Poslovni broj: Usž-203/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. N. iz S., kojeg zastupa opunomoćenica C. I. M., odvjetnica iz Odvjetničkog društva I. & partneri j.t.d S., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Z., radi jednokratne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1402/21-10 od 16. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1402/21-10 od 16. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/20-08/87, URBROJ: 524-08/14- 21-2 od 15. siječnja 2021. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.
2. Rješenjem tuženika od 15. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Centra za socijalnu skrb S., KLASA: UP/I-551-06/20-02/1687, URBROJ: 2181-160-02-31-20-5 od 27. listopada 2020. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na jednokratnu naknadu.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). U žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio iznos osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19. i 64/20.; u daljnjem tekstu: ZSS). S obzirom na činjenicu da mu je u 2020. godini na ime jednokratne naknade isplaćen ukupni iznos od 2.500,00 kuna te ističući da osnovica, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske iznosi 800,00 kuna, zaključuje da mu u 2020. godini nije isplaćen ukupan iznos od pet osnovica, slijedom čega nije bilo zapreke za priznavanje prava na jednokratnu naknadu u predmetnom postupku. Navodi i to da je prvostupanjskom tijelu podnio dokaze kojima je potkrijepio potrebu za priznavanje prava, a koje je dokaze prvostupanjski sud zanemario. Predlaže da ovaj Sud poništi osporenu presudu, otkloni nedostatke i sam riješi stvar.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 23. rujna 2020. podnio zahtjev za priznavanje prava na jednokratnu naknadu.
8. Člankom 47. stavkom 3. ZSS-a propisano je da ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini ne može iznositi više od pet osnovica iz članka 27. stavka 2. toga Zakona za samca, odnosno sedam osnovica iz članka 27. stavka 2. toga Zakona za kućanstvo.
9. Člankom 27. ZSS-a propisano je da osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske (stavak 1.) te da osnovicu na temelju koje se izračunava iznos drugih prava iz članka 25. toga Zakona odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske (stavak 2.).
10. Odlukom o osnovici za izračun iznosa drugih prava iz sustava socijalne skrbi („Narodne novine“, 114/14.), koja je mjerodavna u konkretnom slučaju, propisano je snovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava iz sustava socijalne da o
skrbi iznosi 500,00 kuna.
11. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužitelju u dva navrata tijekom 2020. priznato pravo na jednokratnu naknadu u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna.
12. Polazeći od mjerodavne odredbe članka 47. stavka 3. ZSS-a kojom je propisan maksimalni ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini (pet osnovica) kao i visine osnovice na temelju koje se izračunava iznos jednokratne naknade sukladno mjerodavnoj Odluci o osnovici za izračun iznosa drugih prava iz sustava socijalne skrbi (500,00 kuna), a imajući na umu (nespornu) činjenicu da je tužitelj tijekom 2020. godine ostvario ukupan iznos jednokratnih naknada u iznosu od 2.500,00 kuna, valja zaključiti da je prvostupanjski sud u predmetnom sporu pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.
13. U odnosu na žalbene navode kojima se upire na Odluku o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade, za koju tužitelj smatra da je mjerodavna u konkretnom slučaju, valja reći da je navedenom Odlukom utvrđena visina osnovice na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade, dakle prava različitog od prava čije je priznavanje tužitelj tražio u predmetnom postupku, slijedom čega navedena Odluka nije mjerodavna u konkretnom slučaju.
14. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
