REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-688/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-252/2022-2 od 3. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2227/2015-39 od 28. prosinca 2021., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-252/2022-2 od 3. ožujka 2022. pod toč. II. III. i IV. izreke, te se za navedeno predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke, te je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 49.505,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i u visini kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 14.988,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. te u toč. II. izreke u dijelu za iznos od 38.761,06 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, a kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke drugostupanjske presude, dok je djelomično prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u toč. II izreke u dijelu za iznos od 10.744,16 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, kako je to pobliže navedeno u toč. II. izreke drugostupanjske presude. Nadalje, u toč. III. izreke drugostupanjske presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.034,57 kn sa zateznom kamatom od 28. prosinca 2021. do isplate, a u toč. IV. izreke drugostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 437,50 kn, dok je u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjeva odbijen zahtjev tuženika kao neosnovan.
3. Rješenjem ovog suda broj: Revd-3240/2022-2 od 5. listopada 2022. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke radi pravnih pitanja:
„1) Ocjenjuje li se u situaciji kada prije zaključenja prethodnog postupka, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog vještačenja u sudskom postupku, tužitelj poveća visinu/iznos već u tužbi postavljenog, pravno i činjenično identičnog restitucijskog zahtjeva temeljem nepoštenih ugovornih odredbi o kamati, zastara (prekid zastare) u odnosu na taj restitucijski zahtjev neosnovano stečenog temeljem nepoštenih ugovornih odredbi o kamati, prema danu postavljanja tog zahtjeva u tužbi ili prema danu povećanja visine/iznosa činjenično i pravno istog zahtjeva nakon vještačenja?
2) Ukoliko je odgovor na pitanje pod 1) takav da se povećani dio pravno i činjenično istovjetnog tužbenog restitucijskog zahtjeva temeljem nepoštenih ugovornih odredbi i kamati smatra "novim" zahtjevom za koji se zastara ocjenjuje prema danu postavljanja tog "novog" zahtjeva, smije li, a u skladu s čl. 214. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, sud drugog stupnja po žalbenom prigovoru zastare, a da u samom postupku pred sudom prvog stupnja zastari za sporni "novi" dio tužbenog zahtjeva nije bilo prigovoreno, po službenoj dužnosti, utvrditi nastupanje zastare za taj dio zahtjeva?“.
4. Tužitelj je zbog prethodno naznačenih pravnih pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) protiv drugostupanjske presude i to u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužitelj odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva i za iznos od 10.744,16 kn, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te potražuje naknadu troška revizije.
5. Na reviziju je odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potrošačkog ugovora o kreditu u švicarskim francima te na isplatu više plaćenog iznosa po osnovu ništetne odredbe.
9. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.744,16 kn zbog nastupa zastare. Po stavu drugostupanjskog suda, s obzirom da je tužitelj nakon podnošenja tužbe naknadnim povećanjem tužbenog restitucijskog zahtjeva za isplatu neosnovano stečenog temeljem nepoštene odredbe o kamati, na način da potražuje 49.533,09 kn umjesto prvotnih 38.823,11 kn, preinačio tužbu, zastara se za taj povećani dio (10.744,16 kn) pravno i činjenično istog restitucijskog zahtjeva mora ponovno određivati prema danu njegovog povećanja, a ne danu postavljanja osnovnog restitucijskog tužbenog zahtjeva.
10. U odnosu na prvo pitanje treba reći da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. doneseno sljedeće pravno shvaćanje:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
11. Navedenim pravnim shvaćanjem odgovoreno je na prvo pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija, što znači da, suprotno stavu drugostupanjskog suda, nije bitan dan preinake tužbe za ocjenu pitanja zastare u slučaju preinake tužbe povećanjem pravno i činjenično istog restitucijskog zahtjeva u tužbi, već se zastara prekida podnošenjem tužbe.
12. S obzirom na takav odgovor na prvo pitanje, na drugo pitanje (koje ovisi o odgovoru na prvo pitanje) nije se ni moglo odgovoriti.
13. Stoga je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku odluku pod toč. II. izreke, kao i u odluci o trošku postupka (toč. III. i IV. izreke) i za navedeno predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14. Odluka o trošku postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
