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu dopuštene revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina