Poslovni broj: Usž-1053/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja L. D. iz G. B., B., i I. D. iz G. B., B., kao nasljednika pokojnog T. D., oboje zastupani po Z. V., odvjetniku iz B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa A. O. T., dipl. iur., radi naplate trošarine na duhanske prerađevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-246/2023-7 od 24. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-246/2023-7 od 24. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/21-01/125, urbroj: 513- 04-22-2 od 14. srpnja 2022. godine kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te odluke o troškovima (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
3. Tužitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje budući pri odlučivanju nije uzeo u obzir sve relevantne činjenice. Naime, pobijano rješenje Ministarstva financija od 14. srpnja 2022. godine nije zakonito budući se isto odnosi na prednika tužitelja, pokojnog T. D., a ne i na same tužitelje koji su poštom zaprimili isto rješenje, a iz čega nedvojbeno proizlazi kako je nadležno tijelo u trenutku donošenja pobijanog rješenja znalo za činjenicu smrti T. D.. Budući je stranka u postupku kojim je doneseno pobijeno rješenje bio upravo prednik tužitelja prvostupanjsko tijelo trebalo je donijeti rješenje kojim se postupak obustavlja. Notorna je činjenica da stranka u postupku ne može biti mrtva osoba, te da sukladno navedenom upravno tijelo nije provelo postupak na zakonit i pravilan način, te nije moglo nastaviti postupak protiv mrtve osobe. Tužitelji, dakle, niti na jedan način ne mogu odgovarati zbog šverca duhana i počinjenih prekršaja od strane njihovog pokojnog prednika. Također ističu da je odluka o troškovima neutemeljena budući je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, te tuženik treba nadoknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u cijelosti. Predlažu da Visoki upravni sud usvoji njihovu žalbu i preinači presudu Upravnog suda u Splitu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno postupanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a.)
5. Žalba nije osnovana.
6. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
7. Naime, prvostupanjski sud je temeljem spisa tuženika utvrdio da je kod prednika tužitelja, T. D., prilikom pretrage stana, te osobnog vozila marke VW Passat reg. oznake … pronađeno 61 kilogram sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija RH, te je T. D. obvezan platiti trošak na duhanske prerađevine u iznosu utvrđenom prvostupanjskim rješenjem. S obzirom da je T. D. preminuo u tijeku postupka, nije bilo osnove da se primijeni odredba članka 39. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) iz razloga što je u smislu odredbe članka 24. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.) propisano da univerzalni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni pravnom predniku. Prema odredbi stavka 2. istog članka nasljednici su dužni platiti obveze iz porezno dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni ostavitelju. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o prenosivim pravima, pravilno je prvostupanjski sud u točci 14. obrazloženja presude naveo da se upravni postupak može nastaviti te kako tužitelji nisu dokazali da u konkretnom slučaju ne bi bili dužni platiti obveze iz porezno dužničkog odnosa svog pokojnog prednika, s obzirom na vrijednost naslijeđene imovine sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odbio tužbeni zahtjev, te za razloge takve odluke dao dostatne i obrazložene razloge koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu.
8. Stoga je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, s obzirom na činjenicu da su tužitelji upravni spor izgubili.
U Zagrebu 29. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
