Poslovni broj: 12 Gž-739/2023-2

1

      Republika Hrvatska

   Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž-739/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja: 1) S.L. iz Š., OIB: ..., i 2) "P.S. " d.o.o. u stečaju, Š., OIB: ..., zastupanog po zakonskom zastupniku, a oba zastupana po punomoćniku I.C., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N.C.G. i I.C. iz Š., protiv tuženika D.B. iz P., OIB: ... zastupanog po punomoćniku T.B., odvjetniku iz S., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3486/2021-20 od 2. ožujka 2023., dana 8. prosinca 2023.,  

r i j e š i o    j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) S.L. i 2) "P.S. " d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3486/2021-20 od 2. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:             

              "Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,57 EUR (5.625,00 kuna)."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2) (- dalje tužitelji) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navode kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da su tužitelji dali povod predmetnom postupku budući da sa tuženikom nisu izvansudski razriješili pitanje valjanosti predmetnog pravnog posla jer izvansudsko rješenje predmeta spora nije bilo moguće. Naime, tuženik je neposredno prije pokretanja predmetnog postupka tražio od članova obitelji tužitelja pod 1) isplatu predmetnog iznosa po Ugovoru o pozajmici. Nadalje, ističu kako je sasvim životno i logično da tužitelj pod 1) nema saznanja na koji način je otisnut pečat društva tužitelja pod 2) na spornom Ugovoru. Tužitelj pod 1) nije nikada sklopio navedeni pravni posao u ime i za račun tužitelja pod 2) niti je za isti dao ikakav instrument osiguranja plaćanja tuženiku. Ukazuju na nelogičnost iskaza tuženika u dijelu u kojem isti navodi da je tuženik zaprimio predložak Ugovora od strane prednika tužitelja pod 1), a pri tome ne daje jasan i smislen odgovor glede podataka o računu tuženika na koji je potrebno izvršiti uplatu, a koji podatak je naveden u predmetnom Ugovoru i koji ne može niti poznat predniku tužitelja pod 1). Izostalo je obrazloženje suda prvog stupnja glede navedenih činjenica pa je u tom dijelu pobijana odluka nejasna i neobrazložena, odnosno ista se ne može ispitati. Predlažu da sud drugog stupnja preinači pobijanu odluku na način da u cijelosti obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka, podredno da u cijelosti ukine pobijanu odluku te spis predmeta vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa je razvidno da je o glavnom tužbenom zahtjevu odlučeno presudom na temelju priznanja od 22. veljače 2022. temeljem čl. 331. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) obzirom da je tuženik podneskom priznao tužbeni zahtjev.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je trošak postupka s obzirom da je među strankama bilo sporno pitanje tko je dao povod tužbi.

7. Sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 157. ZPP naložio tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 746,57 EUR (5.625,00 kuna).

8. Iz spisa predmeta slijedi da se tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti temelji na činjenici da bi tuženik krivotvorio potpis tužitelja pod 1) koju činjenicu tužitelji ističu u tužbi kao temelj tužbe.

9. Po stajalištu ovog suda drugog stupnja pravilno je sud prvog stupnja smatrao kako tužitelj pod 1) nije u iskazu dao logičan odgovor na pitanje otkud tuženiku pečat tužitelja pod 2), koji pečat je otisnut na spornom Ugovoru, imajući u vidu da su potpisi tužitelja pod 1) na predmetnom ugovoru i punomoći priloženoj spisu, prostim okom gledano, istovjetni, a punomoć je nedvojbeno potpisao, kao i da je neuvjerljiva tvrdnja tužitelja da bi tuženik krivotvorio predmetni Ugovor, odnosno predložak Ugovora kako ga naziva tuženik.

10. Također je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelji sami svojim procesnim ponašanjem dali povod ovoj parnici zbog toga što sporno pitanje valjanosti ili ništetnosti predmetnog Ugovora (ili predloška Ugovora) nisu s tuženikom razriješili izvansudski prije pokretanja ove parnice. Naime, tužitelj pod 1) je priznao u iskazu da prije podnošenja tužbe nije kontaktirao tuženika radi raskidanja ugovora. Da su tužitelji kontaktirali tuženika prije podnošenja tužbe, onda su (imajući u vidu sadržaj njegovog odgovora na tužbu) zasigurno mogli dogovorno sastaviti ispravu kojom će se konstatirati da Ugovor koji je predmet ovog spora ne proizvodi pravne učinke pa ne bi bili prouzročeni troškovi ovog postupka.

11. Što se tiče navoda iz žalbe za istaknuti je da iz dokumentacije priložene spisu ne proizlazi da je tuženik tražio bilo kakvu isplatu od tužitelja temeljem spornog Ugovora, niti da bi tuženik svoju navodnu tražbinu prenio na A.S.

12. Odredbom čl. 157. ZPP propisano je da ako tuženik nije dao povoda za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

13. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 157. ZPP u skladu sa vrijednosti predmeta spora te temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa) odredio da su tužitelji dužni tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 746,57 EUR (5.625,00 kuna) i to po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i podneska od 30. siječnja 2023. te za ročište od 27. rujna 2022. što pretvoreno u kune i uvećano za 25% PDV-a iznosi 5.625,00 kuna, odnosno nakon konverzije 746,57 EUR.

14. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.  ZPP, na koju se tužitelji pod 1) i 2) pozivaju u žalbi, jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Također, nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

15. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja pod 1) i 2) kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zadru 8. prosinca 2023.