Poslovni broj: Pr-2558/2021-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužiteljice V. I. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika zavoda, O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u OD B. & M. D. j.t.d. u O., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 18. travnja 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice B. M., odvjetnice u O. i punomoćnika tuženika V. B., odvjetnika u OD B. & M. D. j.t.d. u O., uz javnu objavu 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku zavodu, O., OIB: ..., da tužiteljici V. I. iz B., OIB: ..., isplati razliku manje isplaćenih bruto plaća i naknada plaće zbog pogrešno primijenjene osnovice plaće u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. u bruto iznosu od 874,91 Eura (slovima: osam stotina sedamdeset četiri eura i devedeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2023., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2023., koja teče:

– za siječanj 2016. godine na iznos 72,27 eur od 5. veljače 2016. godine do isplate,

– za veljaču 2016. godine na iznos 67,33 eur od 5. ožujka 2016. godine do isplate,

– za ožujak 2016. godine na iznos 66,64 eur od 7. travnja 2016. godine do isplate,

– za travanj 2016. godine na iznos 67,72 eur od 5. svibnja 2016. godine do isplate,

– za svibanj 2016. godine na iznos 68,09 eur od 4. lipnja 2016. godine do isplate,

– za lipanj 2016. godine na iznos 71,65 eur od 5. srpnja 2016. godine do isplate,

– za srpanj 2016. godine na iznos 69,54 eur od 5. kolovoza 2016. godine do isplate,

– za kolovoz 2016. godine na iznos 71,01 eur od 3. rujna 2016. godine do isplate,

– za rujan 2016. godine na iznos 69,34 eur od 5. listopada 2016. godine do isplate,

– za listopad 2016. godine na iznos 68,99 eur od 5. studenog 2016. godine do isplate,

– za studeni 2016. godine na iznos 67,87 eur od 8. prosinca 2016. godine do isplate,

– za prosinac 2016. godine na iznos 68,30 eur od 10. siječnja 2017. godine do isplate,

– za siječanj 2017. godine na iznos 46,15 eur od 4. veljače 2017. godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.625,00 Eura (slovima: jedna tisuća šest stotina dvadeset pet eura) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2024. kao dana donošenja presude, pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2023., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2023., sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I/ izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je radnica tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09). Tužiteljica pokreće ovaj radni spor budući zahtijeva isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i Dopuna Dodatku sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od prosinca 2011. Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članka IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u vezi s člankom VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom članka VII. c stavak 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“, da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, nastao je dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Izuzev gore navedenog povećanja osnovice, Izmjene Dodatka Sporazuma u člancima IV. i V. predviđaju i dodatna povećanja osnovice koja nisu predmet ove tužbe. Tužiteljica ovom tužbom samo djelomično ostvaruje svoja prava iz Izmjena Dodatka Sporazuma, zadržava pravo da naknadnim zahtjevima ostvaruje i ostala prava na povećanje plaće, te se ni na koji način ne odriče niti odustaje od bilo kojih dodatnih prava koja proizlaze iz Izmjena Dodatka Sporazumu, ostvarenje kojih prava nije predmet ove tužbe. Tužiteljica ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke sama mogla precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju joj tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije kojom tužiteljica ne raspolaže, i to svih Ugovora i Aneksa ugovora o radu sklopljenih s tužiteljicom koji su se primjenjivali u razdoblju od 1.1.2016. do 1.2.2017. kao i svih platnih lista tužiteljice za razdoblje od plaće za siječanj 2016. do plaće za siječanj 2017. Tužiteljica je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ovlaštena dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica predlaže da sud prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ali ističe da nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika. Ističe kako je tužiteljica u posjedu svih obračunskih lista plaća koje je mogla dostaviti uz tužbu te da shodno tome nije potrebno podnositi stupnjevitu tužbu. Nadalje, tuženik osporava valjanost IDDS-a s obzirom da isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (- dalje u tekstu Sporazum) kao i činjenicu da Vlada RH nije navedene izmjene i dopune potvrdila na idućoj sjednici Vlade RH s obzirom da ih je prethodno donijela na način da su članovi Vlade glasali preko telefona. Do primjene povećane osnovice je moglo doći tek 1. siječnja 2019., jer sukladno članku VII. stavku 1. IDDS-a usklađenje je potrebno odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Nadalje, nakon objave službenih podataka DZS-a, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice plaće u javnim službama niti ju je smatrala da su temeljem pokazatelja iz Priopćenja za javnost DZS-a u prosincu 2015. ispunjeni uvjeti iz IDDS-a članka III. sukladno kojim bi se od siječnja 2016. primjenjivala osnovica za obračun plaće u iznosu 5.415,37 kuna. Slijedom navedenog u informacijskom sustavu Centralnog obračuna plaća (– dalje u tekstu COP) putem kojeg tuženik isplaćuje plaću tužiteljici nije došlo do korekcije osnovice za obračun plaća u javnim službama na iznos 5.415,37 kuna. Zaključno navodi da poslodavac ima ključnu poziciju i odgovornost u određivanju plaća zaposlenika u javnim službama te kako tuženik nije imao tada, a nema niti danas nikakvog utjecaja na mogućnost utvrđivanja iznosa, odnosno visine osnovice za izračun plaća zaposlenika, kao niti drugih elemenata propisanih od strane Vlade RH za obračun plaće u javnim službama te ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu te u e-Spisu i to: Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 1. travnja 2009., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Procjena Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 28. kolovoza 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27. studenog 2015., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Procjena Državnog zavoda za statistiku od 4. rujna 2015. te platne liste za tužiteljicu.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike u plaći.

5. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju, nije sporno da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume kako je to navela tužiteljica u tužbi, kao što nije sporno niti da je tuženik obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kune. Nadalje, nije sporna pravilnost tužiteljičinog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno nije sporna visina tužbenog zahtjeva, budući je punomoćnik tuženika na ročištu održanom 18. travnja 2024. naveo da ukoliko sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim, ne osporava visinu tužbenog zahtjeva postavljen podneskom od 16. travnja 2024.

7. Međutim, sporna je pravna valjanost te način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Također, a s obzirom na navedeno, sporno je, je li tuženik u utuženom razdoblju trebao obračunavati plaću tužiteljici prema osnovici od 5.415,37 kuna ili prema osnovici od 5.108,84 kuna.

8. U dokaznom postupku utvrđeno je kako su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini.

8.1. Nadalje, Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

8.2. Nakon toga, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. IDDS-u, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što tuženica ukazuje u odgovoru na tužbu, kojim Izmjenama su između ostalog izmijenjeni člankom III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim člankom III. utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina.

8.3. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali IDDS od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno kako je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj IDDS-u od 26. listopada 2011.

8.4. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena ZOPJS, koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je i danas u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. gore navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. ZOPJS-a.

8.5. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 126/2016.) kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

8.6. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 84/07, dalje u tekstu - TKU/07) u kojemu je u članku 49. stavku 4. ugovoreno: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

8.7. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10, dalje u tekstu - TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“.

8.8. Člankom 51. stavku 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: - dalje u tekstu - TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

8.9. Iz članka 199. stavka 1. ZOR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz članka 139. ZOR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZOR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavka 1. ZOR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3. ZOR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

8.10. Međugodišnji realni tromjesečni BDP rastao je u drugom tromjesečju 2015. 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju 2,8%, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

9. Provodeći dokazni postupak te primjenjujući pravne izvore mjerodavnog materijalnog prava prvenstveno treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi tuženice u kojima ista osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS-a. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS-u. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS-a izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženica, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda IDDS predstavljaju valjani kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. ZOPJS-a temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS-a bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je člankom XI. IDDS-a ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje vrijeme je produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZOR-a.

9.1. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDDS-a, jer odredbom članka VIII. IDDS-a nije odgođena primjena članka III. IDDS-a. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u članku IV. i V. IDDS-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020.

9.2. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 % te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDDS-a za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

10. Slijedom svega navedenog sud je tužiteljici dosudio u cijelosti razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 874,91 eura, s mjesečnim iznosima razlike plaće na način kako je to tužiteljica naznačila u podnesku od 16. travnja 2024., a kako je navedeno u izreci pod točkom I/ ove presude.

11. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP) kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Navedeni iznosi iskazani su u bruto iznosu kako u tužbi tako i u izreci presude.

12. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice se temelji na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 48/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu ZOO).

13. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a te su tužiteljici dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora.

13.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eura, za sastav četiri obrazložena podneska za svaki u iznosu od po 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu 18. travnja 2024. u iznosu od 200,00 Eura, te za ročišta za objavu presude 28. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 Eura, za PDV-e od 25% u iznosu od 325,00 Eura, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 1.625,00 Eura.

13.2. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 28. svibnja 2024. pa do isplate.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 28. svibnja 2024.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštane je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojoj se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

Nakon pravomoćnosti

3. Porezna uprava O.