Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-680/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća, Ines Kovačević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. A. iz E., OIB …, zastupanog po punomoćnici S. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i J. iz O., protiv tuženika A. B. d.d., iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1194/2021-24 od 20. studenog 2023., dana 28. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 1194/2021-24 od 20. studenog 2023. u dijelu pod točkom I i II izreke te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I/ Utvrđuje se da tuženik A. B. d.d. iz Z., OIB …, nije ovlaštena provoditi naplatu potraživanja iz Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br.: …, sklopljenog 3. ožujka 2005., a tužitelj G. A. iz E., OIB …, nije dužan plaćati temeljem istog, i to sve preko mjesečnog iznosa ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF, utvrđenog prvim otplatnim planom tuženika dana 3. ožujka 2005., a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK S. B. d.d. O., na dan isplate kredita.

II/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d. iz Z., OIB …, da tužitelju G. A. iz E., OIB …, plati parnični trošak u iznosu od 3.091,97 eura/23.296,45 kuna, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 311,08 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I/ Utvrđuje se da tuženik A. B. d.d. iz Z., OIB …, nije ovlaštena provoditi naplatu potraživanja iz Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br.: …, sklopljenog 3. ožujka 2005., a tužitelj G. A. iz E., OIB …, nije dužan plaćati temeljem istog, i to sve preko mjesečnog iznosa ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF, utvrđenog prvim otplatnim planom tuženika dana 3. ožujka 2005., a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK S. B. d.d. O., na dan isplate kredita.

II/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d. iz Z., OIB …, da tužitelju G. A. iz E., OIB …, plati parnični trošak u iznosu od 3.091,97 eura/23.296,45 kuna, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

III/U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka se odbija."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Prema mišljenju ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ,jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati već je ovdje sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora u ovom žalbenom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da ovdje tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu a tužitelj nije dužan plaćati temeljem istog mjesečne iznose preko ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF utvrđenog prvim otplatnim planom tuženika od 3. ožujka 2005. a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK S. B. d.d. O. na dan isplate kredita.

7. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio samo utvrđenje ništetnosti vezano za promjenu kamatne stope kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF pa da je stoga prvostupanjski sud pobijanom odlukom prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da ovdje tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu a tužitelj nije dužan plaćati temeljem istog mjesečne iznose preko ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF utvrđenog prvim otplatnim planom tuženika od 3. ožujka 2005. a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK S. B. d.d. O. na dan isplate kredita jer je tužitelj podneskom od 1. ožujka 2021. kao i na ročištu od 5. ožujka 2021. konačno uredio tužbeni zahtjev i time je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a jer je odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva od kojeg je tužitelj formalno odustao.

8. Nadalje tuženik u žalbenim navodima ističe da je sud povrijedio načelo otvorenog pravosuđenja u smislu odredbe čl. 219. st. 2. ZPP-a, te ističući da je tužitelj postavio sasvim nejasan tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da ovdje tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu te da tužitelj nije dužan plaćati temeljem ugovora o kreditu preko utvrđenog mjesečnog anuiteta.

9. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju točke 7 pobijane presude naveo da stranke tijekom postupka nisu dokazale da je predmetno potraživanje s osnova ugovora o kreditu prodano a pri tome sud nije jasno utvrdio a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja je li došlo do ustupa tražbine pa samim time do pogrešne pasivne legitimacije tuženika u ovom postupku.

10. Žalbeni navodi tuženika da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a nisu osnovani jer iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj na raspravi od 24. ožujka 2021. (list 355 spisa) ostao kod tužbenog zahtjeva od 23. veljače 2021. (list 348 spisa) a kojim postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem da tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu i da tužitelj nije dužan plaćati predmetne iznose temeljem ugovora o kreditu što je tužitelj ponovno podneskom od 24. siječnja 2023. (list 438 spisa) precizirao i ostao kod tako postavljenog tužbenog zahtjeva stoga se u ovom konkretnom slučaju ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva kako to pogrešno smatra tuženik.

11. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio Ugovor o namjenskom kreditu s depozitom broj: …, dana 3. ožujka 2005., na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, odnosno na dan plaćanja, odnosno po tečaju za CHF na dan plaćanja, na rok otplate od 20 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,25% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva, a prema Prvom otplatnom planu visina anuiteta je iznosila 155,63 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan isplate kredita,

- da je tužitelj Ugovor o kreditu s prednikom tuženika zaključio 2004., za obnovu ratom oštećene obiteljske kuće, a Ugovor mu je otkazan oko 2010.,

te u cijelosti dospio na naplatu, i kredit još uvijek otplaćuje na način da mu FINA usteže s računa ¼ mirovine na ime rate kredita, u iznosu od oko 100,00 eura,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2506/2021-2, od 16. studenog 2021., potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, pod brojem P- 1993/2019-18, od 16. travnja 2021., u dijelu pod točkom I/izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te u kojem je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli,

- da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da je ustupio potraživanje po predmetnom kreditu,

- da je tužitelj podneskom od 23. veljače 2021.( list 348 spisa) odnosno podneskom od 24.siječnja 2023. a s obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije uredio tužbeni zahtjev na način da se utvrdi da tuženik više nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja a niti je tužitelj dužan plaćati daljnje iznose temeljem ugovora o kreditu i to sve preko iznosa od 155,63 CHF.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika a koja se temelji na njegovim tvrdnjama da je izvršen ustup potraživanja jer to tuženik u ovom postupku nije dokazao.

13. Naime prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Prema tome kako ovdje tuženik ničim nije dokazao da bi se radilo u ustupu potraživanja njegove tražbine a upravo je teret dokazivanja na njemu to su onda njegovi žalbeni prigovori u tom pravcu u cijelosti neosnovani a pri tome je tuženik u ovom postupku zastupan po odvjetnicima koji su osobe pravne struke za koje se pretpostavlja da imaju dovoljno pravnog znanja u pogledu predlaganja dokaza radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa se stoga tuženik neosnovano poziva na odredbu čl. 219. st. 2. ZPP-a.

15. Međutim prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1993/2019-18 od 16. travnja 2021. (potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-2506/2021-2 od 16. studenog 2021.) a kojom je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pogrešno zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja temeljem ugovora o kreditu a da tužitelj nije dužan plaćati temeljem predmetnog ugovora mjesečne iznose preko iznosa ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF utvrđenog otplatnim planom tuženika od 3. ožujka 2005. a obračunatim prema srednjem tečaju CHF u odnosu na HRK S. B. d.d. O. na dan isplate kredita, osnovan. 16. Naime, u ovom konkretnom slučaju tužitelj je tako postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio deklaratornu pravnu zaštitu tužbom za utvrđenje.

17. Ovdje valja naglasiti da tužbom i presudom na utvrđenje se pružanje pravne zaštite ograničuje samo na deklariranje postojanja odnosno nepostojanja određenog sadržaja konkretnog prava ili pravnog odnosa te istinitost odnosno neistinitost neke isprave te se presudom konstatira postojeće pravno stanje te se njome nikome ne nalaže nikakvo određeno činjenje a što nije slučaj u ovoj konkretnom predmetu.

18. Naime, tužitelj samo kondemnatornom tužbom odnosno tužbom na činjenje može tražiti od suda da mu pruži pravnu zaštitu na način da tuženik u korist tužitelja nešto određeno učini, trpi ili propusti.

19. Prema tome kako je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo valjalo je pobijanu presudu preinačiti te iz naprijed navedenih razloga odbiti tužbeni zahtjev tužitelja a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

20. S obzirom da je pobijana odluka preinačena valjalo je odlučiti o konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.

21. S obzirom da je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom za utvrđenjem da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i da su ništetne odredbe u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF time da nije uspio sa tužbenim zahtjevom za utvrđenjem da tuženik nije ovlašten provoditi naplatu potraživanja iz Ugovora o namjenskom kreditu a tužitelj nije dužan plaćati temeljem istog, i to sve preko mjesečnog iznosa ugovorenog anuiteta od 155,63 CHF, valjalo je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

22. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

23. S obzirom da je tuženik uspio u ovom žalbenom postupku istom je priznat trošak sastav žalbe po Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 37/2022, 126/2022) -125 bodova što zajedno s PDV-om od 25 % iznosi ukupno 311,08 EUR.

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević, v.r.