REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-845/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice GOĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Petri Ogrizek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OO, vlasnika vulkanizerskog obrta LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Perica, odvjetnik u Zagrebu, radi uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2514/2019-2 od 25. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3151/17-65 od 3. travnja 2019., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2514/2019-2 od 25. veljače 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3151/17-65 od 3. travnja 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I. izreke naloženo je tuženiku prestati uznemiravati 1., 2. i 3. tužitelje u suvlasničkom dvorištu u [adresa], kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odlaganjem guma i otpadnog materijala u dvorištu te mu je naloženo ukloniti navedene stvari uz zabranu svakog takvog ili sličnog uznemiravanja. Prema stavku II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji zahtijevaju prestanak uznemiravanja u suvlasništvu dvorišta u [adresa], kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] parkiranjem osobnog vozila, kao i uklanjanja parkiranog osobnog vozila te u dijelu kojim je tuženiku nalaže zabrana parkiranja osobnog vozila na navedenoj nekretnini. Prema stavku III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I. i III. izreke, dok je u stavku II. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je navedena presuda u dijelu pod stavkom III. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2581/2020-2 od 24. veljače 2021., dopušteno je tuženiku izjavljivanje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Da li u slučaju kada između suvlasnika stambeno-poslovne nekretnine nije postignut sporazum o razvrgnuću suvlasništva, kao ni namjeni i načinu korištenja dvorišta kao zajedničkog dijela nekretnine, pojedeni suvlasnik ili više pojedinih suvlasnika, čiji suvlasnički dio je znatno manji u odnosu na veličinu suvlasničkih dijelova ostalih suvlasnika, su ovlašteni protiv zakupnika poslovnog prostora kao posebnog dijela nekretnine, podnijeti tužbu radi zaštite od uznemiravanja (actio negatoria) iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 81/15.- pročišćeni tekst i 94/17. - ispravak), kojim se zakupniku u dvorištu zabranjuje odlaganje određenih stvari koje zakupnik koristi pri obavljanju svoje djelatnosti?

2. Da li uživa sudsku zaštitu od uznemiravanja vlasništva iz članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. 81/15.- pročišćeni tekst i 94/17. - ispravak), suvlasnik nekretnine čije je vlasništvo prestalo prije zaključenja glavne rasprave i donošenja presude u kojoj se odlučuje o njegovom tužbenom zahtjevu za zaštitu od uznemiravanja vlasništva?".

4. Na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog navedenih pravnih pitanja, predlažući da ovaj sud usvoji reviziju, preinači nižestupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i ujedno veže tužitelje kao solidarne dužnike naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka prema troškovniku koji se nalazi u spisu.

5. U odgovoru na reviziju tužitelji se protive navodima revizije, smatraju da pravna pitanja koja su postavljena nisu odlučna za rješenje spora, te predlažu da se revizija tuženika odbije i tuženika obveže na plaćanje troškova odgovora na reviziju u iznosu od 1000,00 kn.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja nalogom tuženiku da prestane uznemiravati tužitelje u suvlasništvu dvorišta u [adresa], kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odlaganjem guma i otpadnog materijala u dvorištu te na zabranu svakog takvog ili sličnog uznemiravanja.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da se 1. – 3. tužitelj kao vlasnici posebnog dijela stambene zgrade [adresa] u vrijeme pokretanja ove parnice bili suvlasnici predmetnog dvorišta, zajedno s ostalim vlasnicima pojedinih posebnih dijelova predmetne nekretnine,

- da je tuženik vlasnik vulkanizerskog obrta, koji obavlja djelatnost u poslovnom prostoru u [adresa] u prizemlju dvorišne zgrade [adresa], koji se sastoji od dvije prostorije ukupne površine 37,43 m2 a koji je kao četvrti suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-4) nekretnine zk. tijelo I- zk. čbr. [katastarska čestica] "tri najamne stambene i poslovne zgrade [adresa], 18/1 i 18/2 površine 360,2 čhv odnosno 1296 m2" u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske,

- da je isti poslovni prostor tuženik ranije koristio na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. ožujka 1999., zaključenog između Grada Zagreba, kao zakupodavca i tuženika, kao zakupnika,

- da je poslovni prostor u gore navedenom Ugovoru bio opisan kao "poslovni prostor u [adresa], koji se sastoji od jedne prostorije u dvorišnoj zgradi prizemno ukupne površine 27,37 m2", a što proizlazi i iz sadržaja izreke i obrazloženja pravomoćnog djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada, Sektor za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Prvi područni odsjek, Klasa: UP/I-942-02/17-013/1 od 12. srpnja 2018., kojim je rješenjem Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom odgovarajućih suvlasničkih dijelova nekretnine i to tri najamne stambene i poslovne zgrade [adresa], 18/1 i 18/2, sagrađena na zk. čbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojima su neodvojivo povezani posebni dijelovi nekretnine u naravi, između ostalog i opisani poslovni prostor koji kao zakupnik koristi tuženik LO,

- da iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. ožujka 1999. zaključenog između Grada Zagreba kao zakupodavca i tuženika OO kao zakupnika u bitnom proizlazi da je isti među ugovornim strankama bio zaključen na neodređeno vrijeme te da je pored opisanog poslovnog prostora zakupnik (ovdje tuženik) imao pravo koristiti zajedničke prostorije i uređaje u zgradi i to: WC i drvarnicu površine 10,00 m2,

- da je u međuvremenu glede istog poslovnog prostora (koji je kao etažno vlasništvo (E-4) u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske) između Republike Hrvatske, Ministarstva državne imovine, kao zakupodavca i ovdje tuženika OO, vlasnika vulkanizerskog obrta LO, [adresa] (kao zakupnika) zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 32-03/2009 od 31. prosinca 2018.,

- da iz sadržaja ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31. prosinca 2018. u bitnom proizlazi da je predmet zakupa "poslovni prostor označen kao zk. tijelo I-4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-4), u naravi poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, [adresa], koji se sastoji od dvije prostorije ukupne površine 37,43 m2, a koje zk. tijelo I predstavlja zk. čbr. [katastarska čestica], tri najamne stambene i poslovne zgrade [adresa], 18/1 i 18/2, ukupne površine 360,2 čhv odnosno 1296 m2, i za koje je zk. tijelo I, zajedno sa zk. tijelom II, oznake zk. č.br. 3318/2, dvorište u [adresa], ukupne površine 97,9 čhv, odnosno 352 m2, i zk. tijelom III oznake velika dvora u dvorišnoj zgradi br. 18/1 u I (prvom) katu sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] u [adresa] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, oznake u Internom registru nekretnina PP 7422" te da je zakupnik pored zakupljenog poslovnog prostora ovlašten koristiti i zajedničke dijelove nekretnine- dvorište, zajedničke prostore i uređaje u zgradi, u skladu s njihovom namjenom,

- da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 31. prosinca 2018. sklopljen na određeno vrijeme od pet godina, počevši od 15. siječnja 2019. do 15. siječnja 2024. te se zakupnik obvezuje koristiti predmet zakupa isključivo za obavljanje vulkanizerske djelatnosti popravaka vanjskih i unutarnjih guma te podešavanje i zamjena guma,

- da je tijekom 2009. godine, nakon održanih sastanaka suvlasnika stambenih zgrada [adresa], 18/1 i 18/2, od strane suvlasnika navedene stambene zgrade u predmetnom dvorištu učinjeno iscrtavanje pojedinih parkirnih mjesta te obilježavanje istih rednim brojevima, time da u ovom stadiju postupka nije sporno da u svezi načina korištenja predmetnog dvorišta i obilježavanja parkirnih mjesta nije postignut dogovor većine suvlasnika predmetnih nekretnina,

- da se na parkirnom mjestu broj 7 uz pročelje zgrade [adresa] cijelom dužinom i širinom nalazi odloženi veći broj automobilskih guma, kao i ispred parkirnog mjesta obilježenog rednim brojem 5, koji se nalazi uz pročelje zgrade [adresa], a koje je na ta mjesta odložio tuženik.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi utvrđuju na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. ožujka 1999., koje je prethodno tuženika o zakupu glede predmetnog poslovnog prostora sklopio sa Gradom Zagrebom ne proizlazi da tuženik pored poslovnog prostora te pripadajući zajedničkim prostorijama ima pravo koristiti predmetno dvorište za potrebe svog obrta, pa ocjenjuju uzimajući u obzir i Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 32- 03/2009 od 31. prosinca 2018. da je tuženik zakupnik ovlašten koristiti zajedničke dijelove nekretnine, pa tako i predmetno dvorište, u skladu s njihovom namjenom pri čemu ocjenjuju da odlaganje većeg broja automobilskih guma i otpadnog materijala u bilo kojem dijelu predmetnog dvorišta nije u skladu sa njihovom namjenom jer zaključuju da nikakvo odlaganje guma neovisno o količini tih guma nije u skladu s namjenom dvorišta koju tuženik koristi na temelju Ugovora o zakupu kao zajednički dio nekretnine. U odnosu na prigovor tuženika glede aktivne legitimacije 3. tužitelja nižestupanjski sudovi zaključuju da je isti ovlašten, iako više nije suvlasnik predmetnog dvorišta, nastaviti predmetnu parnicu te zahtijevati od tuženika prestanak uznemiravanja suvlasništva u korist ŠO, kao sadašnjeg vlasnika predmetne nekretnine, a u smislu odredbe čl. 195. st. 1. ZPP.

11. U presudi ovog suda poslovni broj Rev-3938/1994-2 od 13. listopada 1998. izraženo je shvaćanje: "kada stranke u sporu nisu izvršile diobu zajedničkog dvorišta niti su u izvanparničnom postupku utvrdili način korištenja zajedničkog dvorišnog mjesta te se ne ostvaruju ni pretpostavke za ostvarivanje zaštite negatornom tužbom."

12. Prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 – dalje: ZVDSP) propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

12.1. Prema odredbi stavka 2. tog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegove ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

13. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu – aktio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju fizičkom vršenju prava vlasništva i sl. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

14. Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZV) propisano je da suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, a prema svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva.

15. Prema tome svaki pojedini suvlasnik ima pravo svoje suvlasništvo štititi od ostalih suvlasnika, ako bi mu ga oni povrijedili. Pravo na zaštitu suvlasničke stvari od trećih zakon priznaje svakom suvlasniku.

16. Prema tome Zakonom nije isključena mogućnost da suvlasnik negatornom tužbom (čl. 167. st. 1. ZV) zatraži sudsku zaštitu od uznemiravanja ne samo prema trećim osobama već i prema suvlasniku stvari ali samo u onim situacijama kada mu drugi suvlasnik onemogućava dogovoreni način obavljanja fizičke vlasti nad stvari ili na drugi način bitno ograničava dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja.

16.1. Imajući dakle na umu činjenicu da tuženik ne odlaže samo vozilo u zajedničkom dvorištu odnosno na parkirnom mjestu već odlaže i gume ostaje nejasno koristi li zajedničko dvorište u skladu sa obimom suvlasničkih dijelova koje proizlazi iz ugovora o zakupu.

17. To je ujedno i odgovor na prvo postavljeno pitanje.

18. U konkretnom slučaju u pobijanoj presudi nije utvrđeno ostavlja li tuženik automobil i gume u okviru suvlasničkog dijela nekretnine koju koristi na temelju ugovora o zakupu odnosno u okviru suvlasničkog dijela njegovog zakupnika i u skladu sa sklopljenim ugovorom.

19. Odredbom čl. 195. ZPP propisano je da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, dok je stavkom 2. iz tog članka propisano da osoba koja je pribavila stvari ili pravo kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

19.1. Dakle, u parnici se odlučuje prema stanju stvari u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a odredba čl. 195. ZPP odnosi se samo na prijenos stvari ili prava do kojih dođe do zaključenja glavne rasprave.

20. U tumačenju primjene navedene odredbe čl. 195. st. 1. ZPP na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održana je 14. rujna 2020., zauzeto je pravno shvaćanje:

"Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.".

21. Prema tome, odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi da otuđenje stvari ili prava u kojem teče parnica, nema bezuvjetan učinak prestanka aktivne legitimacije tužitelja pa su nižestupanjski sudovi ne utvrdivši kada je došlo do otuđenja stvari (stana) počinili relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 195. ZPP.

22. Prema tome, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i utvrđenje nižestupanjskih sudova da tuženik kao zakupnik posebnog dijela nekretnine nije koristio predmetno dvorište u skladu sa Ugovorom o zakupu, pri čemu izostaje utvrđenje suda koristi li isti nekretninu u skladu sa suvlasničkim omjerom svog zakupnika to su zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 28. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil