Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1763/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. (OIB:…) iz O. G., zastupan po punomoćniku Z. S., odvjetniku iz T., protiv tuženika: 1/ F. V. (OIB:…) iz T., 2/ V. V. (OIB:…) iz T., oba zastupana po punomoćniku D. V., odvjetniku iz K. K., radi poništenja ugovora, odlučujući o žalbi tuženika 1/F. V. i 2/V. V. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6289/2017. od 28. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6289/2017. od 28. lipnja 2022. godine te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine "T., 2. veljače 2017. g." ovjeren od strane Javnog bilježnika T. P. iz K. S. pod brojem OV-781/17 zaključen između tuženika pod 1/ F. V. kao darovatelja te tuženika pod 2/ V. V. sina F. kao daroprimca.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u T. uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika pod 2/ temeljem Ugovora o darovanju nekretnine "T., 02 veljače 2017.g." ovjerenog od strane Javnog bilježnika T. P. iz K. S. pod brojem OV- 781/17 zaključenog između tuženika pod 1/ F. V. kao darovatelja te tuženika pod 2/ V. V. sina F. kao daroprimca na nekretnini označenoj kao čest.zem. 2218/6 ZU 3998 k.o. T., na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na ime F. V. pok. P. za ½ dijela uz istovdobnu uknjižbu brisanja istog prava sa imena tuženika V. V..

III. Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.533,00 kn uvećan za zatezne kamate na iznos parničnog troška od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude tuženici 1/F. V. i 2/V. V. (dalje: tuženici) su podnijeli žalbu, po sadržaju zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 125/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači, odnosno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U predmetnom postupku ovaj sud je presudom poslovni broj Gž-3699/2022. od 3. studenoga 2022. preinačio prvostupanjsku presudu te je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornog ugovora.

6. Rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1530/2023-2 od 13. lipnja 2023. te Rev1033/2023-2 od 13. prosinca 2023. dopuštena jer revizija protiv drugostupanjske presude uz obrazloženje, da je ovaj sud povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu jer je tužitelj tijekom postupka istaknuo i drugu pravnu osnovu ništetnosti, onu iz čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, dalje: ZOO), a što je ovaj sud propustio razmotriti, te je potom presuda ovog suda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je Ugovor o darovanju T. 02 veljače 2017.g. ovjeren od strane javnog bilježnika T. P. iz K. S. OV-781/17 od 02.02.2017.g., zaključen između tuženika ad 1 F. V. kao darovatelja i tuženika ad 2 V. V. sina F. kao daroprimca kojim Ugovorom je tuženik ad 1 tuženiku ad 2 darovao ½ čest.zem. 2218/6 što u naravi čini prizemlje i prvi kat te ½ dvora,

- da je dana 31. srpnja 2017.g. pred prvostupanjskim sudom donesena presuda pod poslovnim brojem P-6446/15, potvrđena u tom dijelu potvrđena presudom ovog suda posl. br. Gž Ob-1224/2017.-4 od 8. svibnja 2018., a kojom je utvrđeno da među ostalim i čest.zem. 2218/6 ZU4 54 3998 ko. Trogir je zajedničko vlasništvo tuženika ad 1 i supruge sada pok. M. V. ž. F. a koji udio na toj nekretnini iznosi ½ dijela cjeline. dok je odbijen tužbeni zahtjev na brisanje prava vlasništva za ½ dijela s predmetnih čest.zem. s imena tuženika ad 1 uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela predmetnih čest.zem. na ime M. V. ž. F.,

- da iz ugovora o darovanju od 02 veljače 2017.g. zaključenog između tuženika ad 1 F. V. kao darovatelja i tuženika ad 2 kao obdarenika kojim predmet darovanja bi bila čest.zem. 2218/6 k.o. T. za ½ dijela cijelog što u naravi predstavlja prizemlje, 1 kat te ½ dijela (čl. 2 tog Ugovora ), te da između M. i F. nije izvršena dioba.

8. Kako je dakle utvrđeno, da bi predmetna čest.zem. 2218/6 k.o. Trogir bila zajedničko vlasništvo pok. M. V. ž. F. i tuženika ad 1 F. V., da kroz dokazni postupak saslušanjem tužitelja ad 1 te tuženika ad 2 te svjedoka nije utvrđeno da je izvršena podjela zajedničke imovine tuženika ad 1 F. V. i pok. M. V. to je tuženik ad 1 raspolagao dijelom nekretnine koja nije u njegovom vlasništvu ni posjedu odnosno nije dokazao da bi upravo točno određeni realni dio ½ čest.zem. 2218/6 k.o. Trogir bio realni dio koji je on postao vlasnik temeljem podjele.

9. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da je Ugovor o darovanju zaključen između tuženika ad 1 F. V. kao darovatelja i V. V. kao daroprimca ništav, budući da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što sam ima a koji tužbeni zahtjev je usvojen primjenom odredbe čl. 322 Zakona o obveznim odnosima "Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15 ).

10. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je, da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Okolnost, da je ugovorom o darovanju tuženik 1/F. V. raspolagao djelomično i tuđom nekretninom (u onom dijelu u kojem je ista bila suvlasništvo M. V., tj. u ½ dijela) ne čini taj ugovor u tom dijelu ništetnim, već isti ne bi imao pravni učinak prema suvlasniku (odnosno, pravnim slijednicima sada pok. M. V., budući da iz provedenih dokaza proizlazi da je ona u međuvremenu preminula).

12. Takvo je stajalište izraženo, između ostalog, u odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rex-836/11-6 od 11. veljače 2020., u kojoj se navodi da, prema pravnom shvaćanju sudske prakse, ugovor kojim se raspolaže tuđom nekretninom nije ništetan, on obvezuje samo stranke iz ugovora ali ne obvezuje treće osobe, dakle vlasnika nekretnine. Ta činjenica ne daje pravo vlasniku stvari kojom se raspolagalo zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog ugovora (u tom smislu i odluke Rev-1103/87 od 23.12 1987., Rev-x 780/11 od 17.2.2015.).

13. Pored toga, za istaknuti je da je navedeno pravno shvaćanje, istina u odnosu na kupoprodajni ugovor, bilo je ocjenjivano i u ustavno-sudskom postupku u kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka br. U-III-2995/12 od 14. travnja 2015.) izrazio slijedeće shvaćanje:

"Pri tome Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da stajalište sudova izraženo u osporenim presudama prema kojem "U smislu odredbe čl. 460. Zakona o obveznim odnosima ... prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje pa činjenica da je tuženica pod 1) prodala tuđu nekretninu ne čini takav ugovor ništavim odnosno ne daje sama po sebi osnove trećoj osobi koja polaže vlasnička prava zahtijevati utvrđenje ništavim ugovora o prodaji, ..." sukladno je pravnom stajalištu koje je u više svojih odluka izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske (odluke broj Rev-506/2012-2 od 5.2.2013., Rev-1400/2009-2 od 12.08.2012., Rev-1370/2009-2 od 28.04.2011. i dr.)."

14. Radi toga tužbeni zahtjev da sud sporni ugovor utvrdi ništetnim, na temelju čl. 322. nije osnovan.

15. Tužitelj je na ročištu od 8. veljače 2022. godine naveo, da dodatno ističe da je sporni ugovor ništetan i iz razloga što nije sklopljen u formi sudskog zapisnika ili javno bilježničkog akta, jer je predmet darovanja, prema čl 2. ugovora, realni materijalno odijeljeni nekretnine, u naravi prizemlje i prvi kat te ½ dvora čest.zem. 2218/6 k.o. T., te je u čl. 4. ugovora navedeno da je darovatelj isključivi vlasnik i posjednik darovane nekretnine, a u čl. 5. da je uveo obdarenika u materijalni i zakoniti posjed predmeta darovanja u trenutku potpisa ugovora, dok iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka proizlazi da je tužitelj u posjedu prizemlja obiteljske kuće od 1986. godine te da 1/tuženik nikad nije uveden u posjed prizemlja obiteljske kuće.

16. Odredbom čl. 482. st. 2. ZOO propisano je, da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave.

17. Iz preslike ugovora o darovanju nekretnine (l. 13 i 14 spisa) proizlazi da je na istom ovjerena istinitost potpisa darovatelja i obdarenika, te da se u ugovoru navodi da je obdarenik uveden u posjed nekretnine u trenutku potpisa ugovora.

18. Prvostupanjski sud u svojoj odluci razmotrio je samo razlog ništetnosti iz čl. 322. st. 1. ZOO, dok nije utvrdio je li 1/tuženik, kao darovatelj, bio u posjedu spornog dijela nekretnine, obuhvaćenog ugovorom o darovanju, te je li taj posjed prenio na 2/tuženika kao obdarenika.

19. Ustavni sud RH u odluci U-III/1261/14 od 28. rujna 2016. je naglasio da je su sudovi, uključujući i Vrhovni sud RH zauzeli stajalište da ugovor o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta sukladno 53. Zakona o javnom bilježništvu (NN br. 78/1993, dalje: ZJB), a kada nije sačinjen u propisanoj formi taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari a ne i uknjižba u zemljišne knjige, Navedeno stajalište Ustavni sud je ocijenio obrazloženim i ustavnopravno prihvatljivim.

20. Tužitelj je ističući i navedenu osnovu ništetnosti, naveo da je predmet ugovora prizemlje i prvi kat te ½ dvora čest.zem. 2218/6. k.o. T., a da je on sam, a ne darovatelj, u posjedu prizemlja od 1986. godine, te da 1/tuženik nikad nije uveden u posjed prizemlja, dok tužitelj nije ništa naveo u odnosu na prvi kat i ½ dijela dvora. Tijekom postupka stranke i svjedoci su iskazivali o posjedu ali njihovi iskazi nisu suglasni te iz iskaza 2/tuženika proizlazi da je tužitelj 2017. godine provalio u garažu u prizemlju u kojoj su bile njegove stvari, a da tužitelj nije imao ključ te garaže.

21. Budući da u postupku nije utvrđeno, tko je bio u posjedu darovanih nekretnina, opisanih u članku 2. spornog ugovora od 2. veljače 2017., u trenutku sklapanja ugovora, ne može se za sada zaključiti niti je li povrijeđena propisana forma za sklapanje takvog ugovora iz čl. 482. st. 2. ZOO, odnosno radi li se o darovanju bez prave predaje, u cijelosti ili djelomično.

22. U ponovljenom postupku sud će utvrditi navedenu, pravno odlučnu činjenicu, te potom o predmetu spora, primjenom navedene odredbe, donijeti zakonitu odluku.

23. Na temelju odredbe čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.