REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-82/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-10/2021-2 od 4. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-225/2019-24 od 9. travnja 2021., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju s osnove neisplaćenih dodataka na plaću isplati iznos od 87.559,50 kn bruto sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, osim zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu (točka 1. izreke) te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 33.272,50 kn sa zateznim kamatama od presuđena do isplate (točka 2. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka II. izreke).
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 4250/2021-2 od 13. listopada 2021., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: „Da li se tijekom višednevnih obavljanja stražarske službe i dežurstva kao radno vrijeme može računati 24 sata rada na način da se računa 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora računa kao redovan rad te da se tako vrednuje kao rad od 24 sata, i isplaćuje djelatnoj vojnoj osobi?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja - djelatne vojne osobe, za isplatu dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a koji je rad ostvario za vrijeme dežurstava u razdoblju od siječnja 2008. do zaključno s rujnom 2009.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da tužitelj nije obavljao službu dežurstva višednevno uzastopno već je dežurstvo odrađeno kao dežurstvo po jedan dan u trajanju od 24 sata, dakle ne u kontinuitetu više dana, a za koji rad mu tuženica nije isplatila dodatke na plaću niti osigurala dovoljan broj slobodnih dana. Slijedom takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelj za utuženo razdoblje ima pravo na naknadu za prekovremeni rad, sukladno odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOSRH), Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate plaća pripadnika Oružanih snaga RH („Narodne novine“, broj 6/03 - dalje: Pravilnik), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 - dalje: Odluka), Pravilnika o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“, broj 91/09 - dalje: Pravilnik o službi), Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04 i 93/08), Zakona o radu („Narodne novine“, broj 68/05 i 149/09) i Službovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (Broj: PA7-47/1-92, Broj:
PA7-17/1-93, Broj: PA7-234/1-93, Broj: PA7-59/1-94, Broj: 01-041-00-61/2-A5, Broj: 01-041-01-217/2-A11 i Broj: 01-041-04-353/5-A36 - dalje: Službovnik).
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena valja reći da je o navedenom pitanju u brojnim odlukama ovog suda (primjerice: Rev 345/2020-2 od 2. veljače 2021., a tako i u odlukama broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009, Revr- 811/13 od 1. lipnja 2016., Revr-51/17 od 17. listopada 2017., Revr-134/18 od 19. prosinca 2018., Revr-1508/13-2 od 20. prosinca 2016., Rev-4995/19-2 od 11. veljače 2020., Rev 809/2020-2 od 15. studenoga 2022.), izneseno pravno shvaćanje prema kojem:
„U situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže, životno je i logično da, kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom neovisno o tome traje li odmor osam sati neprekidno ili je zbog specifičnosti službe organiziran na drugačiji način. Stoga se rad djelatne osobe za vrijeme službe dežurstva i stražarske službe u kontinuitetu, prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, a to shvaćanje potvrđeno je i u odlukama Ustavnog suda RH broj U-III/859/2019, broj: U-
III/860/2019 i broj: U-III/861/2019. i dr.“. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
11. No, u ovoj pravnoj stvari ne radi se o višednevnim uzastopnim dežurstvima. Tuženica u reviziji ističe da je zauzeto pravno shvaćanje u pobijanoj odluci u suprotnosti s revizijskim odlukama broj Revr-1508/13-2 od 20. prosinca 2016. i Rev- 4995/2019 od 11. veljače 2020. u kojima je revizijski sud zauzeo shvaćanje da je u situaciji višednevnog obavljanja poslova straže ili dežurstva životno i logično da djelatna vojna osoba koja zbog specifičnosti takve službe ne može napustiti mjesto rada, ima slobodno vrijeme u kojem se odmara, a koje se, unatoč obveznoj prisutnosti na radnom mjestu ne može smatrati prekovremenim radom pa da se stoga i prilikom isplate plaće taj rad ne može vrednovati kao neprekidni rad.
12. Međutim, u navedenim je odlukama, pored shvaćanja o višednevnom obavljanju poslova straže ili dežurstva izraženo i shvaćanje da se „Nasuprot tome, u slučaju dežurstva propisanog čl. 128. Službovnika oružanih snaga, koje u pravilu traje dvadeset četiri sata, svih dvadeset četiri sata priznaje se kao vrijeme provedeno na radu, nakon čega se dežurni za dvadeset četiri sata oslobađa svih obveza za dvadeset četiri sata.“.
13. Službovnikom oružanih snaga Republike Hrvatske iz 1992. i 1993. regulirana su temeljna načela i ustrojstvo oružanih snaga (koji propis je u cijelosti stavljen izvan snage tek danom stupanja na snagu Pravilnika o službi u Oružanim snagama 4. kolovoza 2009.). Upravo njime je i propisano da dežurstvo traje 24 sata. Glavom IV Službovnika normiran je rad i unutarnja služba u oružanim snagama, te je toč. 108. propisano da se rad organizira unutar petodnevnog radnog tjedna, a unutarnja služba radi neprekidno. Toč. 125. određeno je da unutarnja služba obuhvaća, dežurstvenu službu, redarsku službu, stražarsku službu, prijavnu i protupožarnu službu. Nadalje, toč. 128. propisano je da dežurstvo u pravilu traje 24 sata, a osoba koja je predala dužnost dežurnog oslobađa se svih obveza idućih 24 sata, istom točkom Službovnika je određeno da se za dežurstva dodjeljuje posebna novčana naknada.
14. U vremenskom periodu do 31. srpnja 2007. bio je na snazi ZSOSRH („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03 i 136/4 ) koji je u čl. 97. st. 1. toč. 5. izričito propisivao da se kao rad dulji od punog radnog vremena smatra i rad tijekom dežurstva i slične dužnosti, a st. 5. da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, koje pravo mu ne pripada jedino ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena i ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.
15. Izmjenama i dopuna ZSOSRH-a („Narodne novine“, broj 76/07) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2007. pitanje rada u dežurstvu regulirano je na drugačiji način, jer je naime brisana u čl. 97. st. 1. toč. 5., dok je st. 6. izmijenjen na način da je navedeno da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, te je dodan st. 7. kojim je propisano da se dežurstvo kao rad dulji od redovnog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uređuje rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, dok će se dodaci za dežurstvo urediti posebnim propisima. No, takav posebni propis, kojim se uređuje pitanje plaćanja naknade za dežurstvo, sve do donošenja Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću („Narodne novine“, broj 118/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009., nije donijet.
16. Dakle, sve do 1. listopada 2009. usprkos izloženom normativnom uređenju ZSOSRH-a (pa i Službovnika oružanih snaga) da djelatnoj vojnoj osobi pripada novčana naknada za rad duži od propisanog redovnog radnog vremena, visina te naknade nije bila uređena, a ZSOSRH-a u čl. 14. upućuje na primjenu općih propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu sa njima.
17. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelj nije obavljalo službu dežurstva višednevno uzastopno nego po jedan dan u trajanju od 24 sata to takav prekovremeni rad tužitelja ima karakteristiku pojedinačnih 24-satnih dežurstava iz toč. 128. Službovnika, te su nižestupanjski sudovi pravilno za pojedinačna 24-satna dežurstava svih 24 sata priznali kao vrijeme provedeno na radu.
18. Slijedom navedenog, a kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 29. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
