REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-527/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anamari Laškarin, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika Valamar Riviera d.d., iz Poreča, Stancija Kaligari 1, OIB 36201212847, kojeg zastupaju punomoćnici KS i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. iz Splita, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-100/2022-3 od 14. prosinca 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-572/2020 od 11. listopada 2021., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-523/2018 od 04. listopada 2018, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-15/16 od 18. srpnja 2017. koje je dopunjeno pravomoćnim dopunskim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-15/16 od 08. rujna 2017. g., a ispravljenog pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-15/16 od 08. rujna 2017 kojim je tužitelju HS naloženo da nekretninu označenu kao čest zemlje 1032/11, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tuženiku Valamar Rivijera d.d. Poreč, OIB: 36201212847, te je određena ovrha ispražnjenjem nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tako što će sudski ovršitelj udaljiti osobe i ukloniti stvari s predmetne nekretnine te predati navedenu nekretninu u posjed tuženiku Valamar Rivijera d.d. Poreč, OIB: 36201212847 slobodnu od osoba i stvari, te ispražnjenju i predaji pristupiti i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi te provesti ovrhu uz pomoć policije ukoliko pri poduzimanju ovršnih radnji ne bude prisutna niti jedna osoba kojoj se stvari mogu predati.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadu trošak postupka prema troškovniku.“.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 27.500,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke prihvaćena je žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda preinačena tako da je proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi čiji je sadržaj pobliže naveden u točki I. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 37.500,00 kn/ 4.977,105 EUR te trošak žalbe u iznosu od 6.875, 00 kn/ 912,469 EUR, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu materijalnog troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn/26,544 EUR.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1993/2023-2 od 27. rujna 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-100/2022-3 od 14. prosinca 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„Je li ovrhovoditelj u skladu s načelom jedinstva nekretnine ovlašten tražiti i ustrajati u provedbi ovrhe u skladu s ovršnom ispravom da mu ovršenik preda nekretninu u posjed i unatoč činjenici da je ovršenik nakon nastanka ovršne isprave na predmetnoj nekretnini u skladu s građevinskom dozvolom sagradio zgradu koja zgrada nije sagrađena na temelju prava građenja?

Je li u skladu s načelom jedinstva nekretnine da se ovrha na temelju ovršne isprave radi predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelja proglasi nedopuštenom, odnosno nemogućom, odnosno ovršna isprava proglasi nedjelotvornom, i je li ovrhovoditelj izgubio ovlaštenje na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika, samo zbog činjenice da je ovršenik nakon nastanka ovršne isprave na predmetnoj nekretnini u skladu s građevinskom dozvolom sagradio zgradu koja zgrada nije sagrađena na temelju prava građenja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iz revizije te je predložio odbiti reviziju i naknaditi tužitelju trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe radi predaje u posjed nekretnine.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj Psp-15/16 od 18. srpnja 2017. koje je ispravljeno pravomoćnim rješenjem istog suda poslovni broj: Psp-15/16 od 8. rujna 2017. utvrđeno da je ovdje tužitelj počinio smetanje posjeda tako što je s međe čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uklonio stupove između kojih je bila postavljena žičana mreža i betonski blokovi, dovezao i ostavio rovokopač te započeo s iskopom pa je naloženo ovdje tužitelju uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja tako da sa čest. zem. [katastarska čestica] ukloni rovokopač i odmah obustavi izvođenje radova, na među vrati betonske stupove, a između njih razvuče željeznu mrežu, i postavi betonske blokove te mu se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda,

- da je doneseno i dopunsko rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Psp-15/16 od 8. rujna 2017. kojim je naloženo tuženiku predati tužitelju u posjed slobodnu od osoba i stvari čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] ishodio građevinsku dozvolu i na toj čestici zemlje izgradio zgradu s podzemnom garažom i 6 stanova, koja je etažirana i upisana u zemljišne knjige kao vlasništvo tužitelja,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom predmetu podnio ovršni prijedlog kojim se određuje ovrha ispražnjenjem nekretnine te predajom u posjed ovrhovoditelju, slobodne od stvari i osoba,

- da je u ovršnom postupku prvostupanjski sud obustavio ovrhu rješenjem broj Ovr- 523/2018 od 27. prosinca 2019., koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž Ovr-103/2020-2, od 6. svibnja 2020. zbog zauzetog shvaćanja da se zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a ovršenik ne može uputiti u parnicu, da pravomoćna građevinska dozvola ne zadire u rješenje o ovrsi zbog čega da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je ovršna isprava stavljena izvan snage, da pravomoćna građevinska dozvola ne predstavlja ispravu iz čl. 52. st. 4. OZ-a na temelju koje bi ovršni sud sam mogao uvažiti žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi pogotovo kada je ta građevinska dozvola postala pravomoćna još u vrijeme kada se vodio postupak iz kojeg potječe ovršna isprava pa da se, ne radi o činjenici koju ovršenik nije mogao istaći u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava te da je prvostupanjski sud bio dužan postupiti prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a i uputiti ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je u ovršnom postupku rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 177/2020 od 29. lipnja 2020., ovršenik upućen u parnicu iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 3. i točka 7. OZ-a.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tužitelj pogrešno zaključkom suda upućen pokrenuti parnicu zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) jer je Županijski sud u Varaždinu već ispitao taj žalbeni razlog i utvrdio ga neosnovanim, a aktivna legitimacija tuženika proizlazi iz pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Psp- 15/16 od 18. srpnja 2017. koje je dopunjeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Psp-15/16 od 8. rujna 2017. i koje je ispravljeno pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Psp-15/16 od 8. rujna 2017., dok tužitelj nije dokazao da je tuženik izgubio aktivnu legitimaciju niti da tužitelj nije pasivno legitimiran u ovršnom postupku.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je ovrha postala nemoguća te da je na temelju čl. 72. st. 2. OZ-a u vezi s čl. 50. st. 3. OZ-a trebalo ovrhu obustaviti po službenoj dužnosti još u ovršnom postupku, jer je ovršna isprava izgubila djelotvornost u dijelu u kojem je naloženo ispražnjenje i predaja u posjed nekretnine tuženiku slobodnu od osoba i stvari s obzirom na to da se stanje nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u potpunosti izmijenilo od vremena iz kojeg potječe ovršna isprava, da je tužitelj kao vlasnik predmetnog zemljišta legalno izgradio i etažirao zgradu sa 6 stanova i garažom koji je i upisan kao vlasnik u zemljišne knjige. Smatra da se ne radi o oduzimanju posjeda od strane tužitelja, već da bi se radilo o uznemiravanju uklanjanjem betonskih stupova i žičane mreže te ostavljanjem rovokopača i iskopa zemljišta, čime tužitelj nije oduzeo posjed tuženiku, da na predmetnoj zemljišnoj čestici više nema rovokopača, a iskop je završen izgradnjom zgrade pa da prijedlog za ovrhu kako ga je postavio tuženik nije istovjetan ovršnoj ispravi te da je tako predložena ovrha nemoguća.

12. Prema odredbi članka 50. st. 1. toč. 3. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, a prema točki 7. istog članka i stavka ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

13. Prema čl. 72. st. 1. OZ ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta, a prema stavku 2. istog članka ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

14. Odredbom čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) je propisano da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno, a prema čl. 9. st. 1. ZVDSP pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

15. Prema tome, zemljište i objekti koji su sagrađeni na tom zemljištu predstavljaju jednu nekretninu te vrijedi načelo jedinstva nekretnine (superficies solo cedit).

16. Tako i u ovom konkretnom slučaju izgrađena zgrada sa šest stanova i podzemnom garažom predstavlja jednu nekretninu.

17. Međutim, u ovom konkretnom slučaju ovrha je određena radi provedbe rješenja donesenog u parnici zbog smetanja posjeda u kojoj se tužitelju pruža posjedovna zaštita.

18. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a stavkom 2. istog članka je propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

19. Iz navedenih odredbi ZVDSP proizlazi da se u posjedovnoj parnici utvrđuje čin smetanja i naređuje uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je ono bilo u času smetanja.

20. Budući da u trenutku smetanja posjeda, nesporno, na predmetnoj zemljišnoj čestici još nije bila izgrađena zgrada, već je ona izgrađena tek naknadno, nakon izvršenog smetanja posjeda, ovdje tuženiku je u posjedovnoj parnici pružena zaštita tada neizgrađenog građevinskog zemljišta i to tako da je ovdje tužitelju naloženo vratiti uklonjene betonske stupove, između njih razvući željeznu mrežu i postaviti betonske blokove te ukloniti rovokopač.

21. Izreka dopunske odluke donesene u postupku zbog smetanja posjeda zapravo se odnosi na vlasničke parnice, a ne na postupke zbog smetanja posjeda.

22. U ovršnom postupku, ovdje tuženiku, je moguće pružiti samo posjedovnu zaštitu u odnosu na neizgrađeno građevinsko zemljište kakvo je ono bilo u trenutku smetanja posjeda pa se ovdje tuženik ne može pozivati na načelo jedinstva nekretnine kada se u ovršnom postupku provodi odluka donesena u postupku pružanja posjedovne zaštite.

23. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost i u dijelu koji se odnosi na ispražnjenje i predaju u posjed, (takvom izrekom pruža se vlasnička zaštita, a ne posjedovna zaštita) pa je to razlog za obustavu ovrhe prema čl. 50. st. 3. u vezi s čl. 72. st. 2. OZ. S obzirom da ovrha nije obustavljena u ovršnom postupku sukladno čl. 72. st. 2. OZ, nego je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pravilno je drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ovrhe nedopuštenom.

24. Odgovor na postavljena pitanja glasi:

Ovrhovoditelj se ne može pozivati na načelo jedinstva nekretnine u ovršnom postupku u kojem traži predaju nekretnine u posjed kada je ovrhovoditelju pružena posjedovna zaštita u parnici zbog smetanja posjeda u odnosu na neizgrađeno građevinsko zemljište, a u trenutku pokretanja ovršnog postupka na zemljištu je izgrađena zgrada u skladu s građevinskom dozvolom.

Nije u suprotnosti s načelom jedinstva nekretnine da se ovrha na temelju ovršne isprave radi predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelja proglasi nedopuštenom, a ovršna isprava proglasi nedjelotvornom kada je ovrhovoditelju pružena posjedovna zaštita u parnici zbog smetanja posjeda u odnosu na neizgrađeno građevinsko zemljište, a u trenutku pokretanja ovršnog postupka na zemljištu je izgrađena zgrada u skladu s građevinskom dozvolom.

25. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 28. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil