Poslovni broj: Usž-2678/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. J. iz R., kojeg zastupa opunomoćenica L. V., odvjetnica u M., protiv tuženika Ministarstva obrane, Z., radi postupanja javnopravnog tijela, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-125/2023- 19 od 28. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-125/2023-19 od 28. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane, klasa: 034-02/23-01/1, urbroj: 112-01-23- 4 od 3. ožujka 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora, a točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 3. ožujka 2023. odbačen je kao nedopušten prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Ministarstva obrane zbog nedonošenja odgovarajućeg akta u postupku utvrđivanja njegovog daljnjeg profesionalnog razvoja.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda i s upravnopravnog i ustavnopravnog stajališta neprihvatljivo. Navodi da je postupak utvrđivanja mogućnosti odnosno nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja časnika samostalan, neupravni postupak iz područja upravnog prava u kojem se ne donosi rješenje, već zaključak kao neupravni akt i u kojem je pravna zaštita osigurana putem prigovora propisanog u članku 156. Zakona o općem upravnom postupku kao oblika opće supsidijarne zaštite. Ističe kako u postupku propisanim Pravilnikom vrijedi načelo jednakog postupanja za sve časnike, neovisno o tome hoće li im se utvrditi mogućnost ili nemogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja i hoće li zbog eventualno utvrđenih nemogućnosti biti pokrenut upravni postupak prestanka službe ili neće. Ističe da mu je u konkretnom slučaju propuštanjem donošenja verifikacije i uručenja zaključka o nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja za 2004. uskraćeno pravo na pravnu zaštitu pa je stoga tužitelj iskoristio mogućnost podnošenja prigovora kao oblika pravne zaštite. Tužitelj smatra da, bez obzira na dosadašnje upravne sporove u kojima je upravni sud potvrdio zakonitost rješenja o prestanku službe, tužitelj nije iscrpio svoje pravo zaštite koju pruža odredba članka 156. navedenog Zakona u odnosu na propuštanje javnopravnog tijela da u skladu s mjerodavnim Pravilnikom za tužitelja donese i uruči mu zaključak o nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja tužitelja za 2004. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi presudu Upravnog suda u Rijeci i riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te da mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ostaje kod svojih navoda iznijetih tijekom spora te smatra da je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na zakonu osnovana i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Iz navedenih razloga predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku prigovor na temelju članka 122. u vezi s člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) navodeći da mu je u postupku provedenom na temelju Pravilnika o standardima profesionalnog razvoja i postupku utvrđivanja nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja ("Narodne novine", 98/04.
– dalje: Pravilnik) utvrđena nemogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja, međutim da mu u skladu s Pravilnikom nije donesen zaključak o utvrđenoj nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja. Stoga je zatražio da čelnik tijela uvaži njegov prigovor i donese zaključak.
8. Prvostupanjski je sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbačen kao nedopušten prigovor tužitelja izjavljen na postupanje tuženika zbog nedonošenja odgovarajućeg akta (zaključka) u postupku utvrđivanja njegovog daljnjeg profesionalnog razvoja. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prestanak djelatne vojne službe tužitelja uz častan otpust dovršen pravomoćnim rješenjem tuženika, klasa: 140-02/04-01/01, urbroj: 512M-2-010401-04-83 od 8. prosinca 2004. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se predmetni prigovor tužitelja zapravo odnosi na taj upravni postupak vođen u upravnoj stvari prestanka djelatne vojne službe uz častan otpust, što isključuje dopuštenost izjavljivanja prigovora zbog postupanja. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, već se upravo radi o dijelu upravnog postupka koji je rezultirao donošenjem rješenja o prestanku djelatne vojne službe.
9. Prvostupanjski je sud iscrpno i argumentirano obrazložio tužitelju zašto se ne može udovoljiti njegovom tužbenom zahtjev. Navodi tužitelja da su razlozi prvostupanjskog suda neprihvatljivi ocjenjuju se neosnovanim i neodlučnim za drukčije rješenje predmetne stvari.
10. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
11. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova za sastav žalbe temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 29. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
