Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-89/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Štampar Stipić predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog NO, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 9. studenog 2023., broj K-2/2023-24, u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog NO, preinačuje se prvostupanjska presuda odluci o kazni na način da se prihvaća po sudu prvog stupnja izrečena kazna zatvora zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi stavka 34. stavka 1. i članka 21. stavka 3. KZ/11., za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, u trajanju od 2 (dvije) godine, a na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11., optuženiku se izriče djelomična uvjetna osuda time da će se izvršiti neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetnog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

II Na temelju članka 54. KZ/11., u neuvjetovani dio kazne optuženiku se uračunava vrijeme uhićenja od 13. travnja do 15. travnja 2021. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. travnja 2021. do 12. svibnja 2021.

III U ostalom dijelu žalba optuženika se odbija kao neosnovana te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom optuženi NO proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u svezi članka 34. i članka 21. stavka 3. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci te presude te je na temelju istih zakonskih odredaba, ublažavanjem kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu mu je uračunato vrijeme uhićenja od 13. travnja 2021. do 15. travnja 2021., kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. travnja 2021. do 12. svibnja 2021.

2. Na temelju članka 79. KZ/11., od optuženika je oduzet jedan višenamjenski nož s plastičnom drškom crvene boje, ukupne dužine 15 cm, dužine oštrice 6,3 cm.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime troškova svjedoka u iznosu od 71,10 eura,/535,70 kuna, troškova vještačenja u iznosu do 702,10 eura/5.290,00 kuna i paušalne svote od 265,45 eura/2.000,00 kuna.

4. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi NO po braniteljici Jasminki Marić Babić, odvjetnici u Vinkovcima, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Predložio je da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „preinači pobijanu presuda na način da ga se na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08. oslobodi od optužbe“, ili da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Odgovor na tu žalbu podnio je državni odvjetnika predloživši da se odbije kao neosnovana.

6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Nije u pravu je optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koju isti vidi u tome što pobijana presuda ne sadrži razloge kojima se sud vodio rješavajući činjenična i pravna pitanja te nije postupio po ukidnoj odluci višeg suda od 13. travnja 2022. broj K-16/2921., pa iako je optužnica izmijenjena na način da mu je stavljeno na teret da je inkriminirano kazneno djelo počinio u prekoračenju nužne obrane, nije razmotrio i prihvatio kao istinitu njegovu obranu da je kritične zgode postupio u nužnoj obrani, odbijajući od sebe protupravni napad oštećenog ĐO.

8.1. Suprotno naprijed iznesenom stavu optuženika, u odnosu na ocjenu postupanja optuženika koji smatra da je kritične zgode postupio u nužnoj obrani,u obrazloženju pobijane presude pod točkama 23. i 26. prvostupanjski sud je naveo dostatne i argumentirane razloge zbog kojih nije utvrdio da se isti nalazio u nužnoj obrani, a druga je stvar što se optuženik s tim razlozima ne slaže, čime, u stvari, dovodi u pitanje pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica te prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku. Slijedom navedenog, žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., nije osnovana.

8.2. Također, nije u pravu optuženik ni kad ističe da prvostupanjska presuda ne sadrži valjano obrazloženje u odnosu na odmjerenu kaznu, s tim da se ne radi o povredi iz članka 471. stavka 1. ZKP/08., kako to isti u žalbi pogrešno navodi, jer se niti ne žali na visinu kazne odnosno na to da mu je sud nepravilno odmjerio kaznu, već o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., jer u pogledu odluke o kazni navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

8.3. Međutim, i u odnosu na odluku o kazni, suprotno naprijed iznesenim tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda sadrži dostatne i prihvatljive razloge, jer je prvostupanjski sud naveo olakotne i otegotne okolnosti koje su utjecale na izbor i vrstu kazne kao i zakonsku osnovu na temelju koje je sud ublažio zakonom propisanu kaznu, pa je i u odnosu na taj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., njegova žalba neosnovana.

9. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

9.1. Optuženom NO državno odvjetništvo, u izmijenjenoj optužnici, stavilo je na teret da je 13. travnja 2021. oko 14,00 sati u [adresa], u [adresa], na terasi ugostiteljskog objekta „[obrt]“, nakon što ga je oštećeni ĐO udario šakom u glavu od kojeg udarca je pao na pod, a potom legao na njega i nastavio ga udarati po glavi i tijelu u tijeku odbijanja daljnjeg napada, u cilju da ga usmrti, iz džepa izvukao preklopni nož dužine oštrice 6,3 cm i širine 1,2 cm i tri puta ga ubo u predjelu lijevu strane stomaka ispod rebara, zadavši mu ubodnu ranu prsa s lijeve strane, koja ozljede su lake tjelesne naravi, a smrt nije nastupila stjecajem okolnosti jer nije došlo do ozljeđivanja vitalnih organa, na koji je način počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u vezi članka 34. i članka 21. stavka 3. KZ/11.

9.2. Optuženi NO očitovao se da se ne smatra krivim, a u svojoj obrani je porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela navodeći da se nalazio u nužnoj obrani, što, također, ističe i u žalbi.

9.3. Međutim, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je radnjama koje je kritične zgode poduzeo u cilju da od sebe odbije istodobni protupravni napad oštećenika, optuženik prekoračio granice nužne obrane.

9.4. Naime, izvan svake sumnje da nož čija je oštrica duga 6,3 cm predstavlja prikladno sredstvo da se njime ugrozi nečiji život i tijelo, posebno ako je ta oštrica noža usmjerena na ozljeđivanje vitalnih ljudske organa, a abdomen, gdje je optuženik nožem oštećeniku zadao tri uboda, je dio tijela gdje se nalaze najvitalniji organi, čije povrjeđivanje je moglo imati fatalne posljedice te dovesti do smrtnog ishoda.

9.5. U kontekstu naprijed navedenog, činjenica da je optuženik oštećenom nožem zadao tri uboda u predjelu stomaka, dovodeći to u korelaciji s intenzitetom napada golorukog oštećenika i neophodnosti da taj napad odbije na način kao je to učinio, a imajući u vidu da u tom napadu optuženik nije zadobio neku tjelesnu ozljedu, s obzirom na sredstvo koje je uporabio i broj uboda koje je zadao oštećeniku, isti je nedvojbeno prekoračio granice nužne obrane jer je napad mogao djelotvorno odbiti obranom blažeg intenziteta.

9.6. Prema tome, za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi vrlo opširni razlozi koje optuženik, u pokušaju da elaborira da se radilo o nužnoj obrani, iznosi u žalbi, jer tim razlozima nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenje prvostupanjskog suda da je, na naprijed opisani način, prekoračio granice nužne obrane.

10. Što se tiče tvrdnje optuženika da je inkriminirano kazneno djelo počinio u stanju jake prepasti, iako je psihijatrijski vještak dr. Berislav Pašalić u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. ožujka 2021. utvrdio da se zbog neočekivanog napada od strane oštećenika značajno smanjile optuženikove mogućnost pružanja učinkovite obrane te je posljedično nastupila nagla preplavljenost strahom za zdravlje i život, treba navesti da je optuženik u svojoj brani od 5 svibnja 2021., pri kojoj je ostao i tijekom postupka, naveo da se zapravo ničega ne sjeća i kad je izvukao nož nije bio svjestan da je njime uboo oštećenika. Dakle, s obzirom na to da niti sam optuženik ne ističe da je prekoračio granice nužne obrane zbog jake prepasti, njegovo postupanje se ne može podvesti pod odredbu članka 21. stavka 4. KZ/11., koja, u slučaju kad se zbog jake prepasti prekorači granica nužne obrane, isključuje krivnju. S obzirom na navedeno nije ostvarena niti tzv. posredna povreda kaznenog zakona jer nije utvrđena činjenična osnova za primjenu članka 21. stavak 1. i 4. KZ/11.

11. Iako optuženik nije podnio žalbu zbog odluke o kazni u smislu članka 471. stavka 1. ZKP/08., s obzirom na to da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika, u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08., u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu u odnosu na vrstu i mjeru izrečene kazne zatvora te je utvrdio opravdanim tu kaznu preinačiti na način kako je to odlučeno pod točkom I izreke ove presude.

11.1. Naime, optuženog NO za inkriminirano kazneno djelo prvostupanjski je sud, primjenom odredbi o zakonskom ublažavanju kazne, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a pri izboru vrste i mjere kazne kao olakotno mu je cijenio raniju neosuđivanost i bitno smanjenu ubrojivost, dok otegotnih okolnosti nije našao. 11.2. Slijedom naprijed navedenih okolnosti, a imajući pri tome u vidu stariju životnu dob optuženika (73 godine), kao i činjenicu da je oštećenik kritične zgode zadobio samo tjelesne (lake) ozljede, inkriminirano kazneno djelo je nedvojbeno eksces u dosadašnjem, inače uzornom ponašanju optuženika, u kojoj situaciji se našao odbijajući od sebe protupravni napad od strane oštećenika. Prema tome, s obzirom na ličnost optuženika i njegov prijašnji život, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i optuženika za inkriminirano kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavka 3. KZ/11., na temelju istih odredbi, i na temelju članka 26. KZ/11, osuditi na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a isto tako, na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11., valjalo mu je izreći djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se od izrečene kazne zatvora izvršiti neuvjetovani dio te kazne u trajanju od jedne godine, a preostali uvjetovani dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da su izrečena kazna i djelomična uvjetna osuda primjerene težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela te će se tim kaznama u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda, ali i postići sve one svrhe specijalne i generalne prevencije kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11.

12. U odnosu na žalbu zbog troškova kaznenog postupka optuženik prvostupanjsku presudu ne pobija zbog toga što smatra da je odluka o troškovima kaznenog postupka pod točkom 3., a koje je obvezan naknaditi, nepravilna, već se žali zbog toga što u toj presudi nije odlučeno o njegovim troškovima, kao branitelja koji je optuženiku postavljen po službenoj dužnosti. Prema tome, kako žalitelj u žalbi ne upire na pravilnost i visinu troškova koje je dužan naknaditi, a s obzirom da o troškovima branitelja po službenoj dužnosti prvostupanjski sud može donijeti posebno rješenje, njegova žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

13. Obzirom da žalba optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., drugostupanjski sud je ispitao i ovu odluku i našao da je pravilna i na zakonu osnovana.

14. Zbog svih naprijed iznesenih razloga, budući da nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić