Poslovni broj: Usž-2773/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz S., OIB: …, zastupan po opunomoćeniku D. S., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-2430/2022-7 od 27. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-2430/2022-7 od 27. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/274, urbroj: 513-04-22-3 od 12. listopada 2022. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-23/22-32/1, urbroj: 513- 07-17-01/22-05 od 25. ožujka 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 12. listopada 2022. točkom I. izreke uvažena je žalba tužitelja i poništeno je rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-23/22-32/1, urbroj: 513- 07-17-01/22-07 od 27. svibnja 2022. kojim je odbačena žalba protiv naprijed citiranog rješenja od 25. ožujka 2022. Točkom II. izreke žalba se odbija protiv istog rješenja, a kojim je utvrđeno kao je tužitelj za 2020. koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona i ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 255.199,81 kn te mu je utvrđena obveza poreza i prireza u iznosu od 17.559,74 kn. 3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da se bitna povreda postupka sastoji u tome jer presuda odnosno osporavana rješenja javnopravnih tijela nemaju razloga o odlučnim činjenicama pa se ne mogu ispitati. Nadalje navodi da sud nije na pravilan način odlučio o dokaznim prijedlozima tužitelja što je moglo utjecati na zakonitost i pravilnost presude. Tužitelj ističe da je navedeno potrebno dovesti u vezu s njegovim očitovanjem danim u poreznom postupku o tome da se Ugovor o savjetovanju od 17. siječnja 2019. u praksi stvarno nije primjenjivao pa je u tom smislu tužitelj odbio potpisati zapisnik uz pisanu izjavu da njegov sadržaj ne odgovara činjeničnom stanju, a koja izjava prileži spisu, kao i priložena izjava ovlaštene osobe tvrtke K. L. Navedenim dokazima, prema mišljenju tužitelja, doveden je u pitanje zaključak javnopravnih tijela i suda o prirodi pravnog odnosa između stranaka na štetu tužitelja pa je sud odbijanjem saslušanja tužitelja koji ima saznanja o odlučnim činjenicama u ovom postupku i baš u pogledu odnosa sa tvrtkom K. L. počinio bitnu povredu postupka. Navodi da se bitna povreda postupka odnosi i na postupak izvođenja dokaza pregledom Ugovora o savjetovanju koji je sastavljen na engleskom jeziku, a kojem ne prileži prijevod na hrvatskom jeziku pa je navedeni dokaz iz tog razloga pogrešno i nepravilno izveden. Nadalje ističe da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, budući da mu je obveza utvrđena za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. te su nezakonito odnosno retroaktivno primijenjene odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer u postupku utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada nije dostatno samo utvrditi postojanje elemenata obilježja nego je nužno utvrditi presudan utjecaj utvrđenih elemenata na konkretan odnos i za to utvrđenje dati dostatne i valjane razloge. U razlozima presude nije utvrđeno niti navedeno da utvrđeni elementi obilježja nesamostalnog rada imaju presudan odnosno odlučujući utjecaj na konkretan odnos između tužitelja i tvrtke K. L. na koji način je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i na njega pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da mu je u provedenom postupku utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pojašnjava da je Porezna uprava pokrenula postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti te je u nedostatku dokaza na temelju kojih bi bile utvrđene odlučne činjenice od tužitelja zatražila da dostavi ispunjeni upitnik i Ugovor o poslovnoj suradnji, a u slučaju da tužitelj nije dostavio tražene podatke izložio bi se prekršajnom postupku i novčanoj kazni sukladno odredbama Općeg poreznog zakona pa smatra kako se zapravo radi o prisilnom pribavljaju i davanju dokaza, a na temelju čega je doneseno osporeno rješenje. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi presudu i usvoji tužbeni zahtjev te podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom poreznom tijelu.

4. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) omogućio da se očituju o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Iz Zapisnika o održanom ročištu proizlazi da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i provođenjem vještačenja, budući da je činjenično stanje mogao utvrditi na temelju dokumentacije koja prileži spisu tuženika i sudskom spisu zbog čega je izvođenje navedenih dokaza ocijenio nepotrebnim za pravilno rješavanje ovoga upravnog spora, iz razloga koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo provelo postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona sukladno mjerodavnim odredbama članka 27.a Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. – dalje: Zakon) i odredbama članaka 32.a – 32.k Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20. i 74/20. – dalje: Pravilnik).

8. Odredbom članka 27.a stavka 1. Zakona propisano je da se za potrebe oporezivanja primitcima po osnovi radnog odnosa smatraju i primitci proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 2. propisano je da obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju se temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 4. propisano je da ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju kriterije te način provedbe ovoga članka u vezi s obilježjima nesamostalnog rada.

9. Odredbom članka 32a stavka 1. Pravilnika propisano je da u skladu s člankom 12.a stavkom 1. točkom 1. Općeg poreznog zakona i člankom 27.a Zakona, za potrebe pravilnog obračuna poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa, Porezna uprava utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 3. propisano je da će se za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledat cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika. Stavkom 4. propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Odredbom članka 32.e stavka 1. navedenog Pravilnika propisano je da se u skladu s člankom 27.a Zakona obilježja nesamostalnog rada određuju temeljem ispunjena elementa tri kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 2. propisano je da će se ispunjenje elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada utvrđivat u odnosu na određenog isplatitelja primitka.

10. Polazeći od mjerodavnih odredbi Zakona i Pravilnika, kao i podataka spisa predmeta, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i javnopravnih tijela da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona na način da je za posao koji ima obilježje nesamostalnog rada od isplatitelja primitka K. L. iz Sjedinjenih Američkih Država primao uplate iskazane putem obrta koji dohodak je utvrđivao u paušalnom iznosu s namjerom korištenja nižih poreznih stopa.

11. Naime, ugovaranje odredbi o neprenosivosti posla na treću osoba bez prethodne pisane suglasnosti društva naručitelja, zatim obveze dostavljanja izvješća o napretku svakodnevno putem e-maila ili aplikacije S., a tjedno putem videokonferencijskih poziva, dogovaranje da za rad na razvoju softvera treba u prosjeku 8 sati po radnom vremenu te isplata fiksna naknada dva puta mjesečno na neodređeno vrijeme, upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o nesamostalnom radu, a ne o samostalnoj djelatnosti. Pri tome je prvostupanjsko porezno tijelo u obrazloženju rješenja dostatno, odgovarajući na prigovor tužitelja kojeg ponavlja i u žalbi, obrazložilo da za donošenje odluke o utvrđivanju obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti ispunjeni svi kriteriji (članak 32. stavka 4. Pravilnika) odnosno svi elementi obilježja nesamostalnog rada, međutim, podaci spisa predmeta u konkretnom slučaju nedvojbeno upućuju na zaključak kako postoje temeljna obilježja nesamostalnog rada i da se temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji pokušavalo nesamostalni rad prikazati samostalnim radom.

12. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

13. Prvostupanjski je sud dostatno odgovorio tužitelju kako je bio u obvezi dostaviti tražene podatke od poreznog tijela, budući da je kao porezni obveznik dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige itd. Nadalje, i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju pravilno su primijenjene naprijed citirane odredbe Zakona i Pravilnika što je tužitelju već odgovoreno i u prvostupanjskom poreznom rješenju.

14. Slijedom navedenog trebalo je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.