Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3824/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica iz O. društva B. & partneri u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u V., uz sudjelovanja umješača na strani tuženice G. Č. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u O. društvu G. & G. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-163/2022-23 od 2. svibnja 2023., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-163/2022-24 od 2. svibnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. K. iz V., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-163/2022-23 od 2. svibnja 2023., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-163/2022-24 od 2. svibnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkama II. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-163/2022-23 od 2. svibnja 2023., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-163/22-24 od 2. svibnja 2023. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima nastalim u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženica zahtjeva isplatu iznosa od 1.219.914,80 eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2015. do isplate i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 131.153,98 eur-a (točka II. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 66.545,00 eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2023. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08.,

80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,

Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da shodno tome preinači i odluku o troškovima postupka a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbe tužitelja i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog joj podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prije u obrazlaganje neosnovanosti žalbe glede merituma spora žalitelju valja reći da ovom sudu nije dostavljeno na odlučivanje rješenje suda prvog stupnja kojim se dozvoljava miješanje umješača u ovaj parnični postupak na strani tuženice, niti je izrekom pobijane odluke odlučeno o tome. Slijedom toga, imajućim na umu trajanje ovog postupka i činjenicu da odluka o (ne)zakonitosti tog rješenja, u ovom slučaju, može biti samo od utjecaja na odluku o troškovima postupka koji su priznati umješaču, ali ne i na odluku o meritumu spora, to ovaj sud nije ovom odlukom odlučivao o žalbi protiv točke III. izreke pobijane odluke već o tome odlučiti kada mu sud prvog stupnja dostavi na odlučivanje rješenje kojim se dozvoljava miješanje umješača u ovaj parnični postupka na strani tuženice.

6. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da trpi zbog nezakonitog rada sudova (čl. 106. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 34/10., 116/10., 27/11., 57/11., 130/11., dalje ZS/05) u postupku osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava koji je pokrenuo i vodio njego prednik. Tom je odredbom bilo propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

7. Dakle, da bi se moglo govoriti o postojanju odgovornosti tuženice za štetu potrebno je da je šteta uzrokovana nezakonitim ili nepravilnim radom, a propisan je sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog takvog rada tijela države koji se temelji na načelu uzročnosti (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007., U-III-509/2009 od 30. rujna 2010.).

8. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu citirane odredbe moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke i to: postojanje nezakonitog ili nepravilnog rada, postojanje štete, koja je zbog takvog postupanja nastala tužitelju i postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada i nastale štete. Odnosno, šteta koja je nastala mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada, u ovom slučaju suda.

9. Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir samo onaj uzrok koji je pravno relevantan, jer je adekvatan, a tipičan je uzrok onaj koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, a time isključuje sve događaje koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti.

10. Nezakoniti se rad očituje kao postupanje suprotno zakonu ili propuštanje primjene zakonskih odredbi, a nepravilan rad kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 232/10-2 od 30. lipnja 2010. i Rev-725/08-2 od 12. siječnja 2010.).

11. Slijedom toga u konkretnom je slučaju trebalo ocijeniti i utvrditi jesu li jedna ili neke od navedenih radnji i koje ili pak sve radnje na koje tužitelj ukazuje kao na nezakonite ili na nepravilne za posljedicu imale štetu koju tužitelj tvrdi da trpi, što dovodi do odgovornosti tuženice i njezine obveze da tužitelju tu štetu i nadoknadi.

12. U vezi s rečenim, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju ni za jednu od radnji za koje se tvrdi da su bile ili nezakonite ili nepravilne, nije dokazano kumulativno postojanje svih pretpostavki koje bi dovele do obveze tuženice da nadoknadi štetu tužitelju u smislu čl. 106. ZS-a.

12.a Pri tome ovaj sud smatra da činjenice od kojih je sud pošao i koje je pravilno utvrdio, a u najvećem dijelu su i nesporne, takav zaključak opravdavaju iz nešto drugačijih razloga od onih na koje se pozvao sud prvog stupnja. Ovo jer je sud prvog stupnja nedovoljno pojasnio utjecaj stečajnog postupka koji je tijekom postupka osiguranja proveden nad protivnikom osiguranja na predmetni zahtjev tužitelja.

13. Tijekom trajanja postupka osiguranja koji je pokrenuo prednik tužitelja je, po prijedlogu treće osobe, protiv trgovačkog društva U. d.o.o. kao dužnika (u postupku osiguranja to je društvo bilo protivnik osiguranja) 18. veljače 2011. podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka i Trgovački sud u Splitu donio je rješenje poslovni broj St-114/11 od 11. ožujka 2011. kojim je otvorio stečajni postupak (činjenično se to ističe i u tužbi).

13.a Kako su time, silom zakona, aktivirani pravni učinci stečaja koje propisuje Stečajni zakon, što je imalo neposredni učinak na prava osoba koje su od suda zatražile donošenje rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava (prednik tužitelja), a time se neposredno reflektiraju i na prava istog kao potencijalnog razlučnog vjerovnika te se kroz to reflektiraju i na neosnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva, to je iz tog razloga ove činjenice trebalo uzeti kao odlučne i valjalo je, zavisno od trenutka kada je došlo do pravnih posljedica otvaranja stečaja, ocijeniti jesu li ili ne radnje koje tužitelj navodi kao nezakonite u uzročnoj vezi sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.

14. U vezi s rečenim valja reći da tužitelj činjenično, još u tužbi, ističe da je nezakoniti rad sudova u postupku osiguranja za posljedicu imao da nije stekao status razlučnog vjerovnika i da stoga nije namirio svoju dospjelu tražbinu koju bi kao razlučni vjerovnik (da je zakonitim radom sudova taj status stekao) naplatio. 15. Iz sadržaja odredbe sadržane u čl. 81. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 116/10., dalje: SZ), koja je bila na snazi u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad protivnikom osiguranja, proizlazi da je razlučni vjerovnik onaj vjerovnik koji ima založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva i sl.), a to je pravo moralo biti stečeno najkasnije 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. To proizlazi iz odredbe čl. 97. SZ-a kojom je bilo propisano da ako stečajni vjerovnik tijekom posljednjih šezdeset dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga sudskom ovrhom ili prisilnim sudskim osiguranjem stekne koje razlučno ili slično pravo koje ulazi u stečajnu masu, da to pravo otvaranjem stečajnog postupka prestaje, odnosno da se postupak u tijeku obustavlja.

16. Nadalje, odredbom sadržanom u čl. 311. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01.; dalje: ZV) propisano je da se prisilno sudsko založno pravo osniva na temelju odluke suda donesene u postupku prisilnog osiguranja tražbine, a da se na temelju odluke iz stavka 1. tog članka osniva prisilno sudsko založno pravo na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju (stavak 2.).

17. Odredbom čl. 259. st. 1. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.; dalje: OZ) propisano je da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva uknjižbom (dakle ne donošenjem rješenja o zasnivanju prisilnog založnog prava).

18. U vezi s rečenim u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je rješenje o osiguranju Općinski sud u Splitu, prvi puta donio 9. studenoga 2010. pod poslovnim brojem Ovr- 5477/10 i nije sporno da je do dostave te nepravomoćne odluke od strane izvanparničnog suda zemljišno knjižnom sudu prošlo 8 mjeseci (dostavljena je 15. srpnja 2011. u trenutku kada je stečaj nad dužnikom već bio u tijeku). Iz toga nesporno proizlazi da uknjižba tog rješenja nije bila provedena u trenutku kada je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka (18. veljače 2011.) i kada je doneseno rješenje o otvaranju stečajnog postupka (11. ožujka 2011.).

19. Uknjižba založnog prava ovršna je radnja u postupku osiguranja koja se provodi prije pravomoćnosti rješenja o osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava u smislu odredaba čl. 257. do 260. OZ-a.

20. Prema odredbi čl. 253. OZ-a na osiguranje tražbine po ovom dijelu Zakona (dakle i odredbama čl. 257. do 260. OZ-a koje se nalaze u tom dijelu Zakona) na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

21. Prema odredbi čl. 11. st. 4. OZ-a žalba ne odgađa provedbu rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, a prema odredbi čl. 40. st. 1. OZ-a ovrha se provodi i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi ako za pojedine ovršne radnje ovim Zakonom nije drukčije određeno.

22. Kako Ovršnim zakonom za provođenje ovršne radnje uknjižbom nije drukčije određeno (čl. 241. do 245. OZ), a također niti za provođenje ovršnih radnji u postupku osiguranja, te imajući u vidu smisao i svrhu postupka osiguranja po odredbama OZ-a, uknjižba založnog prava po odredbama čl. 257. do 260. OZ provodi se i prije pravomoćnosti rješenja kojim je.

23. Slijedom rečenog da je ovršni sud dostavio rješenje o osiguranju Ovr-5477/10 od 9. studenoga 2010. zemljišno knjižnom odjelu odmah po donošenju istog, i neovisno od žalbe protivnika osiguranja, založno pravo bilo bi upisano u korist ovrhovoditelja više od 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad protivnikom osiguranja (rješenje o osiguranju doneseno je 9. studenoga 2010., a rok od 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka počeo je u teći tek drugoj polovici prosinca, s obzirom da je taj prijedlog sudu podnesen 18. veljače 2011.).

24. Međutim, nesporna činjenica je i da je, unatoč tome, postupak osiguranja i dalje bio u tijeku i to jer je protivnik osiguranja protiv rješenja o osiguranju podnio žalbu (žalba od 7. prosinca 2010.). Ovo jer odluka o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju nije donesena do podnošenja prijedloga za otvaranje tečajnog postupka (18. veljače 2011.), a niti do trenutka otvaranja stečajnog postupka nad protivnikom osiguranja (rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-114/11 od 11. ožujka 2011.).

25. U takvoj situaciji, prema shvaćanju ovoga suda, založno pravo koje bi tužitelj stekao na temelju nepravomoćnog rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-5477/10 od 9. studenoga 2010., da je sud odmah po donošenju rješenja o osiguranju isto i dostavio na uknjižbu u zemljišne knjige, ne bi moglo ostati upisano.

25.a Postupak osiguranja, nakon što je stečaj otvoren, mora, silom zakona, biti obustavljen (čl. 97. SZ-a). To znači da sudovi više nisu ni smjeli odlučivati (iako su nesporno postupali, točka 32. obrazloženja) o (ne)zakonitosti rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava po žalbi protivnika osiguranja, slijedom čage je ostalo upisano nepravomoćno stečeno založno pravo.

25.b Međutim, po stavu ovog suda, činjenica da zakon daje mogućnost upisa nepravomoćno stečenog založnog prava u zemljišne knjige, ne znači automatizmom da to pravo, ako odluka ne stekne svojstvo pravomoćnosti može ostati upisano u zemljišne knjige. Obustava postupka osiguranja, prije stjecanja uvjeta za pravomoćnost odluke o osiguranju donesene u tom postupka, ne transformira nepravomoćno stečeno pravo u pravomoćno stečeno pravo zaloga, već, prema stavu ovoga suda, za posljedicu ima brisanje nepravomoćno stečenog prava iz zemljišne knjige radi obustave postupka osiguranja, što sve nije posljedica nezakonitog rada suda, već po sili zakona nastalih posljedica stečaja.

25.c Stoga se u takvoj situaciji, u konkretnom slučaju, činjenica da sud nije nepravomoćno rješenje o osiguranju odmah dostavio na provedbu u zemljišne knjige također ne može dovesti u uzročnu vezu sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.

26. Ovdje se valja osvrnuti i na nespornu činjenicu da je prednik tužitelja prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje sudu predložio i da se činjenica tog postupka zabilježi u zemljišnim knjigama, što je i učinjeno u postupku Z-467/10, kao i da je Općinski sud u Splitu, dopisom poslovni broj Ovr-1162/10 od 15. travnja 2010., dakle prije otvaranja stečaja nad protivnikom osiguranja, dao nalog zemljišno knjižnom sudu da briše zabilježbu prijedloga za osiguranje (misli se na zabilježbu postupka osiguranja) i to jer da je rješenje kojim se oglasio nenadležnim postalo pravomoćno 8. travnja 2010.

27. Takva radnja, kako se pravilno navodi u žalbi, doista je nezakonita. Pravomoćno rješenje o nenadležnosti jednoga suda nije valjani osnov da se od zemljišno knjižnog odjela traži brisanje bilo kakvog upisa, pa ni spornog, a niti je zemljišno knjižni sud ovlašten na temelju takvog naloga izvršiti brisanje. Međutim, takva radnja suda prvoga stupnja u konkretnom se slučaju također ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.

28. Naime, upis zabilježbe pokretanja postupka osiguranja odobren je u predmetu Z- 467/10, sukladno čl. 84.a st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13., dalje: ZZK) sa svrhom čuvanja prvenstva reda. To znači da bi upis rješenja o ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu osiguranju, po završetku postupka, dobio

je bilo osigurano zabilježbom spora (st. 3. navedene odredbe). Međutim, kako je taj postupak dovršen pravomoćnim odbijanjem prijedloga prednika tužitelja za donošenje rješenja o osiguranju (vidi obrazloženje uz točku 32.), a prednik tužitelja založno pravo ne bi stekao niti da su sudovi pravilno obustavili postupak osiguranja (čl. 97. SZ-a), to se s obzirom na to ni ova radnja suda, iako nezakonita, ne može dovesti u uzročno vezu sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.

29. Pravilno sud prvog stupnja otklanja i da bi činjenica da se Općinski sud u Splitu, rješenjem poslovni broj Ovr-1162/10 od 19. ožujka 2010. proglasio stvarno nenadležnim bila nezakonita radnja koja je u uzročnoj vezi sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.

30. Nije sporno da je Općinski sud u Splitu donio rješenje poslovni broj Ovr-1162/10 od 19. ožujka 2010. kojim se oglasio stvarno nenadležnim i da je pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno nadležnom sudu. Također nije sporno da prednik tužitelja protiv tog rješenja nije podnio žalbu, već je Trgovački sud u Splitu, izazvao sukob nadležnosti, u vezi kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem poslovni broj Gr 1-154/10-2 od 2. kolovoza 2010. odlučio da je za postupanje po prijedlogu prednika tužitelja stvarno nadležan Općinski sud u Splitu, kojem sudu je potom predmet i vraćen na daljnje postupanje (dopis Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-5477/10 od 7. listopada 2010.).

31. Kako iz tih, nespornih, činjenica proizlazi da je pogrešno tumačenje odredbi o stvarnoj nadležnosti od strane Općinskog suda u Splitu, koje je dovelo do donošenja rješenja o nenadležnost istog i koje ni sam predlagatelja nije problematizirao (nije niti po podnosio žalbu), ispravljeno u postupku sukoba nadležnosti, uz što su svi sudovi koji su sudjelovali u tom postupku postupali u skladu s načelom hitnosti iz čl. 13. OZ- a (prijedlog je zaprimljen 8. ožujka 2010., rješenje o nenadležnosti doneseno je 19. ožujka 2010., sukob nadležnosti izazvan je 26. travnja 2010., a riješen je 2. kolovoza 2010. te je predmet vraćen nadležnom sudu 7. listopada 2010.) to se takvo postupanje suda, koje je sanirano, ne može tretirati kao nepravilan ili nezakonit rad suda te to postupanje, niti po stavu ovoga suda, nije u uzročnoj vezi sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.

32. Valja dalje reći da s obzirom na čl. 97. SZ-a sudovi (bilo Općinski sud u Splitu, bilo Županijski sud u Splitu) nisu imali ovlaštenje postupati u postupku osiguranja nakon što je otvoren stečajni postupak, već je postupak osiguranja trebalo obustaviti. Zbog toga su sve njihove radnje, poduzete nakon otvaranja stečaja, na koje su u tom periodu ukazuje doista nezakonite (rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-1277/12 od 9. ožujka 2012. ukinuto je rješenje o osiguranju iz studenog 2010., rješenjem poslovni broj Ovr-2631/12 od 21. lipnja 2012. odbijen je prijedlog za osiguranje, a to je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-1381/12 od 14. svibnja 2013. i rješenja donesena u zemljišno knjižnom postupku donesena nakon 11. ožujka 2011. na koje se upire tužbom i žalbom).

32.a Međutim, kako iz rezultat tih radnji suštinski za tužitelja proizlazi isti ishod, jer nije stekao prisilno založno pravo (prijedlog za osiguranje je odbijen kao neosnovan i provedena su brisanja zaloga u zemljišnim knjigama), kao što ga ne bi pravomoćno ostvario do otvaranja stečajnog postupka niti da su sudovi pravilno obustavili postupak osiguranja, a time ni u jednoj od tih varijanti ne bi stekao niti razlučno pravo do roka iz čl. 97. SZ-a, što je sve posljedica nastupanja posljedica stečajnog postupka, neovisno od postupanja sudova, to ni postupanja sudova u ovoj fazi postupka nisu u uzročnoj vezi sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.

33. S obzirom da tužitelj do 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka time nije stekao status razlučnog vjerovnika (čl. 81. i čl. 97. SZ-a u vezi s čl. 311. ZVDSP i čl. 259. st. 1. OZ-a) to nema nezakonitosti ili nepravilnosti niti u radu stečajnog suda, koji je izvršio prodaju nekretnina na kojima je bilo zatraženo od suda da donese odluku o zasnivanju prisilnog založnog prava i koji nije predniku tužitelja priznao status razlučnog vjerovnika.

34. Slijedom toga u ovom postupku nije dokazano da su sudovi mogli poduzeti neke razumne mjere koje su mogle pružiti realnu mogućnost promjene ishoda postupka osiguranja, posebno jer sudovi nemaju kontrolu nad trećim osobama glede trenutka i njihova prava kada će zatražiti otvaranje stečajnog postupka nad nekim od sudionika u postupku osiguranja koji je u tijeku pred sudom, niti mogu utjecati na ikoji način na pravne posljedice koje za sobom nosi stečaj pa stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim očitovati se na ostale navode žalbe tužitelja (čl. 375. st. 1. ZPP-a), već je odlučio kao u izreci na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a.

35. Odluku o troškovima priznatim tuženici ovaj je sud ukinuo jer je sud, s obzirom da se radi o zahtjevu koji je usmjeren protiv Republike Hrvatske kao tuženice, kod donošenja odluke trebao ispitati osnovanost zahtjeva tuženice za naknadu troškova postupka u smislu shvaćanja Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske na koja se ukazuje navodima žalbe, što je sud propustio učiniti. Pri tome ovaj sud nije u tom smislu sam ispitivao pravilnost primjene prava jer smatra da je potrebno omogućiti nezadovoljnoj strani da protiv nove odluke, u kojoj će biti razmotreno i navedeno, podnese žalbu.

36. O žalbi vezanoj za odluku o troškovima priznatim umješaču, kako je rečeno uvodno (točka 5.), odluka će biti donesena istovremeno kada se ovom sudu na odlučivanje dostavi odluka kojom se dozvoljava miješanje umješača na strani tuženice, jer je to prethodno pitanje o kojem ovisi i pravo umješača na naknadu troškova ovog postupka, ali što, istovremeno, nije od utjecaja na odluku o meritumu spora, niti na odluku o troškovima priznatim tuženici o čemu je odlučeno ovom drugostupanjskom odlukom.

37. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točak 3. ZPP-a.

38. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih im u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.