Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4614/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB:…, iz N. V., kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici u Z., L. Z., S. B. B. i A. Š., protiv tužene P. B. Z. d.d., sa sjedištem u Z., OIB:…, koju zastupaju kao punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7160/2021-19 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7160/2021-19 od 4. siječnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o stambenom kreditu broj 9016560758 zaključenog između tužitelja M. P. i tuženika P. b. Z. d.d., u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. II. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. da tužitelju M. P. isplati iznos od 1.326,40 eur1/9.993,67 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 32,86 eur / 247,60 kn od 15. prosinca 2013.,

- 32,82 eur / 247,28 kn od 15. siječnja 2014.,

- 32,95 eur / 248,25 kn od 15. veljače 2014.,

- 32,95 eur / 248,25 kn od 15. veljače 2014.,

- 61,38 eur / 462,44 kn od 15. ožujka 2014.,

- 61,09 eur / 460,32 kn od 15. travnja 2014.,

- 60,81 eur / 458,21 kn od 15. svibnja 2014.,

- 60,74 eur / 457,61 kn od 15. lipnja 2014.,

- 61,02 eur / 459,72 kn od 15. srpnja 2014.,

- 61,06 eur / 460,02 kn od 15. kolovoza 2014.,

- 58,25 eur / 438,85 kn od 15. rujna 2014.,

- 58,51 eur / 440,87 kn od 15. listopada 2014.,

- 58,67 eur / 442,02 kn od 15. studenog 2014.,

- 58,67 eur / 442,02 kn od 15. prosinca 2014.,

- 58,70 eur / 442,31 kn od 15. siječnja 2015.,

- 59,01 eur / 444,62 kn od 16. veljače 2015.,

- 45,50 eur / 342,80 kn od 15. ožujka 2015.,

- 45,08 eur / 339,66 kn od 15. travnja 2015.,

- 44,96 eur / 338,77 kn od 15. svibnja 2015.,

- 44,93 eur / 338,54 kn od 15. lipnja 2015.,

- 44,87 eur / 338,09 kn od 17. kolovoza 2015.,

- 44,87 eur / 338,09 kn od 17. kolovoza 2015.,

- 34,12 eur / 257,06 kn od 15. rujna 2015.,

- 34,48 eur / 259,78 kn od 15. listopada 2015.,

- 34,43 eur / 259,44 kn od 15. studenog 2015.,

- 34,50 eur / 259,95 kn od 15. prosinca 2015.,

- 34,66 eur / 261,15 kn od 15. siječnja 2016. te na iznos od

- 34,50 eur / 259,95 kn od 15. veljače 2016., sve do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 936,52 eur1/7.056,25 kn zajedno sa zateznom kamatom od 4. siječnja 2023. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 148/11- Odluka USRH, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba tužene nije osnovana.

4. Sadržajem žalbenih navoda žaliteljica ne ističe ijednu konkretnu povredu odredbe parničnog postupka već osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

5. U postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene a sadržajem žalbenih navoda nisu dovedene u pitanje jer se u biti odnose na primjenu materijalnoga prava.

7. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili dana 20. lipnja 2012. ugovor o stambenom kreditu za iznos od 146.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju za eur tečajne liste tužene. U čl. 4. ugovorena je kamatna stopa od 6,25% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom tužene o kreditiranju građana, Načelima za utvrđivanje kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamate po kreditima i depozitima P. b. Z. te informaciji o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke.

8. Tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i isplatu preplaćenih iznosa kamata temeljem ništetne odredbe. Navodi da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., povodom kolektivne tužbe Saveza udruge Potrošač protiv banaka među kojima je i ovdje tužena, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna. Prema pravnom utvrđenju sudova u postupku kolektivne zaštite, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer omogućuje vjerovniku da jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti niti zbog nepostojanja ikakvih egzaktnih kriterija može provjeriti pravilnost promjene. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i redovna kamata kao naknada za korištenje novca (cijena), pa kako se sporna ugovorna odredba odnosi na cijenu kao bitni element ugovora, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banke su nametnule sporne ugovorne odredbe korisnicima kredita, koji su kao potrošači u odnosu na banku trgovca bili u ovisnom položaju jer praktično nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke pod uvjetima koje su one diktirale. Pored toga, znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je nemjerljivo superiorno, zbog čega su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

9. Sve i da nema mjesta direktnoj primjeni pravnih utvrđenja iz citiranih presuda, tužitelj tvrdi da su razlozi ništetnosti koji su citiranim presudama utvrđeni primjenjivi na predmetni ugovor.

10. U pravu je tužena kada tvrdi da se pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača ne primjenjuju izravno na predmetni ugovor, sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP, jer se odnose na ugovore o kreditu sklopljene s valutnom klauzulom u CHF. Međutim, to ne isključuje primjenu pravnih načela i shvaćanja na kojima se te odluke temelje, a koja proizlaze iz odredbi materijalnoga prava koja se primjenjuju i na predmetni ugovor.

11. U pobijanoj prvostupanjskoj presudi odluka o tužbenom zahtjevu nije donesena izravnom primjenom pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora već primjenom odgovarajućih materijalnopravnih propisa na konkretan slučaj zbog čega su za pravilnost odluke neodlučni ostali žalbeni navodi kojima žaliteljica ukazuje na razloge zbog kojih ta pravna utvrđenja nisu direktno primjenjiva u ovom sporu.

12. Iz utvrđenja u pobijanoj presudi proizlazi:

- predmetni ugovor o kreditu je sklopljen na unaprijed sastavljenom standardnom obrascu koji je pripremila tužena, o ugovoru se nije pojedinačno pregovaralo niti su tužitelju pojašnjeni uvjeti i kriteriji za promjenu kamatne stope,

- ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nerazumljiva i nedorečena a tužena niti tijekom postupka nije dostavila svoje interne akte koji se prema č. 13.7. ugovora primjenjuju na sve što nije njime regulirano pa niti tako nije bilo moguće utvrditi sadrže li oni precizne kriterije za promjenu kamatne stope.

13. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Poseban slučaj ništetnosti propisan je odredbom čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 79/09, dalje: ZZP) prema kojoj je nepoštena ugovorna odredba ništetna (st. 1.).

15. Prema odredbi čl. 74. st. 1. ZZP ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, ukupan iznos tih uplata, a u slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu, pisani ugovor, prema st. 2. te odredbe, mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti.

16. Prema odredbi čl. 77. ZZP zajmodavac je dužan, u primjerenom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku, obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

17. Prema odredbi čl. 96. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima (st. 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

18. Odredbom čl. 97. ZZP su propisane pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. ovoga Zakona, a to su između ostalih odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

19. Iz odredbe čl. 98. ZZP proizlazi da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

20. Prema odredbi čl. 99. ZZP nedopušteno je ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

21. Odredbom čl. 100. ZZP je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

22. Odredbom čl. 101. ZZP su propisana pravila za tumačenje ugovora, a prema toj odredbi dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

23. Navedene odredbe o nepoštenim ugovornim odredbama su prisilnopravne naravi što znači da posljedice postupanja suprotno njima imaju za posljedicu ništetnost ugovora po odredbi čl. 102. ZZP s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

24. Budući da je predmetni ugovor, uključujući i spornu odredbu, unaprijed pripremila i sastavila tužena, prema odredbi čl. 320. ZOO-a treba ju tumačiti u korist tužitelja.

25. Po svom sadržaju odredba o kamatnoj stopi je uočljiva i u jezičnom smislu razumljiva ali zbog nedorečenosti i nepreciznosti u pogledu kriterija promjene kamatne stope ona nije za prosječnog potrošača, kakav je i tužitelj, jasna i razumljiva u pogledu ekonomskih posljedica koje nosi sa sobom te je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije.

26. Prema odredbi čl. 295. ZOO, opći uvjeti ugovora čine sastavni dio ugovora, a sastavljeni su za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, a da je odredbom čl. 270. ZOO-a određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva. U ovom postupku, kamo je rečeno, tužena nije dostavila opće uvjete odnosno druge interne akte kao dokaz da su njima bili detaljno i određeno precizirani kriteriji promjene kamatne stope.

27. Radi tumačenja i primjene odredbi ZZP u duhu prava Europske unije i pravne prakse Suda Europske unije, treba imati u vidu i odredbu čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, i čl. 5. Direktive prema kojoj, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

28. Polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda da je odredbu o kamatnoj stopi, kao uostalom cijeli ugovor, unaprijed sastavila tužena, da tužitelj nije mogao utjecati na njen sadržaj jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da u ugovoru nisu navedeni određeni i razumljivi kriteriji za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer je na ovaj način tužena izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na kamate kao "cijenu", što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci ugovora o kreditu su predmet i cijena. Budući da tužitelj nije mogao razumjeti pravi značaj i ekonomske posljedice tako sročene ugovorne odredbe on nije mogao niti imati potrebno saznanje o razlozima zbog kojih bi prigovorio njenom sadržaju pa je bespredmetan prigovor tužene da tužitelj nije prigovorio uvjetima ugovora. Zbog izloženih razloga iz okolnosti ovoga slučaja proizlazi da je ugovaranjem sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ostvarena znatna neravnoteža prava i obveza stranaka.

29. Stoga nisu pravno osnovani navodi tuženice da nije zlorabila mogućnost povećanja kamatnih stopa i da do 2013. nije imala zakonskih obveza u pogledu definiranja parametara promjenjivosti kamatne stope u ugovorima o kreditu. Za pravilnost presude neodlučni su navodi žaliteljice kojima ističe dopuštenost i zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope jer to ovdje nije sporno, sporan je način ugovaranja.

30. Pravilnom primjenom materijalnoga prava je odbijen kao neosnovan prigovor zastare.

31. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

32. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).

33. Prema odredbi čl. 323. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

34. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, ovdje temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa glavnice utvrđene u trenutku sklapanja ugovora.

35. Budući da je tužena ovdje sporni iznos glavnice i ugovorene kamate primila temeljem ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

36. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020.) zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (odnosno pojedine odredbe). Kako je u ovom slučaju ništetnost ugovorne odredbe utvrđena tek donošenjem pobijane presude, zastara je time tek počela teći.

37. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen je restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

38. Budući da je zbog izloženih razloga tužena u ovom slučaju nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.

39. U odluci o naknadi parničnoga troška nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), žaliteljica u odnosu na nju i ne iznosi konkretne razloge već pravilnost odluke osporava posljedično vezano s odlukom o glavnom zahtjevu.

40. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostupanjska presuda.

Imajući u vidu ishod ovoga spora neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 28. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.