REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5129/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja 2en usluge j.d.o.o., Šemovec, Plitvička 6, OIB 00759879679, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik iz Varaždina, Pavlinska 5, protiv tuženika ROPOX d.o.o., Kućan Marof, Ljudevita Gaja 68, OIB 12284099407, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & partneri j.t.d., Varaždin, Zagrebačka 61/III, radi isplate iznosa od 5.494,19 EUR (41.396,00 kn), odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-22/2019-48 od 28. listopada 2022., 29. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-22/2019-48 od 28. listopada 2022., u točki I. izreke, te se odbija žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-22/2019-48 od 28. listopada 2022. u dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-306/2018 od 12. prosinca 2018. za iznos od 274,74 EUR / 2.070,00 kn zajedno sa zatraženim kamatama na taj iznos, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi zakonske zatezne kamate na iznos od 2.238,81 EUR / 16.868,28 kn počevši od 6. kolovoza 2017. pa do 2. studenoga 2017., te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos nastalih troškova postupka u iznosu od 298,42 EUR / 2.248,45 kn sa zateznim kamatama, kao i dijelu predvidivih troškova postupka u iznosu od 129,40 EUR / 975,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se djelomično točka II. izreke za iznos od 2.944,85 EUR (22.188,00 kn), i točka III. izreke i sudi:

1. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, Pavlinska 5, poslovni broj Ovrv-306/2018, od 12. prosinca 2018., u dijelu u kojem se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 2.944,85 EUR (22.187,72 kn) sa zateznom kamatom koja teče od 3. studenoga 2017. do isplate po stopi od 9,41% godišnje u razdoblju od 3. studenoga 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 9,09% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 8,82% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 8,54% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 8,30% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 8,11% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. i po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2022. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.883,27 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je: „I. Djelomično se prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, Pavlinska 5, poslovnog broja: Ovrv-306/2018, od 12. prosinca 2018., i to u dijelu u kojem se tuženiku nalaže u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 16.868,28 kn / 2.238,81 eur sa zateznom kamatom koja teče od 03. studenoga 2017. do isplate po stopi od 9,41% godišnje u razdoblju od 03. studenoga 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 9,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 8,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 8,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 8,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 8,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. i po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, Pavlinska 5, poslovnog broja: Ovrv-306/2018, od 12. prosinca 2018., i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženu da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 24.527,72 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 06. kolovoza 2017. pa do isplate, iznos zatezne kamate koja teče na iznos od 16.868,28 kn od 06. kolovoza 2017. do 02. studenoga 2017., iznos nastalih troškova postupka od 2.248,45 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, i iznos predvidivih troškova postupka u iznosu od 975,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.966,87 kn / 1.322,83 eur.“

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio kako su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o građenju iz čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Tužitelj je tuženiku dao pisane ponude za izvođenje radova na temelju troškovnika. Radilo se o projektu bravarskih radova na lokaciji AC Veštar i AC Polari. Sud je utvrdio da su se stranke sporazumjele da se metalna ograda montira bez cinčanja. Provođenjem dokaza građevinskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kao izvođač izvršio na području AC Veštar i AC Polari radove u vrijednosti od ukupno 184.260,94 kn, nadalje je vještakinja utvrdila da visina cinčanja ograde iznosi 22.188,00 kn. Potom prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj s osnove naknade za obavljene bravarske radove ima pravo potraživati ukupno iznos od 184.260,94 kn od kojeg je oduzeo iznos 22.188,00 kn, a kako je dio tražbine u iznosu od 145.204,66 kn namiren prije pokretanja ovog postupka time tužitelj osnovano od tuženika potražuje iznos od 16.868,28 kn (odlučuje kao pod točkom I. izreke) jer je umanjio iznos za vrijednost cinčanja ograde. U ostalom dijelu ukida platni nalog i odbija tuženi zahtjev kao neosnovan za iznos od 24.527,72 kn. Odluka o parničnom trošku se temelji na čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP/19).

3. Žalbu je podnio tužitelj protiv točaka II. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U bitnom žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je obrazloženje odluke suprotno u pojedinim dijelovima. Posebno ističe kako su točke 24. i 25. suprotne točki 28. odluke. Potom ističe da je sve činjenice valjalo sagledati u kontekstu da je tuženik proknjižio račune u svojim poslovnim knjigama i time priznao osnovanost zahtjeva. Također navodi da tužitelj u svojim računima nije tražio iznos za uslugu cinčanja ograde. Traži trošak žalbe u iznosu od 2.843,75 kn.

4. Žalbu protiv presude u točkama I. i III. izreke je podnio i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Također ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navodi da je presuda proturječna sama sebi, da sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama. Žalbeni prigovori su da je pogrešno odlučeno o prigovoru zastare jer je tužitelj naknadno izdao nove račune, da otvorene stavke ne predstavljaju vjerodostojni dokaz jer se pozivaju na račun br. 41/17/2 koji je storniran. Kako je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju računa koji je storniran pa time nije moglo doći do prekida zastare jer je tužitelj nove račune dostavio tek na pripremnom ročištu br. 80/1/17 od 24. listopada 2017. i br. 81/1/17 od 24. listopada 2017. Navodi da tužitelj ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, te se poziva na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. Nadalje sadržajem žalbe ponavlja utvrđenja činjeničnog stanja, sadržaja dopisa, iskaza svjedoka. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.638,96 kn.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbe čl. 365 ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je u presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. No navedeni nedostatak bilo je moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku, što je i učinio ovaj sud drugog stupnja postupajući u skladu s odredbom čl. 373.a st. 1. t. 2. u svezi st. 3. ZPP-a. Naime, navedenim odredbama je propisano da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ovoga Zakona (st. 3.), a odredbom st. 1. istog članka je propisano da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu

7. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu u iznosu od 50.000,00 kn. Žalba se u sporovima male vrijednosti ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 41.396,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 6. kolovoza 2017. pa do isplate i to s osnove naknade za obavljene bravarske radove koje je tužitelj obavio za tuženika. Nije sporno da su stranke sklopile 2017. ugovorni odnos u kojem je tuženik kao naručitelj angažirao tužitelja za obavljanje bravarskih radova i to na gradilištu u Rovinju na području autokampova Veštar i Polari (AC Veštar i AC Polari). Nije sporno da su strane naknadno postigle dogovor kako tužitelj neće cinčati ogradu.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je sud utvrdio kako su stranke postigle dogovor da se metalna ograda montira bez prethodnog cinčanja, i time da način montiranja ograde od strane tužitelja nije nekvalitetan i nestručan rad. U odnosu na bravarske radove provedeno je građevinsko vještačenje uz očevid na licu mjesta te je sudska vještakinja Martina Cesar Kelemen izradila nalaz i utvrdila da je ukupan iznos bravarskih radova koje je tužitelj izveo iznos od 184.260,94 kn. Utvrđeno je iz nalaza vještakinje vidljivo da je ista prilikom izrade nalaza prilikom kalkulacije vrijednosti bravarskih radova koje je izveo tužitelj uzela u obzir jedinične cijene koje su stranke ugovorile. Nadalje, vještakinja je utvrdila da trošak cinčanja ograde koja je montirana iznosi 22.188,00 kn i od ukupne vrijednosti radova iznos od 184.260,94 kn umanjen je i trošak cinčanja u iznosu od 22.188,00 kn i tako se dobije iznos od 162.072,94 kn. Potom sud utvrđuje kako je dio tražbine u iznosu od 145.204,66 kn namiren prije pokretanja ovog postupka (nije sporno) to tužitelj osnovano potražuje još iznos od 16.868,28 kn. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare, nije sporno da su tužiteljeve usluge izvršene u lipnju i srpnju 2017., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je podnio 12. prosinca 2018., dok je tužitelj račune broj 81/1/17 i 80/1/17 predao prilikom održavanja ročišta 21. rujna 2020. U smislu odredbe čl. 228. ZOO-a prigovor zastare je odbijen kao neosnovan. Također, prvostupanjski sud obrazlaže kako je tuženik u svojim evidencijama proknjižio i sporni račun 41/17/2 koji je naknadno storniran te je i uredno proknjižio račune broj 80/1/17 i 81/1/17, a u kojim računima tužitelj potražuje predmetni novčani iznos s osnove naknade za obavljene radove te je činjenica da tužitelj i u storniranom računu broj 41/17/2 i kasnije u računima 80/1/17 i 81/1/17 potražuje naplatu tražbine iz iste osnove i u istoj visini, a to je naknada iz nesporno zasnovanog ugovornog odnosa. Tijekom postupka tužitelj je tvrdio da izdani računi se ne odnose na izradu cinčane ograde, već u odnosu na rad koji je izvršio (list 31. spisa). Taj navod ponavlja i u žalbenim navodima da troškovnici tužitelja ne sadrže troškove cinčanja.

10. U odnosu na žalbeni navod tuženika kako je sud pogrešno ocijenio prigovor zastare (tri godine), isti je neosnovan i s danim razlozima prvostupanjskog suda slaže se i ovaj sud. Naime, činjenica da je tužitelj stornirao račun broj 41/17/2 i izdao nove račune po istoj ugovornoj obavezi i u istim iznosima (broj 80/1/17 i 81/1/17), nije od utjecaja na zastaru tražbine. Odlučno je kada je obaveza dospjela i kada je tužitelj pokrenuo postupak. Tražbina tužitelja po navedenim računima proizlazi po istoj osnovi, u istim iznosima. Žalitelj se poziva na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u kojem se navodi da tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenjem tužbe u cijelosti ili djelomično. U konkretnom slučaju tužitelj nije intervenirao u zahtjev (platni nalog) koji je ostao isti već je dostavio ispravljene račune po istoj osnovi i visini na pripremnom ročištu, a zahtjev je ostao istovjetan. 11. Međutim osnovano tužitelj navodi da je presuda kontradiktorna sama sebi i danim razlozima. Prvenstveno sud navodi da je utvrdio da su kasnili radovi koje je na gradilištu obavljao glavni izvođač Međimurje graditeljstvo d.o.o., potom su stranke ovog spora postigle dogovor da se metalna ograda montira bez cinčanja (točka 22. obrazloženja), čime se rad tužitelja ne može okarakterizirati kao nekvalitetan i nestručan rad (točka 24. obrazloženja). Iz nalaza i mišljenja vještakinje i naknadnog usmenog očitovanja vještakinje na ročištu 15. rujna 2022., proizlazi da je tužitelj izveo radove, bez cinčanja ograde u vrijednosti od 184.260,94 kn (umanjeno za ranije plaćanje u iznosu od 145.204,66 kn iznosi 39.056,28 kn) pa stoga nije jasno zašto je sud zahtjev umanjio za iznos koji je vještakinja utvrdila da vrijedi cinčanje ograde, kada tužitelj nije tražio naknadu za cinčanu ogradu, niti to proizlazi iz dostavljenih troškovnika i računa, te su stranke dogovorile postavljanje ograde bez cinčanja.

12. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. u svezi st. 3. ZPP-a, djelomično preinačio pobijanu točku II. izreke. Naime, ostaje razlika iznosa od 39.056,28 kn jer utvrđeno je da je ostao neplaćeni iznos na ime izvedenih radova postavljanja ograde ulaza u bazen i ostalih radova. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke imale sklopljen ugovor o djelu, u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a, nadalje prema nalazu i mišljenju vještakinje Cesar Kelemen radovi su obavljeni u vrijednosti od 184.260,94 kn, nesporno je plaćen iznos od 145.204,66 kn, pa je preostala neplaćena razlika u iznosu od 39.056,28 kn. Posljedično tome, valjalo je potvrditi točku I. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.868,28 kn (2.238,81 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 3. studenog 2017. pa do isplate, a za razliku do 39.056,28 kn (39.056,28 kn - 16.868,28 kn) valjalo je preinačiti u dijelu točku II. izreke i naložiti tuženiku da tužitelju plati daljnji iznos od 22.187,72 kn / 2.944,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 3. studenog 2017. pa do isplate.

13. Valjalo je potvrditi djelomično točku II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.070,00 kn zajedno sa zatraženim kamatama na taj iznos, kao i u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi zakonske zatezne kamate na iznos od 16.868,28 kn počevši od 6. kolovoza 2017. pa do 2. studenoga 2017., kao i dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos nastalih troškova postupka u iznosu od 2.248,45 kn sa zateznom kamatom, kao i dijelu predvidivih troškova postupka u iznosu od 975,00 kn sa zateznom kamatom.

14. Kako se promijenio uspjeh stranaka u sporu valjalo je preinačiti točku III. izreke, s time da je objedinjena odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka. Temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a sud je donio odluku o troškovima postupka jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u odnosu na visinu 94% dok je u odnosu na osnovu uspio sa 100%), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

15. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu prema Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od 100 bodova, sastav podneska po punomoćniku od 10. srpnja 2020. (očitovanje na tuženikov prigovor) prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav podneska po punomoćniku od 6. rujna 2022. (očitovanje na nalaz vještaka) prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištima od 10. rujna 2021., 13. prosinca 2021., 9. svibnja 2022. i 15. rujna 2022. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova svako (100 bodova x 4), zastupanje na ročištima 21. rujna 2020., 21. listopada 2020. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 50 bodova, sastav podneska od 6. listopada 2020. prema Tbr. 8. t. 4. Tarife u iznosu od 25 bodova, trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova prema Tbr. 10. t. 1. Tarife tako da je sveukupno 850 bodova uz 1 bod 2,00 EUR iznosi 1.700,00 EUR uz PDV, iznosi 2.125,00 EUR. Na to je valjalo priznati trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 763,00 kn, trošak provedbe građevinskog vještačenja u iznosu od 11.000,00 kn, trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 6. Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12; dalje: Pravilnik) i trošak prema čl. 3. Pravilnika u iznosu od 984,95 kn, te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 kn, dakle ukupno iznos od 13.247,85 kn, što iznosi 1.758,27 EUR. Zbrojem se dobije trošak tužitelja u iznosu od 3.883,27 EUR koji je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

Zagreb, 29. svibnja 2024.

Sudac

Ana Cvitković

Broj zapisa: 9-30868-0aab6

Kontrolni broj: 03f9c-7ac58-fb35f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ana Cvitković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.