Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-224/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NH, zbog dva kaznena djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 22. travnja 2024. broj Kv-I-16/2024. (K-5/2024.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog NH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru od 22. travnja 2024. broj Kv- I-16/2024. (K-5/2024.), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog NH, zbog dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i člankom 51. KZ/11., na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika te je određeno da isti može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi SH po branitelju, odvjetniku Šimi Lukačiću, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači te pusti optuženika na slobodu uz eventualno izricanje mjera opreza, a podredno pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Optuženik je žalbu podnio i po branitelju, odvjetniku Karlu Suriću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da se optuženika pusti na slobodu. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog NH iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi upire optuženik navodeći kako prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega nije određena neka od manje otegotnih mjera za optuženika, kao niti razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju postoji visoki stupanj upornosti i kriminalne volje, na kojima temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
6. Isto tako, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, unatoč njegovoj kaznenoj i prekršajnoj neosuđivanosti, proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv, koji se ogledaju u fizičkom napadu najprije na majku svoje djevojke, koja je stala u obranu svoje majke, a potom je fizički nasrnuo i na nju udarajući joj glavom o pod, pa joj zabio prste u očne šupljine, a kada ju je njezina majka nastojala obraniti, ponovno je nasrnuo na majku i to s nožem u ruci, pa kada je ponovno intervenirala njegova djevojka, srušio ju je na pod i ubo je nožem u prsni koš, a u pokušaju da se ista obrani zadao joj porezotine po šaci, te ju nastavio gristi, da bi potom ponovno nasrnuo na majku zadavši joj pri tom rane po vlasištu, te višestruki prijelom rebara, a u daljnjoj namjeri dovršenja kaznenog djela je bio spriječen intervencijom policijskih službenika, a što sve upućuje na visok stupanj kriminalne volje, odlučnosti, bezobzirnosti i upornosti u činjenju inkriminiranih kaznenih djela. Navedeno, prvostupanjski sud ispravno povezuje s rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba koja je inkriminirana kaznena djela počinila u stanju pojačane konzumacije alkohola te je vještak predložio primjenu sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11., jer optuženik u pijanom stanju predstavlja značajnu opasnost za okolinu iz razloga jer ga potiče na brahijalnu agresivnost i gubitak samokontrole, a time i na činjenje kaznenih djela.
6.1. Protivno žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je ispravno svoj zaključak o zdravstvenom stanju optuženika utemeljio isključivo na rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja od 25. rujna 2023., a koji je, za sada, jedini relevantan dokaz o zdravstvenom stanju od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, dok je ispitivanje vještakinje psihijatrijske struke predviđeno na raspravi zakazanoj za 3. lipnja 2024., te će se tada i utvrđivati da li je došlo do eventualno promjene okolnosti na strani optuženika.
7. Ponavlja se žalitelju da njegovi opetovani žalbeni navodi o njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, kao i polemiziranje s nalazom i mišljenjem vještaka u vidu minoriziranja štetne zlouporabe alkohola ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, protivno sugestiji žalitelja, u konkretnom slučaju, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.
8. Isto tako, ponavlja se žalitelju da opasnost od ponavljanja kaznenog djela nije umanjena činjenicom da oštećenice u svojim iskazima umanjuju značaj protupravnosti postupanja optuženika, te da predlažu ukidanje istražnog zatvora protiv istog, imajući u vidu opisani način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela.
9. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
10. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.
11. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je žalbeni navod kojim optuženik ističe da je iz cjelovite obitelji, da je bio urednog školovanja i da je uredno radio i izvršavao svoje obveze.
12. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bilo dovedeno u pitanje načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom ono nije povrijeđeno kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
13. U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg sadržajno problematizira optuženik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge, te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja 29. kolovoza 2023. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.
14. U odnosu na žalbene primjedbe kojima se žalitelj poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
15. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
