Poslovni broj: Usž-802/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. G., iz I., koju zastupa opunomoćenik J. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-595/2023-15 od 22. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-595/2023-15 od 22. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/21-01/377, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. veljače 2022. i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika, točkom 2. određeno je da rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., KLASA: UP/I- 471-02/21-01/65, URBROJ: 513-07-05/21-1 od 4. lipnja 2021. u preostalom dijelu, kojim je tužiteljici obračunat porez i prirez od drugog dohotka za 2016. godinu, 2017. godinu, 2018. godinu i 2019. godinu ostaje na snazi.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je povrijeđeno načelo „ne bis in idem“ jer su tužiteljica i pravna osoba pravomoćno proglašeni krivima u prekršajnom postupku zbog počinjenja prekršaja iz čl. 62. st. 4. Općeg poreznog zakona i kažnjeni novčanim kaznama koje su platili i uz to vratili oduzetu imovinsku korist, a u odnosu na iste poslovne događaje, iste iznose i općenito u odnosu na iste bitne činjenice je u tijeku ovaj upravni spor. Pritom u vezi s navedenim ukazuje na presudu Europskog suda za ljudska prava Milošević protiv Republike Hrvatske. Nadalje navodi da se ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da je potrebno voditi se načelom dokumentarnosti kao osnovnim načelom jer ono ide na štetu ostalih načela upravnog postupka i upravnog spora. U odnosu na vjerodostojnost dokumentacije koju je predala ističe da nisu samo privatne isprave koje su ovjerene od strane javnog bilježnika vjerodostojne. U vezi s tim još navodi da je vjerodostojnost isprava koje je tužiteljica priložila prvostupanjski sud mogao provjeriti saslušanjem tužiteljice i svjedoka. Naposljetku navodi da su dvostruko evidentirane uplate i da je tuženik odbacio mogućnost evidentiranja dvostrukih uplata, a da je jedini mogući način provjere takvih navoda tužiteljice provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i pobijano rješenje, a podredno da poništi presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužiteljice obavljen porezni nadzor radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak, o čemu je sastavljen Zapisnik od 7. travnja 2021. U provedenom postupku poreznog nadzora prikupljeni su podatci o primitcima i izdatcima tužiteljice za nadzirano razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2019., a na temelju tih podataka utvrđeno je da tužiteljica nije vjerodostojno dokazala stjecanje imovine u smislu odredbe članak 63. Zakona o porezu na dohodak za 2016. godinu i u smislu odredbe članka 76. Zakona o porezu na dohodak za 2017., 2018. i 2019. godinu pa da razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje predstavlja drugi dohodak.

7.1. Naime, tužiteljica je u 2016. godini na svoj multivalutni tekući račun primila uplate od pojedinih građana u ukupnom iznosu od 46.577,28 kuna, koji primitci se prema opisu plaćanja odnose na obavljanje neregistrirane fotografske djelatnosti, za koja su istovremeno bila registrirana društva F. G. d.o.o. i G. P. j.d.o.o. (kojima je osnivač i direktor tužiteljica). Na svoj tekući račun tužiteljica je u 2016. godini pak primila uplate pojedinih građana u ukupnom iznosu od 12.933,00 kuna, koji primitci se prema opisu plaćanja odnose na obavljanje neregistrirane fotografske djelatnosti, za koja su istovremeno bila registrirana društva F. G. d.o.o. i G. P. j.d.o.o. (kojima je osnivač i direktor tužiteljica) te uplatu od tužiteljice osobno u iznosu od 138.837,07 kuna. Navedeni primitci u ukupnom iznosu od 205.043,35 kuna nisu prošli oporezivanje. Nakon priljeva tih novčanih sredstava na račun tužiteljice ista je dala nalog banci da provede prijenos novčanih sredstava s opisom “pozajmica“ na račun F. G. d.o.o. u iznosu od 157.500,00 kuna i na račun G. P. j.d.o.o. u iznosu od 36.000,00 kuna. Kako navedene primitke tužiteljica u 2016. godini nije prijavila za oporezivanje to je učinjeno tijekom poreznog nadzora evidentiranjem istih u izdatke u 2016. godini. Tijekom nadzora u odnosu na „pozajmice“ nisu predočeni na uvid ugovori o pozajmici, nego je predočena samo izjava tužiteljice. S obzirom da uz izjavu tužiteljicu nisu predočeni ugovori o pozajmici i s obzirom da su pozajmice plasirane pravnoj osobi iz primitaka koji nisu prošli oporezivanje, a trebali su utvrđena je nevjerodostojnost istih. Osim ranije navedenog u 2016. godini tužiteljica je obavila gotovinske uplate u blagajnu pravne osobe F. G. d.o.o. u ukupnom iznosu od 153.341,93 kuna, s tim da nije obrazloženo porijeklo gotovinskih novčanih sredstava pa su isti također uključeni u izdatke u 2016. godini.

7.2. Tužiteljica je u 2017. godini na svoj multivalutni tekući račun primila uplate od pojedinih građana u ukupnom iznosu od 28.058,58 kuna, koji primitci se prema opisu plaćanja odnose na obavljanje neregistrirane fotografske djelatnosti, za koja su istovremeno bila registrirana društva F. G. d.o.o. i G. P. j.d.o.o. (kojima je osnivač i direktor tužiteljica). Na svoj tekući račun tužiteljica je u 2017. godini pak primila uplate pojedinih građana u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, koji primitci se prema opisu plaćanja odnose na obavljanje neregistrirane fotografske djelatnosti, za koja su istovremeno bila registrirana društva F. G. d.o.o. i G. P. j.d.o.o. (kojima je osnivač i direktor tužiteljica) te uplatu od tužiteljice osobno u iznosu od 114.120,00 kuna. Navedeni primitci u ukupnom iznosu od 147.178,58 kuna nisu prošli oporezivanje. Nakon priljeva tih novčanih sredstava na račun tužiteljice ista je dala nalog banci da provede prijenos novčanih sredstava s opisom “pozajmica“ na račun F. G. d.o.o. u iznosu od 122.000,00 kuna. Kako navedene primitke tužiteljica u 2017. godini nije prijavila za oporezivanje to je učinjeno tijekom poreznog nadzora evidentiranjem istih u izdatke u 2017. godini. Tijekom nadzora u odnosu na „pozajmice“ nisu predočeni na uvid ugovori o pozajmici, nego je predočena samo izjava tužiteljice. S obzirom da uz izjavu tužiteljicu nisu predočeni ugovori o pozajmici i s obzirom da su pozajmice plasirane pravnoj osobi iz primitaka koji nisu prošli oporezivanje, a trebali su utvrđena je nevjerodostojnost istih. Osim ranije navedenog u 2017. godini tužiteljica je obavila gotovinske uplate u blagajnu pravne osobe F. G. d.o.o. u ukupnom iznosu od 143.441,66 kuna, s tim da nije obrazloženo porijeklo gotovinskih novčanih sredstava pa su isti također uključeni u izdatke u 2017. godini.

7.3. U 2018. godini tužiteljica je na svoj multivalutni tekući račun primila uplate od pojedinih građana u ukupnom iznosu od 19.118,49 kuna, koji primitci se prema opisu plaćanja odnose na obavljanje neregistrirane fotografske djelatnosti, za koja su istovremeno bila registrirana društva F. G. d.o.o. i G. P. j.d.o.o. (kojima je osnivač i direktor tužiteljica) te uplate od tužiteljice osobno u iznosu od 25.883,28 kuna s opisom plaćanja „uplate“. Na svoj tekući račun tužiteljica je u 2018. godini pak primila uplate pojedinih građana u ukupnom iznosu od 20.050,00 kuna, koji primitci se prema opisu plaćanja odnose na obavljanje neregistrirane fotografske djelatnosti, za koja su istovremeno bila registrirana društva F. G. d.o.o. i G. P. j.d.o.o. (kojima je osnivač i direktor tužiteljica) te uplate od tužiteljice osobno u iznosu od 102.000,00 kuna. Navedeni primitci u ukupnom iznosu od 166.051,77 kuna nisu prošli oporezivanje. Nakon priljeva tih novčanih sredstava na račun tužiteljice ista je dala nalog banci da provede prijenos novčanih sredstava s opisom “pozajmica“ na račun F. G. d.o.o. u iznosu od 96.800,00 kuna, a na račun G. P. j.d.o.o. u iznosu od 45.000,00 kuna. Kako navedene primitke tužiteljica u 2018. godini nije prijavila za oporezivanje to je učinjeno tijekom poreznog nadzora evidentiranjem istih u izdatke u 2018. godini. Tijekom nadzora u odnosu na „pozajmice“ nisu predočeni na uvid ugovori o pozajmici, nego je predočena samo izjava tužiteljice. S obzirom da uz izjavu tužiteljicu nisu predočeni ugovori o pozajmici i s obzirom da su pozajmice plasirane pravnoj osobi iz primitaka koji nisu prošli oporezivanje, a trebali su utvrđena je nevjerodostojnost istih.

7.4. U 2019. godini tužiteljica je na svoj multivalutni tekući račun primila uplate od pojedinih građana u ukupnom iznosu od 118.556,82 kuna, koji primitci se prema opisu plaćanja odnose na obavljanje neregistrirane fotografske djelatnosti, za koja su istovremeno bila registrirana društva F. G. d.o.o. i G. P. j.d.o.o. (kojima je osnivač i direktor tužiteljica) te uplate od tužiteljice osobno u iznosu od 29.634,24 s opisom plaćanja „uplate“. Na svoj tekući račun tužiteljica je u 2019. godini pak primila uplate pojedinih građana u ukupnom iznosu od 16.000,00 kuna, koji primitci se prema opisu plaćanja odnose na obavljanje neregistrirane fotografske djelatnosti, za koja su istovremeno bila registrirana društva F. G. d.o.o. i G. P. j.d.o.o. (kojima je osnivač i direktor tužiteljica) te uplate od tužiteljice osobno u iznosu od 57.000,00 kuna. Navedeni primitci u ukupnom iznosu od 121.191,06 kuna nisu prošli oporezivanje. Nakon priljeva tih novčanih sredstava na račun tužiteljice ista je dala nalog banci da provede prijenos novčanih sredstava s opisom “pozajmica“ na račun F. G. d.o.o. u iznosu od 87.000,00 kuna, a na račun G. P. j.d.o.o. u iznosu od 6.000,00 kuna. Kako navedene primitke tužiteljica u 2019. godini nije prijavila za oporezivanje to je učinjeno tijekom poreznog nadzora evidentiranjem istih u izdatke u 2019. godini. Tijekom nadzora u odnosu na „pozajmice“ nisu predočeni na uvid ugovori o pozajmici, nego je predočena samo izjava tužiteljice. S obzirom da uz izjavu tužiteljicu nisu predočeni ugovori o pozajmici i s obzirom da su pozajmice plasirane pravnoj osobi iz primitaka koji nisu prošli oporezivanje, a trebali su utvrđena je nevjerodostojnost istih.

8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da izvori imovine tužiteljice nisu dokazani i da kao takvi predstavljaju prihod na koji je ista dužna platiti porez i prirez na drugi dohodak. Obrazlažući svoj stav prvostupanjski sud navodi da porezni obveznici moraju vjerodostojnim ispravama dokazati podrijetlo svih svojih novčanih sredstava (pozajmica, ušteđevina i svih drugih izvora imovine). Tužiteljica je u tom smislu pozivana da za svoje tvrdnje predoči vjerodostojnu dokumentaciju, no istu nije predočila, već se pozvala na izjave svojih roditelja o tome da su joj sporne novčane iznose oni darovali, a takve izjave prvostupanjski sud ocijenio je nevjerodostojnim bez pokrića vjerodostojnim ispravama koje bi dokazale materijalni tijek darovanog novca.

9. Odredbom članka 63. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. - dalje: ZPD) propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza Porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje. Stavkom 2. istog članka ZPD-a propisano je da je Porezna uprava dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. Stavkom 3. istog članka ZPD-a propisano je da ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi dohodak, kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje. Stavkom 4. istog članka ZPD-a propisano je da se dohodak utvrđen prema stavku 3. ovoga članka pripisuje ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezuje prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju.

10. Odredbom članka 76. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. – dalje: ZPD) propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane.

11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se novčani priljevi i odljevi moraju prvenstveno dokazati odgovarajućim vjerodostojnim ispravama kao što su primjerice bankovna dokumentacija, ovjerene isprave, ugovori, rješenja o nasljeđivanju i slično te da izjave poreznog obveznika ili drugih osoba mogu u tom smislu biti samo pomoćno dokazno sredstvo. Tužiteljica nije dokazala odgovarajućom vjerodostojnom dokumentacijom da su sredstva na njenom računu odnosno imovina kojom raspolaže, a koja višestruko premašuju njezine primitke, stečena na valjan odnosno zakonit način i zbog toga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je porezno tijelo bilo dužno utvrditi tužiteljici drugi dohodak, kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje.

12. Prigovor tužiteljice da je povrijeđeno načelo „ne bis in idem“ ovaj Sud nalazi neosnovanim jer su predmetni prekršajni i upravni postupak bili odvojeni postupci, vođeni po različitim tijelima, za različite poslovne događaje (djela). Naime, prekršajni postupak vodila je Carinska uprava, Carinski ured V., za prekršaj neiskazivanja isporučenih dobara i obavljenih usluga naplaćenih u gotovini putem naplatnog uređaja i to kod pravne osobe F. G. d.o.o., dok je upravni postupak vodila Porezna uprava, Područni ured Varaždin, radi utvrđivanja činjeničnog stanja o izvorima stjecanja imovine tužiteljice jer je utvrđen nesrazmjer između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje.

13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 29. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković v.r.