REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2149/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CENTAR KONZULTANATA d.o.o., OIB 26108022964, Getaldićeva 21, Split, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika ANALIZA d.o.o. u stečaju, OIB 96484760207, Stinice 12, Split, kojeg zastupa punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetnik iz Splita, radi ostvarenja osporene tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-377/2018 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-377/2018 od 19. ožujka 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da postoji i da je osnovana tražbina drugog višeg isplatnog reda u visini od 17.270,68 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-377/2018 od 19. ožujka 2024. u točki I. izreke u preostalom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da postoji i da je osnovana tražbina drugog višeg isplatnog reda s osnove zakonskih zateznih kamata na iznos od 17.270,68 EUR koja teče od 16. veljače 2018. do isplate i u točki III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-377/2018 od 19. ožujka 2024. pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da postoji i da je osnovana tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 17.270,68 EUR / 130.125,93 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. veljače 2018. do isplate, te je pod točkom III. izreke suđeno da je dužan tuženiku (pravilno bi bilo tuženik) isplatiti tužitelju s osnova troškova postupka iznos od 1.442,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

2. Protiv navedenog dijela presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavaka 6. i 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da pobijana presuda ne sadrži sve što je propisano odredbom članka 338. Zakona o parničnom postupku, između ostalog, i zato što u obrazloženju nije navedeno zašto sud usvaja prigovor zastare. Nadalje, ističe da je nejasno i proturječno obrazloženje presude jer ne sadrži koje je od iznesenih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem koje je dokaze izvodio i zašto te kako je te dokaze ocijenio. Smatra da je nepravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke kao neosnovan uz obrazloženje da tužitelj ničim nije dokazao postojanje osporene mu tražbine, odnosno da nije dokazao koji su to radovi izvedeni u garantnom roku, bilo oni iz zapisnika o otklanjanju nedostataka od 17. veljače 2017. bilo oni naknadno nastali u garantnom roku od 2. godine od primopredaje objekta. Ponavlja zatim navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te u bitnom ističe da su nesporne činjenice da je na temelju ugovora sklopljenim s društvom Studio XXL d.o.o. kao naručiteljem, tuženik izvodio radove na objektu Centar zdravog života u Sigetu, te da tuženik kao izvođač radova nakon dovršetka i primopredaje objekta nije ispunio svoju obvezu otklanjanja nedostataka evidentiranih zapisnikom o primopredaji, zbog čega je naručitelj raskinuo taj ugovor. Studio XXL d.o.o. je zbog potrebe garancije za dobro izvršenje posla u ugovorenom garantnom roku od 2 godine i otklanjanja nedostataka evidentiranih prilikom primopredaje objekta, sklopi s društvom Morea d.o.o. ugovor o održavanju objekta i otklanjanju nedostataka u garantnom roku, nakon čega je 30. lipnja 2017. Studio XXL d.o.o. s Morea d.o.o. sklopilo Ugovor o ustupanju tražbine kojim je cedent Studio XXL d.o.o. prenio na cesionara Morea d.o.o. nenaplaćenu novčanu tražbinu u iznosu od 1.402.191,00 kn koju je na dan sklapanja ugovora imao od dužnika Analiza d.o.o. ovdje tuženika s osnova štete i prenio je i predao cesionaru zadužnicu izdanu od Analiza d.o.o.na iznos 1.500.000,00 kn, a Morea d.o.o. je isti dana prenijela na tužitelja ugovorom o cesiji dio te tražbine u iznosu koji je predmet utvrđenja u ovom postupku kao i zadužnicu radi osiguranja naplate prenesenog dijela tražbine. Smatra da s obzirom na činjenicu da je na tužitelja prenesena tražbina osigurana ovršnom ispravom, teret dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva ne bi trebao biti na tužitelju. Ističe da je stoga sud trebao zatražiti podatke od FINA-e je li kada i tko podnio zadužnicu na naplatu, a budući da to nije učinio, počinjena je bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, navodi da je zbog krivih razloga odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem građevinskog vještačenja, te da je sud zbog pogrešnih razloga nije valorizirao račune i radne naloge koje je u spis priložio svjedok. Konačno, smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda kako je uvidom u spise poslovni broj P-375/18 i P-376/18 utvrdio da se protiv tuženika po tužbi Morea d.o.o. vode postupci iz slične pravne i činjenične osnove i da se radi o multipliciranju potraživanja istih potraživanja prema tuženiku. Ističe kako društvo Moroa d.o.o. ima tražbinu za dio ustupljene mu tražbine, a tužitelj preostalog dijela koji mu je Moroa d.o.o. ustupio. Odluku o trošku osporava zbog odluke o glavnoj stvari. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u visini od 250 bodova + 25% uvećano za PDV te trošak pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali ne iz razloga na koje se poziva žalitelj.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora glede pobijanog dijela prvostupanjske presude je utvrđenje tražbine tužitelja osporene u stečajnom postupku od strane stečajnog upravitelja u iznosu od 17.270,68 EUR / 130.125,93 kn.

7. Prema podacima u spisu, a niti u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj u stečajnom postupku nad dužnikom prijavio, između ostalog, i tražbinu u iznosu od 130.125,93 kn na temelju ugovora o sesiji koji su sklopili društvo Morea d.o.o. kao cedent i tužitelj kao cesionar 30. lipnja 2017. a kojim je prenesena tražbina s osnove otklanjanja nedostataka, da je stečajni upravitelj osporio tražbinu pa je sukladno odredbi članka 266. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ) tužitelj upućen na parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđenja osporene tražbine. Prema odredbi članka 270. SZ-a u parnici se utvrđenje osporene tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ona označena u prijavi ili na ispitnom ročištu. Prema tome, pozivanje tužitelja u ovom postupku da za prijavljenu tražbinu raspolaže ovršnom ispravom (zadužnicom) ne dovodi u pitanje to da je sukladno odredbi članka 219. i članka 7. ZPP-a upravo na tužitelju bio teret dokazivanja da postoji tražbina koja mu je ustupljena ugovorom o cesiji.

8. Suprotno žalbenim navodima donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, kako ih je i iz kojih dokaza sud utvrdio, a te utvrđene činjenice nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza. Neosnovan je žalbeni navod da u obrazloženju nema razloga za usvajanje prigovora zastare, jer iz podataka u spisu proizlazi da zastara nije isticana, a niti je razlog osporavanja prijavljene tražbine tužitelja od strane stečajnog upravitelja bio zastara te tražbine.

9. Također je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ocijenio sve provedene dokaze zasebno kao i sve dokaze zajedno, te je, suprotno žalbenim navodima, ocjenjivao i zadužnicu i pokušaj njene naplate (točka 13. obrazloženja). Osim toga, neosnovano navodi žalitelj da je sud time što je odbio izvođenje predloženih dokaza počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Prema odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa to nije počinio ni prvostupanjski sud kada je u ovom predmetu odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem na predloženu okolnost, a o čemu će naknadno još biti riječi.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je na temelju ugovora sklopljenim 24. studenog 2015. s društvom Studio XXL d.o.o. kao naručiteljem, tuženik izvodio radove na objektu centar zdravog života u Sigetu, da je tuženik izveo ugovorene radove, te da je 17. veljače 2017. sačinjen zapisnik o primopredaji kojim je konstatirano da su radovi u cijelosti izvedeni i plaćeni tuženiku i da ugovorne strane nemaju nikakvih međusobnih novčanih potraživanja. Istovremeno je sačinjen i zapisnik o otklanjanju nedostataka, kojim su u 59 točaka utvrđeni nedostaci i konstatirano je da je određen rok izvođaču, ovdje tuženiku, za otklanjanje nedostataka, te je zbog neispunjenja tuženikove obveze otklanjanja nedostataka i nedostavljanja bankarske garancije za dobro izvršenje posla u garantnom roku od 2 godine raskinut ugovor 22. veljače 2017.,

- društvo Studio XXL d.o.o. je nakon raskida navedenog ugovora s društvom Morea d.o.o. 24. travnja 2017. sklopilo ugovor o održavanju objekta u garantnom roku kojim je to društvo preuzelo obvezu otkloniti nedostatke koji bi nastali na objektu u garantnom roku, te je dogovoreno da će se sklopiti poseban ugovor o otklanjanju nedostataka iz Zapisnika o otklanjanju nedostataka od 17. veljače 2017.,

- društvo Studio XXL d.o.o. je nakon toga 30. lipnja 2017. sklopilo s društvom Morea d.o.o. Ugovor o ustupu-prijenosu potraživanja kojim je Studio XXL d.o.o. kao cedent prenio na Morea d.o.o. kao cesionara nenamirenu novčanu tražbinu od sesusa Analiza d.o.o. u iznosu od 1.402.191,00 kn te je istovremeno prenesen i instrument osiguranja Zadužnica ovjerena po cesusu 14. srpnja 2016.,

- društvom Morea d.o.o. je zatim istog dana 30. lipnja 2017. sklopilo s ovdje tužiteljem Ugovor o ustupu - prijenosu tražbine i to nenamirene novčane tražbine koju ima prema društvu Analiza d.o.o., a koju je stekao od društva Studio XXL d.o.o. temeljem ugovora o cesiji, te je Morea d.o.o. kao cedent prenio na ovdje tužitelja kao cesionara dio te tražbine u iznosu od 115.000,00 kn, te je prenio i kao sredstvo osiguranja u visini prenesene tražbine Zadužnicu ovjerenu po dužniku, ovdje tuženiku, 14. srpnja 2016.

11. Budući da tužitelj tvrdi da je ugovorom o cesiji stekao novčanu tražbinu prema dužniku Analiza d.o.o., tužitelj je, u situaciji kada dužnik tvrdi da se radi o nepostojećoj tražbini, bio dužan dokazati da tražbina postoji.

12. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao postojanje prenesene mu tražbine ugovorom o cesiji. Naime, uz nespornu činjenicu da su prilikom primopredaje objekta utvrđeni nedostaci izvedenih radova od strane tuženika (a radilo se uglavnom o manjim - tehničkim nedostacima, što proizlazi iz sadržaja zapisnika i s obzirom na to da je određen rok za otklanjanje nedostataka od nekoliko dana, budući da je naručitelj zbog neizvršenja tuženikove obveze nakon četiri dana raskinuo ugovor), te da je nakon raskida ugovora zbog eventualno otklanjanje nedostataka koji bi nastali u garantnom roku sklopljen ugovor s društvom Morea d.o.o., tužitelj je bio dužan dokazati da je društvo Morea d.o.o. na temelju tog ugovora otklonilo nedostatke bilo one iz Zapisnika o otklanjanju nedostataka bilo one koji su nastali nakon primopredaje objekta i kolika je vrijednost izvedenih radova, odnosno da je na dan sklapanja ugovora o cesiji s tužiteljem imalo novčanu tražbinu prema tuženiku kao cedentu barem u visini iznosa koji je prenesen na tužitelja. Međutim, iz podataka u spisu proizlazi da nijedan dokaz nije predložen niti dostavljen iz kojeg bi se mogla utvrditi ta sporna činjenica.

13. Naime, u konkretnom slučaju se radilo o ugovoru o ustupu dospjele novčane tražbine, pa je s obzirom na odredbe članaka 80., 84. i 85., a budući da je tuženik osporio postojanje tražbine (tvrdi da je dio nedostataka po zapisniku od 17. veljače 2017. sam otklonio, a da nema saznanja da je Morea d.o.o. otklanjala nedostatke ....), tužitelj bio dužan dokazati da su radovi otklanjanja nedostataka doista izvedeni u visini iznosa ustupljene tražbine, a takvim dokazom se ne mogu smatrati računi koje je društvo Morea d.o.o. ispostavilo društvu Studio XXL d.o.o. ili radni nalozi koje je svjedok s jednim računom predao u spis nakon zaključenja prethodnog postupka.

14. Iz Ugovora o cesiji koji su sklopili Moroa d.o.o. (cedent) i tužitelj (cesionar) proizlazi da ga nije potpisao dužnik. U ugovoru je navedeno da cedent odgovara samo za veritet - postojanje tražbine, pa je on trebao predati tužitelju kao cesionaru isprave o postojanju tražbine kojima bi se dužniku legitimirao kao novi vjerovnik prilikom poduzimanja radnji radi ostvarenja tražbine.

15. Račun koji je Morea d.o.o. izdala na ime XXL d.o.o. 24. svibnja 2017. na iznos od 130.280,00 kn, koji je predan na spis nakon zaključenja prethodnog postupka s radnim nalozima, čak i da ih je sud uzeo u obzir, kao i račun izdan istog dana na iznos od 1.250.000,00 kn, koji je predan na pripremnom ročištu, ne mogu se smatrati dokazom da su radovi iz tih računa doista izvedeni i da postoji tražbina po tim računima. Račun je samo poziv na plaćanje duga, a ne dokazuje postojanje osnova za njegovo plaćanje. Osnova za plaćanje bi bio dokaz o izvedenim radovima navedenim u računu.

16. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje građevinskog vještačenja. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem kako bi se utvrdilo jesu li na objektu u Sigetu bili kakvi materijalni nedostaci radova izvedenih po tuženiku u trenutku primopredaje objekta, kolika bi bila vrijednost otklanjanja tih nedostataka i da utvrdi vrijednost ugovorenih radova u garantnom roku po ugovoru o održavanju objekta od 24. travnja 2017. Međutim, među strankama nije sporno da su utvrđeni nedostaci izvedenih radova evidentirani u zapisniku, a za predmet spora nije odlučno kolika bi po procjeni vještaka iznosila vrijednost tih nedostataka, već je odlučno to je li, koje nedostatke i u kojoj vrijednosti otklonio Morea d.o.o. do dana sklapanja ugovora o cesiji s tužiteljem, odnosno da li je s te osnove postojala tražbina prema tuženiku kao cesusu. Budući da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je doista izveo radove na otklanjanju bilo kakvih nedostataka, pravilno je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz građevinskim vještačenjem, a imajući u vidu i to na koje okolnosti je tužitelj predložio taj dokaz.

17. Iz navedenog proizlazi da je pravilno zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine iz ugovora o cesiji u iznosu od 130.125,93 kn / 17.270,68 EUR, zbog čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje osporene tražbine u stečajnom postupku u tom iznosu. Valja istaknuti da je tužitelj u tužbi naveo da s osnove ustupljene tražbine zahtjeva iznos od 115.000,00 kn s osnove otklanjanja nedostataka, pa budući da u spisu nije priložena prijava tražbine u stečajnom postupku, može se zaključiti da se razlika do iznosa od 130.125,93 kn odnosi na zatezne kamate.

18. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu, kako je odlučeno u izreci ove presude.

19. Međutim, u odnosu na dio tužbenog zahtjev da se utvrdi da postoji i da je osnovana tražbina drugog višeg isplatnog reda s osnove zakonskih zateznih kamata na iznos od 130.125,93 kn / 17.270,68 EUR od 16. veljače 2018. do isplate, odluka nije pravilna.

20. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu 20. lipnja 2018. radi utvrđenja tražbine u iznosu od 195.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. veljače 2018. do dana plaćanja. Budući da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren 15. veljače 2018. zatezne kamate od dana otvaranja stečajnog postupka su tražbine nižeg isplatnog reda. Iz podataka u spisu ne može se zaključiti da je sud pozvao vjerovnike nižih isplatnih redova da prijave svoje tražbine (članak 261. SZ-a). Slijedom toga, tužba radi isplate zateznih kamata od 16. veljače 2018. do dana plaćanje nije dopuštena budući da stečajni vjerovnici svoje tražbine mogu ostvarivati samo u stečajnom postupku sukladno odredbi članka 167. SZ-a. Slijedom toga, tužbu je trebalo odbaciti kao nedopuštenu za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate na iznos od 130.125,93 kn, a ne zahtjev odbiti kao neosnovan u dijelu zateznih kamata na iznos od 130.125,93 kn.

21. Zato je na temelju odredbe članka 369. stavka 2. ZPP-a pobijanu presudu u tom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja pravilne i zakonite odluke odnosno radi odbačaja tužbe u tom dijelu.

22. Odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke nije jasna. Iz izreke proizlazi da bi tuženik trebao isplatiti tužitelju s osnove troškova postupka iznos od 1.442,75 EUR, a u obrazloženju presude je vidljivo da trošak treba naknaditi tužitelj tuženiku. Ako bi tuženik trebao naknaditi tužitelju trošak postupka, tužiteljeva žalba ne bi bila dopuštena. Ako trošak treba naknaditi tužitelj tuženiku, izreka nije jasna. U ponovnom suđenju sud će ponovo odlučiti o ukupnim troškovima postupka (članak 166. stavak 4. ZPP-a).

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30868-21b7e

Kontrolni broj: 0e5e0-aca74-b61fb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.