REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-219/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. I., OIB … iz O., koju zastupa punomoćnik S. N., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Š. i N. u O., protiv tuženika T. I., OIB … iz O., kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u O., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-351/2022-2 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-73/21 od 23. prosinca 2021., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob- 351/2022-2 od 21. ožujka 2023. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-73/21 od 23. prosinca 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I/ Nalaže se tuženiku T. I. OIB: … iz O., da tužiteljici J. I. OIB: … iz O., isplati temeljem stjecanja bez osnove iznos od 625,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja 2017. do 31. kolovoza 2019., odnosno ukupno 18.750,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svakomjesečni obrok počev od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."
II/Nalaže se tužiteljici Jasni Ivanković da tuženiku T. I. naknadi parnični trošak u iznosu od 10.312,00 kn, u roku od 15 dana.".
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 3244/2023-2 od 25. listopada 2023., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Ima li bračni drug pravo zahtijevati polovinu najamnine od drugog bračnog druga-posjednika stana, kao bračne stečevine, ukoliko prethodno nije sudskim putem zatražio predaju u suposjed?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude, a podredno da ih ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice, kao suvlasnice u ½ dijela nekretnine u D., u naravi zgrada za odmor i vinograd te ½ dijela stana u O., površine 32,66 m2, za isplatu naknade za to što je upotrebljavao i imao koristi od svojeg posjedovanja, budući da je stan iznajmljivao, a nekretninu u D. koristio u razdoblju od prosinca 2016. do dana razvrgnuća suvlasničke zajednice.
S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije u ovom stupnju postupka sporno je, je li tužiteljica za ostvarenje prava na polovinu najamnine morala prethodno sudskim putem zatražiti predaju u suposjed stana, koji predstavlja bračnu stečevinu svake od stranaka u ½ dijela, a koji stan tuženik iznajmljuje.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da su predmetne nekretnine bračna stečevina stranaka u kojima stranke nisu stanovale, a tuženik je iznajmio stan podstanarima u ožujku 2016.;
- da je tužiteljica bračnu zajednicu zajedno s troje zajedničke djece stranaka napustila krajem 2016. te je s djecom bila smještena u Sklonište za obiteljsko nasilje;
- da je tužiteljica nakon izlaska iz Skloništa za obiteljsko nasilje usmeno tražila od podstanara da napuste stan;
- da je tužiteljica podnijela tužbu radi utvrđena bračne stečevine 10. travnja 2017. te su stranke utvrđene suvlasnicima predmetnih nekretnina svaki u ½ dijela na temelju pravomoćne presude poslovni broj P Ob-222/2017 od 21. studenoga 2017.;
- da je tužiteljica podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice 28. prosinca 2017. te je rješenjem poslovni broj R1-4/2018 razvrgnuta suvlasnička zajednica predmetnih nekretnina i to civilnom diobom;
- da je tužiteljica prema vlastitoj tvrdnji usmeno od tuženika tražila ključeve od predmetnih nekretnina, ali nije poduzimala nikakve konkretne pravne radnje prema tuženiku (pisane opomene, tužba za predaju u suposjed, tužbu za iseljenje podstanara u stanu), već je podnijela tužbu radi podjele bračne stečevine i predmetnu tužbu radi stjecanja bez osnove 30. siječnja 2018.
10. Na temelju navedenih utvrđenja, a pozivom na odredbe čl. 30. st. 2., čl. 38. st. 1., 42. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tuženik nije bio nepošten posjednik, obzirom da tužiteljica nije dokazala da je, osim usmeno, tražila predaju stana i vikendice u suposjed, te da tužiteljica stoga ne može s uspjehom zahtijevati od tuženika naknadu za koristi koju je imao od korištenja njezinog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina u spornom razdoblju.
11. Prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije pokušala ostvariti svoje suvlasničko pravo na suposjed drugostupanjski sud, potvrđuje prvostupanjsku presudu iznoseći shvaćanje da je tužiteljica da bi mogla tražiti naknadu koristi od korištenja svog suvlasničkog dijela od strane tuženika, trebala je tražiti predaju u suposjed predmetne nekretnine, dok za činjenicu da je tuženik predložio da u stanu žive, tada maloljetne kćeri stranaka, ali ne i tužiteljica, navodi da isto ne znači da je tuženik tužiteljicu isključio iz posjeda stana, niti da je tužiteljica tražila suposjed predmetnog stana, u kojem su tada živjeli podstanari te da je tuženik u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjedniku i kao takav nije dužan platiti naknadu za korištenje tužiteljičinog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina.
12. Iznesena shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda, kao i presuda suda prvog stupnja, ne mogu se prihvatiti.
13. U parnicama u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđi suvlasnički dio stvari, za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi za vrijeme svojega posjedovanja, osnovanost tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti primjenom odredbe čl. 164. st. 1., odnosno čl. 165. st. 1. ZV-a i to na način da je potrebno utvrditi odlučnu činjenicu je li i kada je tuženik postao nepošten posjednik tužiteljičinog suvlasničkog dijela nekretnine.
14. Kod toga treba imati na umu i da pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti iz okolnosti slučaja mogao znati da i drugi ima pravo na suposjed, a nije mu ga omogućio, odnosno da je prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
15. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik stan iznajmljivao i stjecao koristi od najamnine, iako je pritom znao da je stan bračna stečevina stranaka odnosno da mu ne pripada pravo na cjelokupni iznos najamnine, ali nikada nije ponudio tužiteljici dio naplaćene najamnine.
16. U navedenim okolnostima i činjeničnim utvrđenjima za odluku u ovoj pravnoj stvari od značaja je pravno shvaćanje koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na drugoj sjednici od 1. ožujka 2021. koje glasi:
"U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP."
"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.
Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.".
17. Prema tome, da bi tužiteljica imala pravo od tuženika zahtijevati polovinu najamnine trebala je u postupku dokazati da je od tuženika zahtijevala predaju nekretnine u suposjed i da joj tuženik to nije omogućio, ali za to nije trebala sudskim putem tražiti predaju u suposjed.
18. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Bračni drug ima pravo zahtijevati polovinu najamnine od drugog bračnog druga- posjednika stana, kao bračne stečevine, a pri tomu prethodno nije dužan sudskim putem tražiti predaju u suposjed, ako ga je na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.".
19. Tužiteljica je prije podnošenja predmetne tužbe 30. siječnja 2018. podnijela tužbu radi utvrđena bračne stečevine 10. travnja 2017., prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice 28. prosinca 2017., usmeno tražila od podstanara da napuste stan, usmeno tražila predaju ključeva stana od tuženika, putem punomoćnika tražila da joj tuženik omogući da stanuje u stanu s djecom te upozorila tuženika da će tražiti naplatu stečenog bez osnove za korištenje ½ suvlasničkog dijela nekretnine. Sve navedeno u kontekstu zahtjeva za predaju stana u suposjed treba cijeniti da je tužiteljica tuženika na odgovarajući način pozvala na predaju odnosno iskazala volju za suposjedom stana i pokušala stupiti u suposjed stana, ali je u tomu onemogućena od strane tuženika na što ukazuje i nesporna činjenica da je tuženik na traženje tužiteljice da stanuje u stanu s djecom predložio da u stanu žive tada maloljetne kćeri stranaka, ali ne i tužiteljica. Izričiti zahtjev tužiteljice za predaju stana u suposjed u ovoj pravnoj stvari treba sagledati u kontekstu svih životnih okolnosti odnosno da tuženik nije bio u neposrednom posjedu stana već je stan iznajmljivao, a tužiteljica se određeno vrijeme nalazila u Skloništu za obiteljsko nasilje.
20. S tim u vezi činjenica da tužiteljica nije pravnim odnosno sudskim putem (pisane opomene, tužba za predaju u suposjed, tužbu za iseljenje podstanara u stanu - kako to smatraju nižestupanjski sudovi da je trebala) tražila predaju stana u suposjed ne znači da nema pravo na polovinu najamnine na stanu koji je bračna stečevina stranaka, jer je tuženik znao da se radi o bračnoj stečevini i da mu ne pripada pravo na cjelokupni iznos najamnine, a tužiteljica ga je na odgovarajući način pozvala na predaju suposjeda stana.
21. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (nije utvrđena visina zahtjeva) i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke).
22. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).
Zagreb, 29. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
